Šume mediteransko-litoralnog pojasa Hrvatske: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 31:
Sljedeći degradacijski stadij nakon makije je [[garig]]. Nastaje čestim sječama makije, ispašom i sličnim negativnim utjecajima. Garizi su prorijeđene [[Šikara|šikare]] u kojima zbog veće količine svjetla rastu druge vrste u odnosu na crnikovu šumu i makiju. Kako je vegetacijski pokrov rijedak, znatno je veća i [[erozija]] tla. Nestanak tla znatno usporava zaraštavanje gariga, odnosno [[Sukcesija|sukcesiju]] prema crnikovoj šumi. U garizima rastu termofilne (toploljubive) i heliofilne (svjetloljubive) vrste, kao što su [[crveni bušin]] (''[[Cistus incanus]]''), [[kretski bušin]] (''[[Cistus creticus|C. creticus]]''), [[bijeli bušin]] (''C. salviifolius''), [[ljepljivi bušin]] (''C. monspeliensis''), [[drvenasti vrijes]] (''[[Erica arborea]]''), [[brnistra]] (''[[Spartium junceum]]''), [[hlapinik]] (''[[Calicotome villosa]]''), [[ružmarin]] (''[[Rosmarinus officinalis]]'') i mnoge druge. Mnoge vrste koje rastu u garizima vrlo su aromatične zbog velike količine [[eterično ulje|eteričnih ulja]]. Velika suhoća, gust sklop nekih tipova gariga i velika količina eteričnih ulja razlog su čestih požara u ovom tipu vegetacije.
 
Krajnji degradacijski stadij na području crnikove šume je [[Kamenjar|kamenjara]]. Nastaje zbog snažne erozije nakon uništenja šuma, utjecaja vjetrova, ljetne suše, intenzivne ispaše i požara. Velike kamenjarske površine razvijene su na otoku Pagu, [[Kornati|Kornatima]], [[Goli otok|Golom otoku]] i na mnogim drugim mjestima. Tlo na kojem se razvija izuzetno je plitko i skeletno, s mnogo pokretnog i nepokretnog kamenja. Čine ga mediteranske [[Crvenica|crvenice]] ili smeđa [[Kalcijev karbonat|karbonatna]] tla. Kamenjare se koriste kao [[Pašnjak|pašnjaci]]. Prestankom ispaše zaraštavaju u [[Šibljak|šibljake]] u kojima se s godinama sve učestalije počinju pojavljivati drvenaste vrste. Vrste koje rastu na kamenjarama također imaju veliku količinu eteričnih ulja, često su prekrivene dlakama, ljepljive su i imaju [[Trn|trnove]] kako bi se obranile od životinja koje ih pasu i brste. Najčešće vrste u kamenjarama su [[Kadulja|ljekovita kadulja]] (''[[Salvia officinalis]]''), [[smilje]] (''[[Helichrysum italicum]]''), [[mekinjak]] (''[[Drypis spinosa]]''), [[bijeli dubačac]] (''[[Teucrium polium]]''), [[primorski vrijesak]] (''[[Satureja montana]]''), [[kovilje]] (''[[Stipa eriocaulis]]'') i dr.
 
Za duge ljetne suše dolazi do gotovo potpunog prekida vegetacije. Kamenjare ponovno oživljavaju nakon prvih jesenjih kiša. Kako su zime blage, život se odvija i zimi, a vrlo intenzivno nastavlja u proljeće, kada mnoge površine kamenjara izgledaju poput cvjetne livade. Vrstama su bogatije submediteranske kamenjare, na kojima ima više tla. Kamenjare su značajne za [[pčelarstvo]] budući da su mnoge vrste, poput kadulje i primorskog vrijeska, medonosne biljke.