Ojkanje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
još podataka |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 10:
}}
'''Ojkanje''' (ili '''treskanje, orzenje, rozganje''') je najstarija vrsta [[pjevanje|pjevanja]]
Ojkanje (također ''vojkanje'', ''treskanje'', ''zavijanje'', ''grohotanje'') je poseban način pjevanja slogova ''hoj'', ''voj'', ''oj'', duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. ''vojka'', ''oči'', drugi ''treska'', ''potresa'', tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima.<ref>''Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda'', svezak 6 (Nih-Ras), Zagreb 1980., str. 155</ref> Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u [[Lika|Lici]], [[Dalmacija|Dalmaciji]] (osobito Dalmatinskoj zagori) i [[Hercegovina|Hercegovini]]. ''Ojkalica'' se u [[Sinj]]u tradicionalno zove ''rera'', a u [[Imotski|Imotskom]] i okolici te u zapadnoj [[Hercegovina|Hercegovini]] ''ganga''. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. ''Gange'' ili ''gangalice'' su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog.
|