Vjetrenjača: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna i poveznice |
→Povijest: Vjetrenjače danas |
||
Redak 5:
[[datoteka:Heron's Windwheel.jpg|mini|lijevo|<center>[[Heron]]ova vjetrenjača koja je pokretala [[orgulje]] iz 1. st.]]
[[datoteka:Perzsa_malom.svg|mini|<center>[[Perzija|Perzijska]] vodoravna vjetrenjača]]
[[datoteka:Campo de Criptana Molinos de Viento 1.jpg|mini|<center>Tornjevi vjetrenjače, poput ovih u
[[datoteka:KinderdijkWindmills.jpg|mini|<center>
Poznato je kako je [[Heron]] iz [[Aleksandrija|Aleksandrije]] prvi koristio [[Energija vjetra|energiju vjetra]] za pokretanje svojih strojeva<ref>A.G. Drachmann, "Heron's Windmill", Centaurus, 7 (1961), pp. 145-151</ref>.
Vjetrenjača je prvi puta spomenuta godine [[644]]. kad je uhićen „perzijski graditelj vjetrenjača” Abu Lu'lu'a zato što je ubio [[kalif]]a Umara ibn al-Khattaba. Nešto više od dvije stotine godina kasnije opisane su znamenite vjetrenjače u [[Sistan]]u (na granici između [[Iran]]a i [[Afganistan]]a) konstruirane po uzoru na vodoravne mlinske kotače iz [[Mala Azija|Male Azije]], poznate još iz [[1. stoljeće pr. Kr.|1. stoljeća pr. Kr.]] Krila vjetrenjača, postavljena na okomite osovine, okretala su se vodoravno.
Redak 12:
Slično su konstruirane prema mlinskim kolima zapadnjačke okomite vjetrenjače, što ih je između godine 22. i 11. godine pr. Kr. opisao Rimljanin [[Vitruvije]]. Taj se tip vjetrenjače pojavio u [[Francuska|Francuskoj]] otprilike godine [[1180]]., a u [[Engleska|Engleskoj]] godine [[1191]]. Budući da su četverokutna krila ove vjetrenjače morala biti čitavo vrijeme okrenuta prema vjetru, drveni je trup vjetrenjače, u kojem se nalazilo mlinsko kamenje i ostala oprema bio uzdignut na prikladno poduprtom okomitom postolju koje se moglo okrenuti prema vjetru pomoću dugačke poluge ili "repa" na stražnjoj strani vjetrenjače. Najranija slika jedne od takvih vjetrenjača nalazi se u takozvanom „vjetrenjačinom psaltiru” koji je vjerojatno otprilike [[1270]]. godine naslikan u [[Katedrala u Canterburyju|Canterburyju]].
Nedugo zatim
Vjetrenjače su bile dobrodošli tehnički uređaji u svim [[Europa|europskim]] općinama koje nisu imale tekuće [[voda|vode]], pa nisu mogle tijekom čitave godine koristiti pogon mlinskih kotača. Vjetrenjače su ih mogle osloboditi ručnih [[žrvanj|žrvnjeva]] i mlinova što su ih pogonili [[vol]]ovi, pogotovu ako se negdje u susjedstvu nalazio mlin na vodeni pogon. Međutim, troškovi takvih vjetrenjača su bih visoki pa su se dva mlina rijetko mogla istodobno ekonomično koristiti.
Osmerokutna vjetrenjača, poznata i kao „Nizozemska vjetrenjača”, je kasniji razvoj vjetrenjača tornjeva gdje je zidani toranj zamijenjen drvenim okvirom, maskom. Većina osmerokutnih vjetrenjača ima drveni oktogon koji je obično prekriven trskom, ali također može biti prekriven šindrom ili bakrenim pločama. Lakša konstrukcija ga je činila praktičnijom vjetrenjačom za drenažu, koje su često bile izgrađene u područjima s nestabilnim tlom<ref>Robert Gasch, ''Windkraftanlagen, Grundlagen, Entwurf, Planung und Betrieb'', Springer, Wiesbaden, 2013., str. 23.</ref>.
Dolaskom [[industrijska revolucija|industrijske revolucije]], važnost vjetra i vode kao primarnih industrijskih izvora energije smanjila su se, a na kraju su zamijenjena parom ([[parni mlin]]) i motorima s unutarnjim izgaranjem, iako su se vjetrenjače nastavile graditi do kasnog devetnaestog stoljeća. Sve do kraja 19. stoljeća vjetrenjače se i dalje koriste za mljevenje pšenice i pumpanje vode, a najviše ih je bilo u [[Europa|Europi]] ([[Danska]] i [[Nizozemska]]), te u [[Perzija|Perziji]] i [[Afganistan|Afganistanu]]. Danas su očuvane povijesne vjetrenjače, u nekim slučajevima kao statički eksponati jer je njihov starinski mehanizam previše krhak za pokretanje, a u rjeđim slučajevima kao potpuno radeći mlinovi<ref>L Endedijk, and others. Molens, De Nieuwe Stockhuyzen. Wanders. 2007. ISBN 978-90-400-8785-1</ref>.▼
Dolaskom [[industrijska revolucija|industrijske revolucije]], važnost vjetra i vode kao primarnih industrijskih izvora energije smanjila su se, a na kraju su zamijenjena parom ([[parni mlin]]) i motorima s unutarnjim izgaranjem, iako su se vjetrenjače nastavile graditi do kasnog devetnaestog stoljeća.
Prvi [[vjetroagregat]] s namjenom proizvodnje [[električna energija|električne energije]] izgradio je Charles F. Brush u američkom gradu [[Cleveland|Clevelandu]] u Ohiu 1888. god. No, do preporoda vjetrenjača dolazi tek tijekom 1970-ih i 1980-ih kada su vjetroagregati su prešli s kućne i agrikulturalne upotrebe na masovniju upotrebu u [[vjetroelektrana]]ma s jedinicama snage od 50 do 600 [[vat|kW]].
Moderne vjetrenjače se dijele na one s vodoravnom i one s okomitom rotorom.
==Vjetrenjače danas==
{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština
|ime baštine = Umijeće upravljanja vjetrenjačama i mlinovima
|slika = Zaanse Schans 17 (4484371239).jpg
|godina = 2017.
|regija = Europa i Sjeverna Amerika
|id = 01265
|ugroženost = -
|poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/craft-of-the-miller-operating-windmills-and-watermills-01265
|država = {{ZD+X/N|NIZ}}
}}
▲
Obrt mlinara koji rabi vjetrenjače podrazumijeva znanja i vještine potrebne za rukovanje mlinom i njegova održavanja. Kako oni više ne zarađuju život ovim poslom, danas mlinari imaju ključnu ulogu u prenošenju kulturne povijesti ove djelatnosti. Osobito u nizozemskom društvu, gdje imaju ikoničku vrijednost, pridonoseći osjećaju identiteta i kontinuiteta. Tradicionalno, mlinarski zanat se prenosio od majstora do šegrta, ali od osnutka „Ceha mlinara dobrovoljaca” 1972. godine gotovo 2000 volontera dobilo je kvalifikaciju mlinara; bilo tko zainteresiran za obrt može podnijeti zahtjev za obuku. Ovaj ceh u Nizozemskoj danas ima oko 105 instruktora na terenu, 11 majstora mlinara i oko 40 profesionalnih mlinara, koji zajedno s dobrovoljcima održavaju mlinarski zanat živim. Oni poduzimaju različite zaštitne aktivnosti, uključujući obuku, podršku i izgradnju infrastrukture, obrazovne aktivnosti u školama i vježbeničke vježbe. Zbog toga Zbog toga je nizozemsko umijeće upravljanja vjetrenjačama i mlinovima upisano na [[UNESCO]]-v [[popis nematerijalne svjetske baštine u Europi]] 2017. god.<ref name=UNESCO>[https://ich.unesco.org/en/RL/craft-of-the-miller-operating-windmills-and-watermills-01265 Craft of the miller operating windmills and watermills] UNESCO-vim službenim stranicama {{eng oznaka}} Preuzeto 18. kolovoza 2018.</ref>.
== Izvori ==
| |||