Maksimilijan Kolbe: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Zduńska Wola
Nema sažetka uređivanja
Redak 19:
| glavna svetišta =
}}
'''Sveti Maksimilijan Marija Kolbe''' ([[Zduńska Wola]], [[Poljska]], [[8. siječnja]] [[1894]]. - [[Auschwitz]], [[14. kolovoza]] [[1941]].), [[katoličanstvo|katolički]] [[svetac]], poljski [[franjevci|franjevac]], utemeljitelj katoličke udruge [[Vojska Bezgrešne|Vojska Bezgrješne]], junak [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], franjevac [[konventualci|franjevac konventualac]].
 
== Životopis ==
=== Djetinjstvo i obitelj ===
Rodio se pod imenom Rajmund Kolbe u Zduńskoj Woli, kod [[Łódź|Łódźa]], u dijelu [[Poljska|Poljske]] koji je tada bio u [[Rusko Carstvo|Ruskom Carstvu]], u siromašnoj radničkoj [[obitelj]]i. Njegov otac Jozef Kolbe je bio njemačkog podrijetla, majka se zvala Maria Dabrowska; oboje su radili kao prelci. Maksimilijan je Imao četvero braće, od kojih su dvojica umrla kao djeca. Maksimilijan i njegov stariji brat Franjo obojica su stupili u samostan franjevaca konventualaca.
Rodio se pod imenom Rajmund Kolbe u Zduńskoj Woli, u siromašnoj radničkoj [[obitelj]]i. Imao je četvero braće, od kojih su dva umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u [[samostan]], no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje [[Poljska|Poljske]] od [[Rusija|ruskog]] jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio je ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio [[samostan]] i otišao u [[rat]]. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], u kojem je završio u [[Auschwitz]]u, gdje su ga [[nacisti]] pogubili [[1941]].
 
Rajmund je bio vrlo darovit i pobožan. U ranom djetinjstvu ukazala mu se [[Sveta Marija|Djevica Marija]] s dvjema krunama u ruci: [[bijela boja|bijelom]] i [[crvena boja|crvenom]]. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je oboje. Značile su čistoću i mučeništvo.<ref>{{Citiranje weba|url=https://saintmaximiliankolbe.com/st-maximilian-and-the-two-crowns-of-glory/|title=St. Maximilian and the Two Crowns of Glory|author=Alfonso Bruno|date=|work=|language=engleski|publisher=Franciscans of the Immaculate|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> Zbog siromaštva, nakon završene osnovne škole, nije se mogao odmah dalje školovati. Naknadno su mu pomogli lokalni [[župnik]] i apotekar. te je krenuo u trgovačku školu. U 13. godini stupio je u [[sjemenište]]. Usprkos zdravstvenim poteškoćama, završio ga je, te je 1911. godine položio privremene [[Redovnički zavjet|redovničke zavjete]], uzevši redovničko ime Maksimilijan. Poslan je na studije u [[Rim]] [[1912]]. 1914. godine daje stalne redovničke zavjete, uzevši uz ime Maksimilijan još i ime "Marija", u znak osobite privrženosti Svetoj Bogorodici. 1915. godine doktorira iz [[Filozofija|filozofije]] na [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinskom sveučilištu Gregoriana]]. Nakon doktorata dobiva [[Sušica|tuberkulozu]], koja mu je ubrzo uništila jedno plućno krilo i oslabila preostalo. Ostaje u Rimu, te 1919. brani i doktorat iz [[Teologija|teologije]], na [[Papinsko sveučilište sv. Bonaventure|Papinskom sveučilištu Sv. Bonaventure]] ("Seraphicum", sveučilište franjevaca konventualaca u Rimu).
=== Školovanje i studij ===
Rajmund je bio jako darovit i pobožan. Zbog siromaštva, nakon završene osnovne škole, nije se mogao odmah dalje školovati. Naknadno su mu pomogli lokalni [[župnik]] i apotekar te je otišao u trgovačku školu. U ranom djetinjstvu ukazala mu se [[Sveta Marija|Djevica Marija]] s dvjema krunama u ruci: [[bijela boja|bijelom]] i [[crvena boja|crvenom]]. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je oboje. Značile su čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u [[sjemenište]]. Uz poteškoće, završio ga je. Poslan je na studije u [[Rim]] [[1912]]. U 24. godini života, već je bio doktor [[filozofija|filozofije]] i [[teologija|teologije]]. Dobio je redovničko ime Maksimilijan. Obolio je na [[pluća]].
 
===Vojska Bezgrješne===
 
U Rimu su bile organizirane masonske protukatoličke manifesticije, koje su zabrinule Maksimilijana. Kao svoj odgovor na taj napad na Katoličku Crkvu, osniva 16. listopada 1917. godine - dakle skoro istodobno s [[Oktobarska revolucija|Oktobarskom revolucijom]] u Rusiji i s [[Gospa Fatimska|Fatimskim ukazanjima]] u Portugalu - s još šestoricom braće konventualaca katoličku marijansku organizaciju [[Vojska Bezgrešne]], s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, posebno širenja štovanja [[Sveta Marija|Blažene Djevice Marije]]. Kolbe je imao u planu koristiti medije, tiskati [[novine]], osnovati [[radio]] postaje, formirati katolička [[kazalište|kazališta]] i dr.
U Rimu su bile organizirane masonske protukatoličke manifesticije, koje su zabrinule Maksimilijana. Osnovao je katoličku marijansku organizaciju [[Vojska Bezgrešne]], s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, posebno širenja štovanja [[Sveta Marija|Blažene Djevice Marije]]. Imao je u planu koristiti medije, tiskati [[novine]], osnovati [[radio]] postaje, formirati katolička [[kazalište|kazališta]] i dr. Vratio se u [[Poljska|Poljsku]] [[1919]]. Nalazio je na nerazumijevaje redovnika, koji su ga smatrali zanesenjakom. No, nije se predao. Počeo je graditi [[samostan]] Niepokalanow – Grad Bezgrešne u blizini [[Varšava|Varšave]] [[1927]]. Za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. [[Samostan]] je bio tiskarsko - izdavačko poduzeće s najmodernijim [[stroj]]evima. Izdavao je mjesečnik u [[Grodno]]m, kojem su u početku pripisivali propast. Postao je prvi poljski [[katoličanstvo|katolički]] dnevnik [[1935]]. Tri godine kasnije imao je milijunsku nakladu. Maksimilijan je sazidao vlastitu [[željeznica|željezničku]] stanicu, spojio Hiepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je [[radio]]-postaju, gradio je pistu i [[hangar]]e za 4 [[zrakoplov]]a, započeo je osnivanje katoličke [[film]]ske kuće. Osnovao je podružnicu u [[Japan]]u u [[grad]]u [[Nagasaki]]ju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novaca, bez znanja [[japanski jezik|japanskog jezika]], ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da [[atomska bomba]] koja je pala na [[Nagasaki]] [[1945]]. nije uništila posjed, ostao je čitav. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u [[Indija|Indiji]] i [[Polinezija|Polineziji]] te u [[Bejrut]]u u [[Libanon]]u izdavati novine na [[turski jezik|turskom]], [[perzijski jezik|perzijskom]], [[arapski jezik|arapskom]] i [[hebrejski jezik|židovskom jeziku]], no dogodio se [[Drugi svjetski rat]]. Vratio se u Poljsku.
 
Vratio se u [[Poljska|Poljsku]] [[1919]]. Ispočetka je nalazio je na nerazumijevaje redovnika, koji su ga smatrali zanesenjakom. No, nije se predao. U radu Vojske Bezgrešne koristi koristi tada najmodernije tehnike, te 1922. godine uspješno pokreće katolički mjesečnik, s ambicioznom tiražom od 5.000 primjeraka. Prvi broj časopisa "Vitez Bezgrješne" sadržavao je obavijest: “Zbog nedostatka sredstava, ne može se jamčiti redovito izlaženje ove revije.” Kolbe 1927. godine započinje gradnju [[samostan|samostana]] Niepokalanow – Grad Bezgrešne u blizini [[Varšava|Varšave]] [[1927]]. Za deset godina u njemu je bilo 700 redovnika, a "Vitez Bezgrješne" se tiskao u čak 800.000 primjeraka. [[Samostan]] je djelovao i kao tiskarsko - izdavačko poduzeće s najmodernijim [[stroj]]evima, te su uredništvo i tiskara imali osoblje od 327 ljudi: cijelo to osoblje bi pred tiskanje svakog novog broja provodilo cijelu noć u [[Euharistijsko klanjanje|euharistijskom klanjanju]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.tfp.org/saint-maximilian-kolbe-the-immaculatas-perfect-knight/|title=Saint Maximilian Kolbe: The Immaculata’s Perfect Knight|author=Michael Gorre|date=4. prosinca 2012.|work=|language=engleski|publisher=The American TFP|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref>
 
Izdavao je svoj mjesečnik u [[Grodno]]m; makar su mu mnogi ispočetka prognozirali neuspjeh, s vremenom je časopis dostigao izrazito visoku tiražu od milijun primjeraka, a [[1935]]. je M. Kolbe pokrenuo i prvi poljski [[katoličanstvo|katolički]] dnevni list, koji je također dostigao visoku tiražu od 230.000 primjeraka.<ref>{{Citiranje weba|url=https://kolbeshrine.org/about-saint-maximilian|title=ABOUT ST. MAXIMILIAN MARIA KOLBE|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=The National Shrine of St. Maximilian Kolbe, LIBERTYVILLE, IL 60048, USA|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> Maksimilijan je sazidao vlastitu [[željeznica|željezničku]] stanicu, spojio Niepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je [[radio]]-postaju, gradio je pistu i [[hangar]]e za 4 [[zrakoplov]]a, započeo je osnivanje katoličke [[film]]ske kuće.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.wordonfire.org/resources/blog/9-things-to-know-about-st-maximilian-kolbe/4426/|title=9 THINGS TO KNOW ABOUT ST. MAXIMILIAN KOLBE|author=Ellyn von Huben|date=14. kolovoza 2014.|work=|language=engleski|publisher=Word on Fire|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> Osnovao je podružnicu u [[Japan]]u u [[grad]]u [[Nagasaki]]ju. Došao je tamo 1930. godine s četvoricom redovnika bez novaca i bez znanja [[japanski jezik|japanskog jezika]], ali je 1936. godine uspio otvoriti tiskaru i pokrenuti katolički list na japanskom jeziku. Maksimilijan i braća su samostan s tiskarom osnovali izvan grada, tako da ga [[atomska bomba]] koja je pala na [[Nagasaki]] [[1945]]. nije uništila. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u [[Indija|Indiji]] i [[Polinezija|Polineziji]] te u [[Bejrut]]u u [[Libanon]]u izdavati novine na [[turski jezik|turskom]], [[perzijski jezik|perzijskom]], [[arapski jezik|arapskom]] i [[hebrejski jezik|židovskom jeziku]]. 1936. godine se Maksimilijan vratio u Poljsku.
 
=== Drugi svjetski rat ===
[[Nacisti]] su početkom [[Invazija na Poljsku|Njemačko - Sovjetske invazije na Poljsku 1939. godine]] odveli [[9. rujna]] redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz. Pustili su ih nakon 3 mjeseca, na blagdan [[Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije|Bezgrješnog začeća]] [[8. prosinca]].
[[Nacisti]] su [[9. rujna]] odveli redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz, ali su ih pustili [[8. prosinca]] na blagdan [[Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije|Bezgrješnog začeća]]. Maksimilijan je nastavio tiskati list na [[njemački jezik|njemačkom jeziku]]. Kad je u jednom broju napisao: "Nitko na svijetu ne može promijeniti istine", nacisti su ga uhitili i odveli [[10. veljače]] [[1941]]. u varšavski zatvor Paviak. Zlostavljan je i pretučen. Tranportiran je u logor [[Auschwitz]]. Krajem [[srpanj|srpnja]] [[1941]]. pobjegao je jedan zarobljenik. Zapovjednik logora Fritzsch odredio je, da će desetorica umrijeti zbog toga. Izabrao je te ljude. Među njima je bio jedan mladi narednik [[Franjo Gajowniczek|Fran Gajownieczek]], koji je molio za milost, jer ima [[Žena|ženu]] i djecu. Maksimilijan Kolbe je prisustovao tome i ponudio se da zamijeni tog mladog narednika. Zapovijednik Fritzsch je pristao. Maksimilijan je prethodno tjednima mučen glađu u podrumskoj ćeliji Auschwitza no kako je još bio živ nacisti su mu ubrizgali smrtonosnu injekciju [[Fenoli|fenola]] te je umro [[14. kolovoza]] [[1941]]. U predvečerje blagdana [[Velika Gospa|Velike Gospe]], [[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] proglasio ga je svetim [[10. listopada]] [[1982]]. Spomendan mu je [[14. kolovoza]]. Mladi narednik je preživio rat zahvaljujući svetom Maksimilijanu.
 
Maksimilijan je nastavio tiskati list. U Niepokolanowu pruža utočište za 2 tisuće i [[Židovi|Židova]] izvrgnutih nacističkom progonu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.jewishvirtuallibrary.org/maximilian-kolbe|title=Maximilian Kolbe (1894 - 1941), u "Jewish Virtual Library"|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=AICE|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> Kad je u jednom broju napisao: "Nitko na svijetu ne može promijeniti istine", nacisti su ga uhitili i odveli [[10. veljače]] [[1941]]. u varšavski zatvor Paviak. Zlostavljan je i pretučen. Tranportiran je u logor [[Auschwitz]]. Dobiva logoraški broj 16770.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.westminster-abbey.org/abbey-commemorations/commemorations/st-maximilian-kolbe/|title=St Maximilian Kolbe|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=Westminsterska opatija|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> Kao svećenik, te miran i pobožni čovjek, kod [[Nacionalsocijalizam|nacističkih]] stražara je uvijek "zaslužio" najteže poslove i najviše batina; jednom prigodom su ga stražari toliko tukli, da su ga ostavili da leži misleći da je mrtav. Krajem [[srpanj|srpnja]] [[1941]]. pobjegli su iz logora neki zarobljenici, te je zapovjednik logora Karl Fritzsch odredio da će desetorica umrijeti zbog toga, izgladnjivanjem do smrti u „bunkeru gladi“. Izabrao je te ljude. Među njima je bio jedan mladi narednik [[Franjo Gajowniczek|Fran Gajownieczek]], koji je molio za milost, jer ima [[Žena|ženu]] i djecu.
 
Maksimilijan Kolbe je prisustovao ovim događajima i ponudio se da zamijeni tog mladog narednika. Zapovijednik Fritzsch je pristao, nakon što je od Kolbea najprije saznao da je posrijedi katolički svećenik. Maksimilijan i njegovi supatnici su mučeni glađu i žeđu, a Kolbe je predvodio umiruće zatvorenike u predanoj molitvi Gospi, te se njihovo pjevanje moglo čuti u logoru. Svaki put kada su stražari provjerevali stanje u ćeliji, Kolbe je ili stajao, ili klečao na sredini ćelije, uvijek s mirom gledajući stražare. Nakon dva tjedna, samo je Kolbe ostao živ, te su ga nacisti [[14. kolovoza]] [[1941]]. ubili smrtonosnom injekcijom [[Fenoli|fenola]], kako bi ispraznili ćeliju. Kolbe je samo mirno podigao lijevu ruku, da mu mogu dati injekciju. Sutradan, na sam blagdan Velike Gospe, njegovo je tijelo spaljeno u krematoriju Auschwitza. Njegovi suvremenici se sjećaju da je godinama ranije bio izrekao: “Htio bih da radi Bezgrješne izgorim do pepela, i da se moj prah raznese cijelim svijetom, tako da ništa ne ostane.”<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.catholicnewsagency.com/saint/st-maximillian-kolbe-560|title=Saint Maximilian Kolbe|author=CNA|date=|work=|language=engleski|publisher=Catholic News Agencz|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref>
 
Mladi narednik [[Franjo Gajowniczek|Fran Gajownieczek]] je preživio rat zahvaljujući svetom Maksimilijanu.
 
U predvečerje blagdana [[Velika Gospa|Velike Gospe]], [[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] proglasio ga je svetim [[10. listopada]] [[1982]]. Spomendan sv. Maksimilijanja Kolbea je na dan [[14. kolovoza]], dan pred najznačajniji marijanski blagdan [[Velika Gospa|Velike Gospe]]. <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vaticannews.va/hr/crkva/news/2018-08/sveti-maksimilijan-kolbe-mucenistvo-auschwitz.html|title=Pobjeda svetoga Maksimilijana Kolbea u Auschwitzu - život darovan za brata|author=|date=14. kolovoza 2018.|work=|language=|publisher=Vatican News|accessdate=14. kolovoza 2018.}}</ref>
 
== Vanjske poveznice ==
 
* [http://www.vojska-bezgresne.com/maksimilijan-kolbe-u-vrtlogu-zivota/ Životopis sv. Maksimilijana Kolbea, kog Hrvatskog nacionalnog centra Vojske Bezgrješne]
* [http://www.ofmconv.hr/sv-maksimilijan-kolbe/ Životopis sv. Maksimilijana, kod Hrvatske provincije Franjevaca Konventualaca]
{{GLAVNIRASPORED:Kolbe, Maksimilijan}}
[[kategorija:Poljski sveci]]