Komunikacijski satelit: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Komunikacijski satelit |
|||
Redak 1:
[[datoteka:AEHF 1.jpg|mini|desno|300px|Telekomunikacijski satelit AEHF ([[Engleski jezik|eng]]. ''Advanced Extremely High Frequency'').]]
[[datoteka:Telstar.jpg|mini|desno|300px|Prvi aktivni telekomunikacijski satelit bio je [[Telstar]].]]
'''Komunikacijski satelit''' ili '''telekomunikacijski satelit''' je [[Umjetni satelit|umjetni Zemljin satelit]] namijenjeni ponajprije prijenosu [[informacija]] (telekomunikacija). Suvremeni telekomunikacijski sateliti u pravilu su aktivni, to jest primaju [[analogni signal|analogne]] ili digitalne [[signal]]e s bazne postaje na [[Zemlja|Zemlji]], [[Pojačalo|pojačavaju]] ih i [[Radio odašiljač|odašilju]] prema određenom području na Zemlji. Omogućuju više od 100 [[frekvencija|frekvencijskih]] kanala s predajnom [[Električna snaga|snagom]] većom od 100 [[vat|W]]. [[Energija|Energiju]] dobivaju iz [[sunčana baterija|sunčanih baterija]], a [[projekt]]irani su za vijek trajanja od 15 [[godina]]. Sateliti u [[Geostacionarni satelit|geostacionarnoj orbiti]] GEO ([[akronim]] od [[Engleski jezik|eng]]. ''Geostationary Earth Orbit'') na visini 35 780 [[kilometar]]a iznad [[ekvator]]a i s vremenom ophoda 24 [[sat]]a [[vrtnja|vrte]] se ([[rotacija|rotiraju]]) istom [[brzina|brzinom]] kao i [[Zemlja]] pa se, gledajući sa Zemlje, nalaze uvijek na istome mjestu. Jedan satelit može pokriti 2/5 površine Zemlje, te se trima [[satelit]]ima može pokriti gotovo cijela zemaljska kugla. Sateliti u niskoj Zemljinoj orbiti LEO (akronim od engl. ''Low Earth Orbit'') na visinama do 1 500 km i s vremenom ophoda do nekoliko sati pokrivaju samo mali dio Zemljine površine. Kako bi se osiguralo da na bilo kojem dijelu Zemlje u svakom trenutku postoji barem jedan vidljivi satelit, potrebno je 50-ak umjetnih satelita za pokrivanje cijele Zemlje. Sateliti u [[elipsa|eliptičnim]] Munja-orbitama (nazvanima prema porodici sovjetskih komunikacijskih satelita) s periodom obilaska Zemlje od 12 sati te [[apogej]]om iznad [[Sjeverna polutka|sjeverne polutke]], iznad koje provode veći dio trajanja svojega [[Orbita|orbitiranja]], prikladni su za pokrivanje sjevernih područja, na primjer [[Rusija|Rusije]]. Niskoorbitalni sateliti imaju najkraći prijenosni put signala pa su kašnjenja i gušenja signala manja nego kod satelita u geostacionarnoj orbiti.
Sateliti fiksnih službi održavaju vezu između velikih primopredajnih [[antena|antenskih]] sustava postavljenih na Zemlji (zemaljske postaje), a koriste se na primjer za prijenos podataka unutar fiksne [[telefon]]ske mreže pri prekomorskim komunikacijama, u čem preuzimaju ulogu podmorskog [[Optičko vlakno|optičkoga]] [[kabel]]a. Sateliti [[Mobilni telefon|mobilne telefonije]] isprva su se primjenjivali samo za posredovanje u komunikaciji s [[brod]]ovima i [[zrakoplov]]ima, a u novije doba razvijaju se i komercijalne mreže satelitske telefonije. Takve mreže omogućuju korisniku da uz pomoć minijaturne zemaljske postaje ostvari vezu izravno sa satelitom, što je posebno korisno u udaljenim područjima koja nisu pokrivena signalom konvencionalne mobilne telefonije. Današnje mreže zasnovane su na [[Geostacionarni satelit|geostacionarnim satelitima]] (sateliti ''Inmarsat'' ili ''Thuraya''), ili na niskoorbitalnim satelitima (''Iridium'' ili ''Globalstar''), koji pokrivaju cijelu Zemljinu površinu, a omogućuju uspostavu veze uređajem posve nalik običnomu mobilnom telefonu. Dijelove [[Radiovalovi|radiospektra]] te lokacije za satelite u geostacionarnim orbitama pojedinim korisnicima dodjeljuje Svjetska administrativna radiokonferencija. Za fiksne satelitske službe koriste se frekvencijski pojasevi S (od 1,55 do 5,20 G[[Hz]]), X (od 5,20 do 10,90 GHz), K (od 10,90 do 36,00 GHz) i Q (od 36,00 do 46,00 GHz), koji se dijele na potpojaseve i kanale.
Prvi aktivni telekomunikacijski satelit bio je [[Telstar]]. <ref> '''telekomunikacijski sateliti''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60730] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref>
== Izvori ==
{{izvori}}
{{mrva}}
| |||