Razlika između inačica stranice »Šume mediteransko-litoralnog pojasa Hrvatske«

Ovaj tip šume, za razliku od šuma alepskog bora, razvija se na dubljim tlima, najčešće mediteranskim [[crvenica]]ma, ali i drugim tipovima tla. Temperature su nešto niže, a količina padalina veća, s nešto povoljnijim rasporedom ljeti. Životni vijek ove šume vrlo je dug i ona značajno utječe na [[Klima|klimu]], [[Hidrologija|hidrološke]] prilike, [[Tlo|stvaranje tla]] i sprečavanje [[Erozija|erozije]].
 
Uz hrast crniku ili [[Hrast crnika|česminu]] (''Quercus ilex''), čest je i [[crni jasen]] (''Fraxinus ornus''), osobito u sjevernijem području, zatim [[zelenika (grm)|zelenika]] (''[[Phillyrea latifolia]]''), [[smrdljika]] (''Pistacia terebinthus''), [[mirta]] (''Myrtus communis''), [[planika]] (''Arbutus unedo''), [[lovor]] (''Laurus nobilis''), [[veliki vrijes]] (''Erica arborea''), [[kozokrvine]] (''Caprifoliaceae'') vrsta ''[[Lonicera implexa]]'' i ''L. etrusca'' i dr. Zbog male količine svjetla u prizemnom sloju, u ovim šumama raste razmjerno velik broj vrsta [[povijuša]] koje penjanjem uz drveće dolaze do svjetla. To su npr. [[bljušt]] (''Tamus communis''), [[tetivika]] (''Smilax aspera''), [[zimzeleni broć]] (''Rubia peregrina'') i [[oštrolisna šparoga]] (''Asparagus acutifolius''). Prisutnost velikog broja povijuša čini ovaj tip šuma teško prohodnim. Ukoliko je sklop drveća prorijeđen, može se razviti i prizemni sloj, u kojem su najčešće vrste [[uskolisna veprina]] (''Ruscus aculeatus'') i [[primorska ciklama]] (''Cyclamen repandum'').
 
Zbog stoljetnog utjecaja čovjeka, šume hrasta crnike do danas su očuvane na vrlo malim površinama. Najljepše sastojine očuvane su na [[Mljet|Mljetu]], [[Rab|Rabu]] (šuma Dundo) i na [[Brijuni|Brijunima]]. Najvećim dijelom prevedene su u degradacijske stadije [[Makija|makije]], [[Garig|gariga]] i [[Kamenjar|kamenjara]].