Hidroenergija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m pravopis |
m Disambiguated: kanal → kanal (građevina), okoliš → Prirodni okoliš, Mrežnica → Mrežnica (rijeka), Gacka → Gacka (rijeka) |
||
Redak 19:
Energija vode se koristi već stotinama godina. U Indiji su se gradile [[vodenice]] i vodeni [[Mlin|mlinovi]], u Rimskom Carstvu energija vode se koristila za pogon mlinova koji su proizvodili [[brašno]] od žita; koristila se i za [[pila|piljenje]] [[drvo|drva]] i oblikovanje kamena. Snaga vodenog vala ispuštenog iz spremnika koristila se za izdvajanje [[metal]]ne rude u starom [[rudarstvo|rudarskom]] procesu. Taj se proces široko koristio u [[Britanija|Britaniji]], u [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]] te kasnije. Koristio se za dobivanje [[Olovo (element)|olova]] i [[kositar|kositra]], a kasnije se iz njega razvilo hidraulično rudarenje koje je bilo u upotrebi tijekom kalifornijske potjere za [[zlato|zlatom]].
U [[Kina|Kini]] i ostatku [[Daleki istok|Dalekog istoka]] zahvaljujući energiji vode koristile su se [[crpka|crpke]] zasnovane na principu kotača sa spremnicima za podizanje vode u [[kanal (građevina)|kanal]]e za [[navodnjavanje]]. Tijekom 1830-ih godina, na vrhuncu perioda izgradnje kanala, energija vode se koristila za prijevoz [[teglenica]] uz, kao i niz strme padine pomoću tračnica s nakošenom ravninom. Izravni prijenos snage zahtijevao je da djelatnosti koje su koristile energiju vode budu smještene blizu [[vodopad]]a. Primjerice, tijekom druge polovice 19. stoljeća izgrađeni su mnogi mlinovi za žito kraj slapova Sv. Antuna (Saint Anthony), koji su koristili 15-metarski vodopad do rijeke [[Mississippi (rijeka)|Mississippi]]. Ti su mlinovi doprinijeli razvoju [[Minneapolis, Minnesota|Minneapolisa]].
=== Hidrauličke cijevi ===
Redak 45:
Energija vodenih tokova (hidroenergija) je danas izvor 715 000 [[vat|MW]], odnosno 19% [[električna energija|električne energije]] proizvedene u svijetu. Velike [[brana|brane]] se još uvijek projektiraju. Trenutno najveća [[hidroelektrana]] na svijetu, [[Hidroelektrana Tri klanca]], izgrađena je u [[Kina|Kini]], na najduljoj svjetskoj rijeci, rijeci [[Yangtze]]. Osim u nekolicini zemalja koje imaju energije vode dovoljno za pokrivanje većine potreba za električnom energijom, hidroelektrane uobičajeno pokrivaju vršne potrebe za električnom energijom zahvaljujući mogućnosti brzog upuštanja u pogon. Također, hidropotencijal se može koristiti kao veliki spremnik jeftine energije ukoliko se pri suvišnoj proizvodnji hidrogenerator koristi kao pumpa ([[reverzibilne hidroelektrane]]).
Hidroenergija u osnovi ne stvara emisiju [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]] <chem>CO2</chem> ni ostale štetne tvari, za razliku od izgaranja [[fosilna goriva|fosilnih goriva]], te stoga nije značajni čimbenik [[Globalno zatopljenje|globalnog zatopljenja]] uslijed štetnih emisija <chem>CO2</chem>. [[Energija]] dobivena iz hidroelektrana može biti znatno jeftinija od energije dobivene iz fosilnih goriva ili [[Nuklearna elektrana|nuklearne energije]]. Područja s obiljem hidropotencijala privlače indrustriju. No, pretjerana briga za [[Prirodni okoliš|okoliš]] može biti prepreka razvoju hidroenergetike.
Glavna prednost hidroelektrana je njhova sposobnost da pokriju sezonsku i dnevnu vršnu potražnju za električnom energijom. Kada se smanji potražnja, brana jednostavno pohranjuje više vode, koja onda daje snažniji tok. Neke hidrocentrale koriste brane za pohranu viška energije (često tijekom noći) tako da hidrogenerator koriste kao pumpu koja vodu vraća u akumulaciju. Električna se energija može opet generirati u slučaju porasta potražnje. U praksi se korištenje spremljene vode komplicira zbog potreba za navodnjavanjem, koje se mogu javiti istovremeno kad i vršna električna opterećenja. Ne zahtijevaju sve hidroelektrane branu: neke koriste protok samo dijela toka rijeke, što je karakteristika manjih hidroelektrana. Primjer tehnologije u razvoju je tehnologija temeljena Gorlovljevoj helikoidnoj turbini.
Redak 104:
* 1953. u pogonu [[Hidroelektrana Zavrelje|HE Zavrelje]] (2 MW) koja koristi vode sliva [[Trebišnjica|Trebišnjice]] ([[BiH]]);
* 1957. proradila [[Crpna hidroelektrana Fužine|CHE Fužine]] (turbinski pogon 4,6 MW; crpni pogon 4,8 MW), koja koristi vode u slivu Gorskog kotare;
* 1959. izgrađena [[Hidroelektrana Gojak|HE Gojak]] (48 MW) na rijekama [[Mrežnica (rijeka)|Mrežnici]] i [[Dobra|Dobri]];
* 1960. u pogonu [[Hidroelektrana Peruća|HE Peruča]] na rijeci Cetini, snage 41,6 MW;
* 1962. prva faza [[Hidroelektrana Zakučac|HE Zakučac]] (216 MW) na rijeci Cetini;
* 1965. u pogonu [[Hidroelektrana Dubrovnik|HE Dubrovnik]] (216 MW) koja koristi vode sliva Trebišnjice (BiH). Proradila [[Hidroelektrana Senj|HE Senj]] koja koristi vode sliva [[Gacka (rijeka)|Gacke]] i [[Lika (rijeka)|Like]], snage 216 MW;
* 1968. u pogonu [[Hidroelektrana Rijeka|HE Rijeka]] 36,8 MW koja koristi vode [[Rječina|Rječine]];
* 1970. u pogonu [[Hidroelektrana Sklope|HE Sklope]] (22,5 MW) koja koristi vode sliva Gacke i Like;
| |||