Maksimilijan Kolbe: razlika između inačica

Rodio se pod imenom Rajmund Kolbe u siromašnoj radničkoj [[Obitelj|obitelji]] u Zduńskoj Woli, kod [[Łódź|Łódźa]], u dijelu [[Poljska|Poljske]] koji je tada bio u [[Rusko Carstvo|Ruskom Carstvu]], u siromašnoj radničkoj [[obitelj]]i. Njegov otac Jozef Kolbe je bio njemačkog podrijetla, majka se zvala Maria Dabrowska; oboje su radili kao prelci. Maksimilijan je Imaoimao četvero braće, od kojih su dvojica umrla kao djeca. Maksimilijan i njegov stariji brat Franjo obojica su stupili u samostan franjevaca konventualaca.

Rajmund je bio vrlo darovit i pobožan. U ranom djetinjstvu ukazala mu se [[Sveta Marija|Djevica Marija]] s dvjema krunama u ruci: [[bijela boja|bijelom]] i [[crvena boja|crvenom]]. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je oboje. Značile su čistoću i mučeništvo.<ref>{{Citiranje weba|url=https://saintmaximiliankolbe.com/st-maximilian-and-the-two-crowns-of-glory/|title=St. Maximilian and the Two Crowns of Glory|author=Alfonso Bruno|date=|work=|language=engleski|publisher=Franciscans of the Immaculate|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> Zbog siromaštva, nakon završene osnovne škole, nije se mogao odmah dalje školovati. Naknadno su mu pomogli lokalni [[župnik]] i apotekar. te je krenuo u trgovačku školu. U 13. godini stupio je u [[sjemenište]]. UsprkosNakon zdravstvenim poteškoćama, završiošto ga je, te jezavršio 1911. godine je položio privremene [[Redovnički zavjet|redovničke zavjete]], uzevši redovničko ime Maksimilijan. Poslan je na studije u [[Rim]] [[1912]]. godine. 1914. godine daje stalne redovničke zavjete, uzevši uz ime Maksimilijan još i ime "Marija", u znak osobite privrženosti Svetoj Bogorodici. 1915. godine doktorira iz [[Filozofija|filozofije]] na [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinskom sveučilištu Gregoriana]]. Nakon doktorata dobiva [[Sušica|tuberkulozu]], koja mu je ubrzo uništila jedno plućno krilo i oslabila preostalo. Ostaje u Rimu, te 1919. brani i doktorat iz [[Teologija|teologije]], na [[Papinsko sveučilište sv. Bonaventure|Papinskom sveučilištu Sv. Bonaventure]] ("Seraphicum", sveučilište franjevaca konventualaca u Rimu).

Vratio se u [[Poljska|Poljsku]] [[1919]]. Ispočetka je nalazio je na nerazumijevaje redovnika, koji su ga smatrali zanesenjakom. No, nije se predao. U radu Vojske Bezgrešne koristi koristi tada najmodernije tehnike, te 1922. godine uspješno pokreće katolički mjesečnik, s ambicioznom tiražom od 5.000 primjeraka. Prvi broj časopisa "Vitez Bezgrješne" sadržavao je obavijest: “Zbog nedostatka sredstava, ne može se jamčiti redovito izlaženje ove revije.” Kolbe 1927. godine započinje gradnju [[samostan|samostana]] Niepokalanow – Grad Bezgrešne u blizini [[Varšava|Varšave]] [[1927]]. Za deset godina u njemu je bilo 700 redovnika, a "Vitez Bezgrješne" se tiskao u čak 800.000 primjeraka. [[Samostan]] je djelovao i kao tiskarsko - izdavačko poduzeće s najmodernijim [[stroj]]evima, te su uredništvo i tiskara imali osoblje od 327 ljudi: cijelo to osoblje bi pred tiskanje svakog novog broja provodilo cijelu noć u [[Euharistijsko klanjanje|euharistijskom klanjanju]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.tfp.org/saint-maximilian-kolbe-the-immaculatas-perfect-knight/|title=Saint Maximilian Kolbe: The Immaculata’s Perfect Knight|author=Michael Gorre|date=4. prosinca 2012.|work=|language=engleski|publisher=The American TFP|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref>

Izdavao je svoj mjesečnik u [[Grodno]]m; makar su mu mnogi ispočetka prognozirali neuspjeh, sS vremenom je časopis dostigao izrazito visoku tiražu od milijun primjeraka, a [[1935]]. je M. Kolbe pokrenuo i prvi poljski [[katoličanstvo|katolički]] dnevni list, koji je također dostigao visoku tiražu od 230.000 primjeraka.<ref>{{Citiranje weba|url=https://kolbeshrine.org/about-saint-maximilian|title=ABOUT ST. MAXIMILIAN MARIA KOLBE|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=The National Shrine of St. Maximilian Kolbe, LIBERTYVILLE, IL 60048, USA|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> Maksimilijan je sazidao vlastitu [[željeznica|željezničku]] stanicu, spojio Niepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je [[radio]]-postaju, gradio je pistu i [[hangar]]e za 4 [[zrakoplov]]a, započeo je osnivanje katoličke [[film]]ske kuće.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.wordonfire.org/resources/blog/9-things-to-know-about-st-maximilian-kolbe/4426/|title=9 THINGS TO KNOW ABOUT ST. MAXIMILIAN KOLBE|author=Ellyn von Huben|date=14. kolovoza 2014.|work=|language=engleski|publisher=Word on Fire|accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> Osnovao je podružnicu u [[Japan]]u u [[grad]]u [[Nagasaki]]ju. Došao je tamo 1930. godine s četvoricom redovnika bez novaca i bez znanja [[japanski jezik|japanskog jezika]], ali je 1936. godine uspio otvoriti tiskaru i pokrenuti katolički list na japanskom jeziku. Maksimilijan i braća su samostan s tiskarom osnovali izvan grada, tako da ga [[atomska bomba]] koja je pala na [[Nagasaki]] [[1945]]. nije uništila. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u [[Indija|Indiji]] i [[Polinezija|Polineziji]] te u [[Bejrut]]u u [[Libanon]]u izdavati novine na [[turski jezik|turskom]], [[perzijski jezik|perzijskom]], [[arapski jezik|arapskom]] i [[hebrejski jezik|židovskom jeziku]]. 1936. godine se Maksimilijan za stalno vratio u Poljsku.