Razlika između inačica stranice »Srpskoslavenski jezik«

Obrisano 19.417 bajtova ,  prije 2 godine
uklanjanje izmjene 5130379 suradnika 91.101.230.186 (razgovor) - duplikat od Staroslavenski jezik, nema smisla
(uklanjanje izmjene 5130379 suradnika 91.101.230.186 (razgovor) - duplikat od Staroslavenski jezik, nema smisla)
Oznake: uklanjanje zamijenjeno preko 90 % teksta
{{Uklopi_u|Crkvenoslavenski jezik}}'''Srpskoslavenski jezik''' (srpskoslovenski) je naziv za jezik koji je koristio [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] [[Srpski jezik|srpski jezik]]. Njegov utemeljivač je bio Rastko Nemanjić, odnosno [[Sveti Sava]], koji je početkom XIII. stoljeća izvršio prve kodifikacije i stvorio pisane norme. Jezik je nastao na osnovici srpske redakcije [[Staroslavenski jezik|staroslavenskoga jezika]]. Jedine izmjene su nastale tokom [[Resavska škola|resavske škole]] (koja je zamijenila prijašnji zetsko-humski pravopis), a jezik je nestankom srpske državnosti i propao, očuvavši se jedino jedno vrijeme nakon propasti u Srba Prečana, u [[Ugarska|Ugarskoj]] i [[Habsburška monarhija|Habsburškoj monarhiji]] ([[Fruška gora]]), ali i u [[Crna Gora|crnogorskim krajevima]].
{{Uklopi_u|Crkvenoslavenski jezik}}'''Staroslavenski jezik''' <!-- Please use {{Unicode|}} to make sure old Cyrillic letters are displayed properly. (For example: instead of just Ѣ write {{Unicode|Ѣ}}). -->
{{izdvojeni članak|ožujak 2007.}}
{{izdvojeni članak|travanj 2017.}}
[[Datoteka:Cyril and Methodius.jpg|mini|[[Jan Matějko]]: Sveti [[Ćiril i Metod]]]]
 
Srpskoslavenski jezik je napravio manji zaokret, pisan uvijek [[Ćirilica|ćirilicom]], koja se tako i uspostavila kao srpsko narodno pismo, a ne i [[Glagoljica|glagoljicom]], drugim slavenskim pismom.
'''Staroslavenski jezik ''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=chu chu]; zvan i '''starocrkvenoslavenski''', '''crkvenoslavenski''', '''staromakedonski''' i '''starobugarski'''; česta kratica na [[engleski jezik|engleskom]] ''OCS'' = ''Old Church Slavic'') prvi je književni [[slavenski jezici|slavenski jezik]], kreiran na osnovi [[Makedonija (regija)|makedonskog]] govora iz okolice [[Solun]]a u [[9. stoljeće|9. stoljeću]]<ref>{{eng oznaka}}
[http://i149.photobucket.com/albums/s43/truemacedonian/Miscellanius%20Mak%20Stuff/ieculture301.png Encyclopedia od Indo-European Culture, J.P. Mallory and D.Q. Adams, str. 301.]</ref>. Stvorili su ga [[misionar]]i, [[Sveti Ćiril i Metod]], i iskoristili za prijevod [[Biblija|Biblije]] i ostalih tekstova s [[Grčki jezik|grčkog]] te za neke vlastite radove. [Pismo]: [[glagoljica]]<ref>{{eng oznaka}} [http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=chu Ethnologue (16th)], pristupljeno 25. travnja 2017.</ref>
 
== Stvaranje ==
[[Datoteka:Kodex.Zograf.JPG|mini|[[Zografsko evanđelje]], primjer [[glagoljica|glagoljice]]]]
Još od [[Traktat Crnorisca Hrabra|Traktata Crnorisca Hrabra]] (''O pismenima'') Slaveni nisu imali pisma te Hrabar govori o tri faze - nepoznavanju pisma, korištenju tuđeg pisma "bez ustrojenja" i korištenje svojeg pisma koje su stvorili Ćiril i Metod:
 
<blockquote>''Pr{{Unicode|ĕ}}žde ubo slov{{Unicode|ĕ}}ne ne im{{Unicode|ĕ}}h{{Unicode|ǫ}} knig{{Unicode|ъ}}, n{{Unicode|ǫ}} čr{{Unicode|ъ}}tami i r{{Unicode|ĕ}}zami č{{Unicode|ь}}t{{Unicode|ĕ}}h{{Unicode|ǫ}} i gataah{{Unicode|ǫ}}, pogani s{{Unicode|ǫ}}{{Unicode|ĉ}}e. Kr{{Unicode|ъ}}stivše že s{{Unicode|ę}}, rimskami i gr{{Unicode|ъ}}č{{Unicode|ь}}skymi pismeny n{{Unicode|ǫ}}ždaah{{Unicode|ǫ}} s{{Unicode|ę}} (pisati) slov{{Unicode|ĕ}}nsku r{{Unicode|ĕ}}č{{Unicode|ь}} bez ustroenia.''</blockquote>
 
<blockquote>''A{{Unicode|ĉ}}e li v{{Unicode|ъ}}prosiši slov{{Unicode|ĕ}}nsky{{Unicode|ę}} bukar{{Unicode|ę}} glagol{{Unicode|ę}} kto vy pismena stvoril{{Unicode|ъ}} est{{Unicode|ь}} ili knigy pr{{Unicode|ĕ}}ložil{{Unicode|ъ}}, to v{{Unicode|ь}}si v{{Unicode|ĕ}}d{{Unicode|ę}}t{{Unicode|ь}}. I otv{{Unicode|ĕ}}{{Unicode|ĉ}}avše rek{{Unicode|ǫ}}t{{Unicode|ь}}. Sv{{Unicode|ę}}tyi kostantin{{Unicode|ъ}} filosof{{Unicode|ъ}}, naricaemyi kir{{Unicode|ъ}}l{{Unicode|ъ}}. t{{Unicode|ъ}} nam{{Unicode|ь}} pismena stvori i knigy pr{{Unicode|ĕ}}loži. i methodie brat{{Unicode|ъ}} ego.''</blockquote>
 
<blockquote>(Prije Slaveni ne imađahu knjiga, nego crtama i zarezima crtahu i gatahu bivajući pogani. Pokrstivši se nastojahu grčkim i latinskim pismenima kojekako pisati svoju riječ bez ustroja. (...) A ako zapitaš slavenske književnike govoreći tko vam je slova sastavio ili knjige preveo, to svi znaju i odgovorivši reći će: sveti Konstantin Filozof, zvani Ćiril, taj nam i slova sastavi i knjige prevede, i Metod, brat njegov.)</blockquote>
 
[[Datoteka:KyrilMethod.jpg|mini|160px|lijevo|Sveti [[Ćiril i Metod]], [[srednji vijek|srednjovjekovna]] [[freska]], prikazuje Ćirila s [[ćirilica|ćirilicom]] jer je dugo smatrano da ju je on stvorio. Danas se smatra da je stvorio [[glagoljica|glagoljicu]], a nazivi za ćirilicu i glagoljicu izmjenjivali su se stoljećima]]
 
Staroslavenska pisma bila su [[glagoljica]] i [[ćirilica]]. Prema mišljenju današnjih stručnjaka, glagoljica je starije pismo te ju je stvorio Konstantin Ćiril, a poslije je, prema [[Georgiev]]u, nastala ćirilica zbog povijesnog procesa u kojem su sudjelovali mnogi, a sve je počelo od nesustavnog bilježenja slavenskih riječi grčkim i latinskim slovima ([[grčki alfabet]] i [[latinica]]).
 
[[Moravska|Moravski]] knez [[Rastislav]] poslao je poruku caru [[Mihajlo III.|Mihajlu]] da mu pošalje ljude koji bi naučavali njegov narod, širili pismo i pokrštavali na njihovu jeziku. Car je Konstantinu i Metodu rekao da su oni [[Solun]]jani, a da svi Solunjani dobro govore slavenskim jezikom. Naime, mnogo će im biti lakše naučavati jezikom poznatim narodu. Nakon brojnih prijašnjih misija, Konstantin pristaje, stvara pismo - [[glagoljica|glagoljicu]] - jer Slaveni ne imahu pisma i odlazi u Moravsku [[863.]] godine s bratom Metodom.
 
Ondje ostaju tri godine, a potom odlaze i u [[Panonija|Panoniju]]. Dok su ondje djelovali, preveli su s [[grčki jezik|grčkoga jezika]] velik broj liturgijskih djela, a za Metoda se kaže da je nakon Konstantinove smrti preveo za osam mjeseci sve [[Biblija|biblijske]] knjige, osim Knjige Makabejaca. Stvorili su također i prvi zakonski kodeks, ''Zakon sudnyj ljudem'' te prijevod ''Nomkanona''.
 
Konstantin se bunio protiv tzv. trojezične hereze, da su jedina tri dostojna jezika za slavljenje liturgije [[latinski]], [[grčki]] i [[hebrejski]]. U raspravi s akvilejskim svećicima rekao je poznate riječi:
 
<blockquote>''Ne pada li kiša od Boga na sve jednako? Ili, ne sja li Sunce, također, na sve? Ne udišemo li svi isti zrak? A kako se vi ne stidite samo tri jezika priznavati, a hoćete da svi drugi narodi i plemena budu slijepi i gluhi''</blockquote>
 
Vrijednost Ćirila i Metoda bila je neprocjenjiva - Slaveni su dobili tri stvari - pismo, [[Staroslavenska gramatika|jezik]] i Riječ ([[Biblija|Bibliju]]).
 
== Nazivlje ==
U starim se spisima taj jezik nazivao jednostavno - slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sk{{Unicode|ъ}}. U 5. glavi Žitja ''Metodova'' [[bizant]]ski car [[Mihajlo III.]] govori Ćirilu i Metodu da su oni [[Solun]]jani, a da Solunjani ''v{{Unicode|ь}}si čisto slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sky bes{{Unicode|ĕ}}duj{{Unicode|ǫ}}t{{Unicode|ъ}}. U 15. glavi piše da je Metod preveo knjige ''ot{{Unicode|ъ}} gr{{Unicode|ь}}č{{Unicode|ь}}ska j{{Unicode|ę}}zyka v{{Unicode|ъ}} slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sk{{Unicode|ъ}}'', a u 17. da Metodovi učenici poslije njegove smrti ''latin{{Unicode|ь}}sky i gr{{Unicode|ь}}č{{Unicode|ь}}sky i slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sky s{{Unicode|ъ}}tr{{Unicode|ĕ}}biš{{Unicode|ę}}'', a isti naziv koristi i bizantski pisac [[Jovan Egzarh]]. Pridjev ''slavenski'' koristio se za imenovanje književnog jezika Slavena i slavenskih idioma.
 
Staroslavenski se razvio na osnovi jednog [[Makedonija (regija)|makedonskog]] govora, stoga se često nazivao i '''staromakedonski''' te '''starobugarski'''. Naziv ''starobugarski'' koristili su [[Bugarska|bugarski]] slavisti govoreći o bugarsko-makedonskim temeljima, a također su uspoređivali s [[latinski]]m i [[grčki]]m rekavši da su i oni bili književni jezici velikog prostora, ali su opet nazivani narodnim imenima. No, treba uzeti u obzir činjenicu da je tim jezicima nadogradnja bila latinska i grčka, a u staroslavenskom je ona dignuta iznad nacionalne razine te je općeslavenska. Također, danas ne postoji latinski narod, ali postoje slavenski.
 
Osim dvaju spomenutih naziva zbog narodne osnove, koristila su se još dva zbog uporabe - '''starocrkvenoslavenski''' i '''crkvenoslavenski'''. Naime, staroslavenski jezik bio je književni jezik liturgijskih spisa. On nije bio govorni jezik starih Slavena, bio je usko vezan uz sakralnu književnost, nastalu prevođenjem grčkih izvornika (što se očitovalo u brojnim leksičkim, morfološkim i sintaktičkim grecizmima). No, staroslavenski jezik koristio se i za profane svrhe (pravni spisi i književnost općenito) čim su mu prilike to dopustile.
 
Neki razlikuju navedena dva termina pa starocrkvenoslavenskim nazivaju prvi zabilježeni period staroslavenskog jezika, doba kanonskih spisa [[10. stoljeće|10.]] i [[11. stoljeće|11.]] stoljeća, a crkvenoslavenskim jezik od [[12. stoljeće|12. stoljeća]] nadalje, kad se počinju javljati prve redakcije i recenzije, ovisno o jezičnim idiomima. [[Nikolaj Trubeckoj]] uveo je termin ''prastarocrkvenoslavenski'', stoga neki predlažu sljedeću podjelu:
# prastarocrkvenoslavenski ([[862.]] - [[885.]])
# starocrkvenoslavenski ([[10. stoljeće|10.]] i [[11. stoljeće]], jezik kanonskih tekstova)
# crkvenoslavenski (od [[12. stoljeće|12. stoljeća]] nadalje, prve redakcije)
# novocrkvenoslavenski (u određenim sredinama, osnova je lokalni idiom; u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je to oko [[16. stoljeće|16. stoljeća]])
 
Kao što je i u naslovu uvedeno, najčešći je naziv za ovaj jezik '''staroslavenski jezik'''. On ne ukazuje na narodnu osnovicu ni na uporabu te je stoga, s neutralnog gledišta odgovarajući i čest u uporabi. No, neki mu te nedostatke i zamjeraju, stoga je uveden najtočniji i precizan termin - '''općeslavenski književni jezik''' ([[Eduard Hercigonja]]). On ukazuje na to da je bio književni jezik svih slavenskih naroda, bar na jednom dijelu njihova teritorija i u jednom dijelu vremena. Također govori da mu je nadogradnja općeslavenska, a ne lokalna.
 
Staroslavenski jezik ne smije se miješati s [[praslavenski jezik|praslavenskim jezikom]], matice iz koje su se razvili svi slavenski jezici. Za razliku od staroslavenskog, praslavenski je bio govorni jezik, ali mu je nedostajao bogat leksik, razvedena sintaksa i iznijansirana stilistika da bi mogao poslužiti za književni jezik liturgijskih spisa. Kronološki se staroslavenski poklapa s posljednjom fazom praslavenskog jezika.
 
[[Datoteka:Franz von Miklosich (Dauthage, 1853).jpg|mini|[[Franc Miklošič]], zastupnik panonske teorije]]
 
== Podrijetlo ==
Staroslavenski jezik razvio se na osnovi jednog [[Makedonija (regija)|makedonskog]] govora u okolici [[Solun]]a. No, bila je poznata i takozvana [[panonska teorija]] koju su posebno zastupali [[Franc Miklošič]] i [[Jernej Kopitar]]. Oni su tvrdili da se [[njemački|njemačka]], [[latinski|latinska]] i [[mađarski|mađarska]] obilježja staroslavenskog mogu objasniti samo činjenicom da je osnova staroslavenskome bio panonski govor. Ta je teorija nazvana panonskom. No, susreli su se i s problemima &ndash; kako objasniti tipične makedonske odraze ''št'' i ''žd'' (od [[praslavenski jezik|praslavenskih]] ''*t’'' i ''*d’''). To su riješili tako da su pronašli [[mađarski|mađarske]] [[posuđenice]] koje sadrže te glasove, a oni su ih mogli dobiti jedino posuđivanjem od panonskih Slavena.
 
Ali, to je opovrgnuo [[Vatroslav Jagić]] objasnivši da su [[Mađarska|Mađari]] primili te [[posuđenice]] u doba seobe, kad su se [[Bugari]] i [[Makedonci]] selili prema svojim današnjim domovinama. Tu je [[makedonska teorija|makedonsku teoriju]] učvrstio i njegov učenik [[Vatroslav Oblak]] organiziravši [[dijalektologija|dijalektološku]] ekspediciju u okolici [[Solun]]a. [[1896.]] svojim je ''Makedonskim studijama'' dokazao povezanost makedonskog govora sa staroslavenskim jezikom. Tako je nastala danas priznata makedonska teorija.
 
== Kanon staroslavenskih spisa ==
[[Datoteka:ZographensisColour.jpg|mini|[[Zografsko evanđelje]]]]
 
[[Grčki jezik|Grčka]] riječ ''κανών'' označavala je propis, pravilo, određen broj, a potonje je i značenje staroslavenskog kanona. To je malen broj sačuvanih spomenika iz [[10. stoljeće|10.]] i [[11. stoljeće|11.]] stoljeća, prvi sačuvani spomenici nakon djelovanja svetih Ćirila i Metoda, budući da njihova djela nisu sačuvana.
 
Spomenici pisani [[glagoljica|glagoljicom]]:
* [[Kijevski listići]]
* [[Zografsko evanđelje]]
* [[Marijinsko evanđelje]]
* [[Assemanijevo evanđelje]]
* [[Sinajski psaltir]]
* [[Sinajski molitvenik]]
* [[Kločev glagoljaš]]
* [[Bojanski palimpsest]]
* [[Makedonski listići]]
 
Spomenici pisani [[ćirilica|ćirilicom]]:
* [[Savina knjiga]]
* [[Suprasaljski zbornik]]
* [[Eninski apostol]]
 
== Staroslavenske redakcije ==
'''Redakcija''' je spontatno i nehotično mijenjanje staroslavenskog jezika, zbog utjecaja piščeva jezika i njegova lokalnog idioma, a '''recenzija''' je namjerno mijenjanje zbog jezika nekog kraja te se staroslavenski prilagođava području. Razlika katkad i nije najjasnija, ali općenito govorimo o redakcijama staroslavenskog jezika koje su se razvile na većim područjima.
 
Staroslavenski je odigrao važnu ulogu u povijesti slavenskih jezika i razvio se u [[crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenski]], koji se još koristi kao [[liturgijski jezik]] u nekim [[pravoslavlje|pravoslavnim]] i [[grkokatolici|grkokatoličkim]] crkvama. U nekim hrvatskim katoličkim biskupijama na otocima i na obali razvio se u hrvatsku redakciju koja je korištena u [[glagoljica|glagoljaškoj]] liturgiji zapadnog, rimskog obreda, sve do [[Drugi vatikanski sabor|Drugog vatikanskog sabora]], a u nekim svojim oblicima i sve do danas.
 
=== Hrvatska redakcija ===
[[Datoteka:Hval.jpg|mini|[[Hvalov zbornik]]]]
Hrvatski tip staroslavenskog jezika ima sljedeća obilježja:
# stražnji i prednji nazali - ''{{Unicode|ǫ}}'' i ''{{Unicode|ę}}'' - mijenjaju se u ''u'' i ''e'' (''r{{Unicode|ǫ}}ka'' > ''ruka'', ''p{{Unicode|ę}}t'' > ''pet'')
# [[jeri]] ''y'' mijenja se u ''i'' (''byti'' > ''biti'')
# grafem [[šta]] - ''{{Unicode|ĉ}}'' / mijenja se u ''ć'', ''šć'' ili rjeđe u ''št''
# odrazi praslavenskih ''*stj'' i ''*skj'', za razliku od stsl. ''št'', obično daju ''šć''
# zbog depalatalizacije, poluglasi ([[jor]] i [[jer]]) se vokaliziraju, u jakom položaju daju ''a'' (u [[kajkavsko narječje|kajkavskim]] govorima zatvoreno ''e''), ali se prije toga izjednačuju (to vidimo u primjeru da su i [[jer]] (''{{Unicode|ь}}'') i [[jor]] (''{{Unicode|ъ}}'') dali isti odraz - ''s{{Unicode|ъ}}n{{Unicode|ъ}}'' > ''san{{Unicode|ь}}'', ''san`'', ''d{{Unicode|ь}}n{{Unicode|ь}}'' > ''dan'', ''dan`''). Poslije su se jerovi označivali štapićima i apostrofima te postupno nestali.
 
Neki spomenici staroslavenskoga jezika dokazane hrvatske redakcije: [[Humačka ploča]] kod Ljubuškog, [[Grškovićev odlomak apostola]], [[Splitski misal]], [[Divoševo evanđelje]], [[Batalovo evanđelje]], [[Hvalov zbornik]], [[Mletački zbornik|Mletački zbornik,]] [[Miroslavljevo evanđelje]].
 
=== Bosansko-hercegovačka redakcija ===
Neki se tekstovi mogu označiti kao [[srpski]], neki kao [[hrvatski]], a neki bi možda mogli pripadati bosanskoj, ali znanstveno posebna bosansko-hercegovačka redakcija nije dokazana.
 
=== Srpska redakcija ===
{{Glavni|Slavenosrpski jezik}}
[[Datoteka:Miroslavs Gospel.jpg|mini|[[Miroslavljevo evanđelje]]]]
 
# stražnji i prednji nazali - ''{{Unicode|ǫ}}'' i ''{{Unicode|ę}}'' - mijenjaju se u ''u'' i ''e''
# [[jeri]] ''y'' daje ''i''
# grafem [[šta]] - ''{{Unicode|ĉ}}'' / mijenja se u ''ć'' ili rjeđe u ''št''
# različit razvoj poluglasa; [[jor]] nestaje, a [[jer]] prevladava (''{{Unicode|ъ}}'' > ''{{Unicode|ь}}'')
# odrazi praslavenskih ''*stj'' i ''*skj'', kao i u stsl. daju ''št''
# ''j{{Unicode|ǫ}}'' daje ''ju'', ali se ''{{Unicode|ę}}'' i ''j{{Unicode|ę}}'' katkad mijenjaju s ''e''
# palatalno ''r'' i meko ''s'' postaju tvrdima
 
Spomenici: [[Vukanovo evanđelje]], [[Hilandarska povelja]], [[Karejski tipik]], [[Studenički tipik]], [[Temnićki natpis]], [[Matičin apostol]].
 
=== Češko-moravska redakcija ===
# umjesto staroslavenskih ''št'' i ''žd'' nalazimo odraze palataliziranog ''t'' i ''d'' > ''c'' i ''z'' (''pomošt{{Unicode|ь}}'' > ''pomoc{{Unicode|ъ}}'', ''vižd{{Unicode|ь}}'' > ''viz{{Unicode|ь}}'')
# odrazi praslavenskih ''*stj'' i ''*skj'', za razliku od stsl. ''št'', daju ''šč''
# u [[instrumental]]u jednine o-deklinacije, glavne, srednjeg roda umjesto nastavka ''-om{{Unicode|ь}}'' dolazi ''-{{Unicode|ъ}}m{{Unicode|ь}}''
# [[genitiv]] zamjenice ''az{{Unicode|ъ}}'' (ja) umjesto staroroslavenskog ''mene'' nalazimo ''mne'' (ispadanjem starog jora od ''m{{Unicode|ъ}}ne'')
 
Spomenici: [[Kijevski listići]], [[Praški listići]], [[Reimsko evanđelje]].
 
=== Panonsko-slovenska redakcija ===
# katkad se stražji nazal ''{{Unicode|ǫ}}'' mijenja u ''o'' (''m{{Unicode|ǫ}}čenik'' > ''močenik'')
# suglasnička skupina ''-dl-'' čuva se u drugom participu preterita, ekvivalenti današnjeg [[glagolski pridjev radni|glagolskog pridjeva radnog]] (''modlila'')
 
Spomenici: [[Brižinski spomenici]] (pisani [[latinica|latinicom]])
 
=== Ruska redakcija ===
[[Datoteka:Ostromirovo.jpg|mini|250px|[[Ostromirovo evanđelje]]]]
 
# stražnji i prednji nazali - ''{{Unicode|ǫ}}'' i ''{{Unicode|ę}}'' - mijenjaju se u ''u'' i ''ja''
# prema staroslavenskim ''r{{Unicode|ь}}'', ''l{{Unicode|ь}}'', ''r{{Unicode|ъ}}'', ''l{{Unicode|ъ}}'' između suglasnika dolaze ''{{Unicode|ь}}r'', ''{{Unicode|ъ}}r'', ''{{Unicode|ь}}l'', ''{{Unicode|ъ}}l''
# ''ra-'' i ''la-'' izvedeni od praslavenskog ''or'' i ''ol'' zamjenjuju se s ''ro-'' i ''lo-'' ''(rabota'', ''lok{{Unicode|ъ}}t{{Unicode|ь}}'')
# staroslavensko ''žd'' daje ''ž'', a ''št'' daje ''č'' (''viž{{Unicode|ь}}'', ''peč{{Unicode|ь}}'')
# skupine nastale [[metateza|metatezom]] likvida, ''ra'', ''la'', ''r{{Unicode|ĕ}}'', zamjenjuju se skupinama ''oro'', ''olo'', ''ere'' (''grad{{Unicode|ъ}}'' > ''gorod{{Unicode|ъ}}'', ''zlat{{Unicode|ъ}}'' > ''zolot{{Unicode|ъ}}'', ''umr{{Unicode|ĕ}}ti'' > ''umereti'')
# u [[genitiv]]u jednine te [[nominativ]]u i [[akuzativ]]u množine ja-deklinacije te u akuzativu množine jo-deklinacije ''{{Unicode|ę}}'' prelazi u ''{{Unicode|ĕ}}'' (''zeml{{Unicode|ĕ}}'')
# u [[dativ]]u i [[lokativ]]u [[lične zamjenice|ličnih zamjenica]] umjesto ''e'' nalazi se ''{{Unicode|ĕ}}'' (''teb{{Unicode|ĕ}}'')
 
Spomenici: [[Ostromirovo evanđelje]], [[Arhangelsko evanđelje]], [[Čudovski psaltir]], [[Svjatoslavov zbornik]].
 
=== Bugarska redakcija ===
# prednji nazal ''{{Unicode|ę}}'' iza ''č'', ''ž'' i ''š'' te ''j'' prelazi u stražnji ''{{Unicode|ǫ}}'', a ''{{Unicode|ǫ}}'' iza palataliziranih ''r'', ''l'' i ''n'' (''r''', ''lj'', ''nj'') prelazi u ''{{Unicode|ę}}''
# ''{{Unicode|ǫ}}'' katkad prelazi u ''{{Unicode|ъ}}'', a ''{{Unicode|ĕ}}'' katkad u ''ja''
 
Spomenici: [[Traktat Crnorisca Hrabra]], [[Trnovsko evanđelje]], [[Bojansko evanđelje]], [[Vračansko evanđelje]], [[Jovanovo evanđelje]].
 
=== Makedonska redakcija ===
# ''{{Unicode|ǫ}}'' prelazi u ''{{Unicode|ę}}'' iza palataliziranih ''r'', ''l'' i ''n'' (''r''', ''lj'', ''nj'') te iza kombinacije usnenog samoglasnika sa suglasnikom ''l'' (''volj{{Unicode|ǫ}}'' > ''volj{{Unicode|ę}}'')
# [[jer]]ovi se katkad vokaliziraju, ''{{Unicode|ъ}}'' > o, ''{{Unicode|ь}}'' > ''e''
# ''{{Unicode|ę}}'' i ''{{Unicode|ĕ}}'' te ''e'' i ''{{Unicode|ĕ}}'' miješaju se u korištenju
# katkad se ''{{Unicode|ę}}'' mijenja s ''e'', a ''{{Unicode|ǫ}}'' s ''a'', ''{{Unicode|ъ}}'' i ''u''
# ''št'' i ''žd'' se čuvaju
 
Spomenici: [[Ohridski apostol]], [[Dobromirovo evanđelje]]
 
== Unutarnje poveznice ==
* [[Staroslavenska fonologija]]
* [[Staroslavenska morfologija]]
* [[Staroslavenska sintaksa]]
* [[Ćiril i Metod]]
* [[Glagoljica]]
* [[Ćirilica]]
* [[Praslavenski jezik]]
* [[Hrvatski jezik]]
* [[Crkvenoslavenski jezik]]
* [http://cu.wikipedia.org Wikipedija na staroslavenskom jeziku]
 
== Literatura ==
* [[Stjepan Damjanović]]: ''Staroslavenski jezik'', Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005.
* [[Stjepan Damjanović]]: ''Slovo iskona'', Matica hrvatska, Zagreb, 2005.
* [[Josip Bratulić]]: ''Žitja Konstantina Ćirila i Metodija'', Kršćanska sadašnjost, 1998.
* [[Eduard Hercigonja]]: ''Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja'', Matica hrvatska, Zagreb, 2006.
* [[Josip Hamm]]: ''Staroslavenska gramatika''
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
== Vanjske poveznice ==
* {{eng oznaka}} [http://www.ethnologue.com/14/show_language.asp?code=SLN Ethnologue (14th)]
* {{eng oznaka}} [http://www.ethnologue.com/15/show_language.asp?code=chu Ethnologue (15th)]
* {{eng oznaka}} [http://www.utexas.edu/cola/depts/lrc/eieol/ocsol-0-X.html Old Church Slavonic Online] {{eng oznaka}}, opširni opis jezika, A. Richard Diebold Center for Indo-European Language and Culture, Linguistics Research Center, [[University of Texas at Austin]]
* [http://stin.hr/ Staroslavenski institut]
* [http://www.sbible.boom.ru/slavpdf.htm Biblija na crkvenoslavenskom jeziku ruske redakcije]
 
{{Slavenski jezici}}
 
[[Kategorija:JužnoslavenskiSrpski jezicijezik]]
[[Kategorija:Drevni jezici]]
[[Kategorija:Jezici po abecedi:S]]
 
<!-- interwiki -->