Branko Okmaca: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »thumb|Branko Okmaca '''Branko Okmaca''' (7. listopada 1963.), istarski skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog. Osim što se...«.
 
m Podebljane ključne riječi.
Redak 3:
 
==Životopis==
Osnovnu i srednju glazbenu školu završio je u rodnom gradu, a diplomirao je '''glazbenu teoriju''' na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1989.), pohađajući kolegij kompozicije kod prof. Stanka Horvata, a dirigiranje kod prof. Vladimira Kranjčevića.
 
Za vrijeme studija ističe se njegov interes za '''zborsko muziciranje'''. Tako se, osim u pjevački zbor Akademije, uključuje i u mješoviti zbor Ivan Goran Kovačić, u kojem povremeno i korepetira. Tako nadopunjava svoje znanje iz zborskog pjevanja i dirigiranja. I nakon završetka studija zborovi ostaju njegova preokupacije – ne samo što dirigira i vodi razne zborove, već i određeni dio njegovog skladateljskog opusa čine upravo zborovi.
 
Već kao student predaje klavir, solfeggio i korepeticiju na Školi za balet, ples i ritmiku u Zagrebu. Nakon završenog studija zapošljava se kao '''profesor teorijskih glazbenih predmeta''' na glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Puli na kojoj predaje različite predmete – solfeggio, harmoniju, polifoniju, dirigiranje, poznavanje glazbala itd., a na istoj školi vodi i istoimeni djevojački pjevački zbor.
 
Sa spomenutim zborom sudjeluje na Danima duhovne glazbe u Splitu, na susretu pjevačkih zborova Naš kanat je lip u Poreču, Matetićevim danima u Rijeci i mnogim drugim manifestacijama, uključujući nastupe u inozemstvu (Njemačka, Italija).
 
Od 1992. do 1995. dirigent je prvog istarskog mješovitog pjevačkog zbora '''Matko Brajša Rašan''' s kojim također ostvaruje velik broj nastupa u zemlji i u inozemstvu (Nizozemska, Ukrajina, Italija). Osim toga, od 1995. do 1997. dirigent je '''orkestra Istarskog narodnog kazališta''' u Puli, a usto je i aktualni dirigent '''Puhačkog orkestra''' grada Pule (vidi sliku). Od 2002. do 2008. godine djeluje kao orguljaš i zborovođa Katedralnog mješovitog pjevačkog zbora '''Laudate Dominum''' u Puli.
 
Nekoliko godina bio je član stručnog povjerenstva susreta pjevačkih zborova '''Naš kanat je lip''' u Poreču, a isto tako bio je i član prosudbenog suda na natječajima za nove skladbe u sklopu iste manifestacije. Osim toga godinama je bio i član programskog odbora susreta dječjih pjevačkih zborova '''Mali kanat''' u Pazinu, međunarodnog natječaja zborova u Rovinju '''Chorus Inside''', te na festivalu duhovne zborske glazbe '''Cro Patria''' u Splitu 2018. kao član žirija za ocjenu i odabir novih skladbi.
 
Izuzetno je plodan kao skladatelj, te piše djela za solo instrumente, komorna i orkestralna djela, te zborove. Djela mu se izvode diljem Hrvatske, a i šire (Ljubljana, Trst, Moskva, Reykjavik…). Redovni je član hrvatskog društva skladatelja.
 
==Djela==
* '''Suonar''' za violinu solo (1998.), kojom postiže prvi značajniji međunarodni uspjeh
* '''Impromptu''' za klavir (2003.), zadana skladba za 3. EPTA-ino natjecanje u Osijeku
* '''Inventio''' za simfonijski orkestar (2007.) praizvedena u Reykjaviku
* '''Tanac II''' (2001.) za puhački orkestar, skladana za susret puh. orkestara u Novom Vinodolskom
* '''Sonata za dvije gitare''' (2009.), za koju je dobio nagradu Porin, a koju su snimili istaknuti gitaristi Ana i Viktor Vidović za Aquarius records
* '''Sonata za kontrafagot i klavir''' (2014.) praizvedena u Trstu
 
Osim toga, nagrađivane su mu i brojne skladbe – zborske skladbe na manifestaciji '''Naš kanat je lip''' u Poreču (Tri venca, Boru moj zeleni, Letuća beseda, Uspavanka, Pastirica, Slika), na festivalu duhovnih zborskih skladbi '''Cro Patria''' u Splitu (Bože koj' sjaj svoj daješ zvijezdama, Hvalospjev svetome Dujmu, Jesu redemptor, Svetoj Ceciliji, Nek bude svjetlo, Jutarnja molitva) na kojem je dobio i Jubilarnu Povelju povodm 20. godišnjice festivala, te na natječaju '''Ministarstva kulture''' (Ecce quam bonum i Laudate Dominum za zborove i opera Epulon kralj 2015.). Godine 1996. odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos u kulturi.
 
Njegova skladba Inventio za simfonijski orkestar dobila je nagradu '''koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog''' 2006., a na natječaju '''Hrvatskog sabora kulture''' za puhačke orkestre dobiva nagrade za skladbe Olimfos (1999.), Tanac II (2001.) i Mala zavičajna uvertira (2012.). Osim toga dobitnik je i posebne nagrade za Sonatinu za klarinet i klavir praizvedenu na '''ciklusu mladih glazbenika mo. Vinko Lesić''' (2016./2017.)