Aramejski jezik: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 20:
Povijesno gledano, aramejski je jezik [[Aramejci|aramejskih plemena]], semitskog naroda u regiji između [[Levant]]a i sjeverne [[Eufrat]]ske doline. Do oko 1.000 prije Krista, Aramejci su formirali niz kraljevstava na teritoriju koje danas spada pod zapadnu [[Sirija|Siriju]]. Aramejci su ojačali za vrijeme vladavine [[Kaldejci|Kaldejaca]] (911.-605. g. pr. Kr.) pod čijim utjecajem aramejski jezik postaje prestižan te se širi većim dijelom Mezopotamije i Levanta.
 
Na njegovu vrhuncu, verzije aramejskoga govorile su se u dijelovima današnjih [[Irak]]a, Sirije, [[Libanon]]a, [[Izrael]]a, [[Jordan]]a, [[Palestinska Autonomna Područja|Palestinskih Autonomnih Područja]], [[Kuvajt]]a, Sjevernog i Istočnog dijela [[Arapski poluotok|Arapskog poluotoka]] i, u manjoj mjeri, dijelovima jugoistočne i južne središnje [[Turska|Turske]] te sjeverozapadnog [[Iran]]a. Aramejski je bio sekundarni jezik [[Isus Krist|Isusa Krista]] koji je govorio galilejskim dijalektom, a maternji mu je bio hebrejski, jezik kojim su napisani dijelovi biblijskih knjiga [[Daniel (knjiga)|Daniela]] i [[Ezra (knjiga)|Ezre]], kao i jedan od jezika [[Talmud]]a.
 
Pismoznanci neo-asirske birokracije također su koristili aramejski, a tu su praksu, zajedno s drugim administrativnim praksama, kasnije naslijedili neo-babilonci (605.-538. g. pr. Kr.) i [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Ahemenidi]] (539.-323. g. pr. Kr.). Posredstvom učenih pismoznanaca, visoko standardizirani pisani aramejski (u svom Ahemenidskom obliku zvan carski aramejski) je postao ''[[lingua franca]]'' trgovine na Ahemenidskom teritoriju. Ta upotreba pisanog aramejskog jezika potom je dovela do usvajanja aramejskog pisma i, kao logograma, dijela aramejskog rječnika u pisanim oblicima nekoliko srednje[[Iranski jezici|iranskih jezika]], uključujući partski, perzijski, sogdianski i khwarezmianski.