Wikipedija

Ivan Kukuljević Sakcinski: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m uklonjena promjena suradnika 91.191.29.66 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Dmitar Zvonimir
Oznaka: brzo uklanjanje
Još djela, izvori.
Redak 22:
| fusnote =
}}
'''Ivan Kukuljević Sakcinski''' ([[Varaždin]], [[29. svibnja]] [[1816.]]. - [[Puhakovec]], [[Hrvatsko zagorje]], [[1. kolovoza]] [[1889.]].), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] povjesničar, književnik i političar. Osnivač je arheološke znanosti u Hrvatskoj.<ref>Vlatka Vukelić, [http://bib.irb.hr/datoteka/612814.vlatka_doktorat_2.pdf ''Povijest sustavnih arheoloških istraživanja u Sisku od 16. stoljeća do 1941. godine''], doktorski rad, Zagreb, 2011., [[CROSBI]], bib.irb.hr</ref> Iz plemenitaške je obitelji [[Kukuljević Sakcinski|Kukuljevića Sakcinskih]].
 
== Životopis ==
=== Mladost i obrazovanje ===
Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je u Varaždinu 1816. godine. Sin je [[Antun Kukuljević Sakcinski|Antuna]], hrvatskog političara, zastupnika u zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu i vrhovnog ravnatelja škola u Hrvatskoj.<ref>[http://icarusweb.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=11465 ICARUS.net/Hrvatski državni arhiv] Obitelj Kukuljević</ref> Školovao se u gimnaziji u rodnom [[Varaždin]]u i [[Zagreb|Zagrebu]], u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|gimnaziji]] kod Isusovaca <ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 911., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> gdje je maturirao [[1831.]] godine, te na [[Vojna akademija u Kremsu|Vojnoj akademiji]] u [[Krems]]u. Tijekom školovanja počeo je pisati na [[njemačkiNjemački jezik|njemačkom]] jeziku]].
 
Godine 1833. stupio je u vojsku, a već tri godine kasnije (1836.) postao je [[časnik]] u [[Beč]]u. Od [[1837.]]. godine, kada je upoznao [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]], oduševljen je [[ilirskiIlirski pokret|ilirac]]. [[1840.]] godine je dobio zapovijed za premještaj u [[Milano]]. Samo godinu dana kasnije (1841.) podnio je ostavku na časničku službu i vratio se u Hrvatsku i uključio se u politički život boreći se protiv [[mađarizacija|mađarizacije]] i [[cenzura|cenzure]]. Postat će jedan od vođa Ilirskog pokreta. Godine 1845. postao je veliki sudac Varaždinske županije, a 1861. veliki župan zagrebački. Šest godina kasnije (1867.) smijenjen je i otada se više nije bavio politikom.
 
=== Političko djelovanje ===
Kukuljevićeva politička djelatnost obuhvaća dva različita periodarazdoblja: do 1850. godine i od 1860. do 1867. godine. Pod [[Bachov apsolutizam|Bachovim apsolutizmom]] (1851. - 1860.) bio je onemogućen politički rad pa je stoga i on u tom periodurazdoblju bio politički neaktivan.
 
U prvom je razdoblju radikalni pobornik oslobođenja Hrvatske od Austrije i Mađarske i beskompromisni ideolog južnoslavenskog ujedinjenja revolucionarnim putem. Smatrao je kako se oslobođenje i ujedinjenje Južnih Slavena može ostvariti samo borbom, pa je s tim ciljem agitirao među [[Hrvati]]ma i [[Srbi]]ma u Vojnoj Krajini. Privrženi njegovoj ličnostiosobnosti graničari u svojim Narodnim zahtijevanjima u proljeće 1848. godine traže da se sloboda i jedinstvo južnoslavenskih naroda ostvare na osnovi ideja Velikog Kukuljevića.
 
==== Saborski govor na hrvatskom jeziku ====
[[FileDatoteka:HR-Kukuljević.jpg|thumb|150px|Grb Ivana Kukuljevića Sakcinskog]]
Ivan Kukuljević Sakcinski prvi je progovorio na hrvatskom jeziku (kasnija istraživanja ekipe HRT-ovog [[TV kalendar]]a otkrila su govore na hrvatskom iz [[1832.]] i [[1809.]]<ref>Antonela Marušić, [http://www.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/articleId/126065/Default.aspx ''Prikazano 120 tisuća minuta programa''], [[Slobodna Dalmacija]], 6. siječnja 2011., pristupljeno 18. kolovoza 2014.</ref>) u [[Hrvatski Sabor|Hrvatskom saboru]] [[2. svibnja]] [[1843]]. godine propagirajući borbu za nacionalno oslobođenje s neobičnom smionošću, zahtijevajući da se hrvatski uvede kao službeni jezik u škole i urede, tako da uvođenje u javni život bude postupno. Dotadašnji govori u hrvatskom Saboru su bili samo na latinskom jeziku. U svom govoru je naglasio pogubnost nadomještanja hrvatskog stranim jezicima. Među ostalim, kazao je:▼
 
▲Ivan Kukuljević Sakcinski prvi je progovorio na [[Hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] (kasnija istraživanja ekipe HRT-ovog [[TV kalendar]]a otkrila su govore na hrvatskom iz [[1832.]] i [[1809.]] godine<ref>Antonela Marušić, [http://www.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/articleId/126065/Default.aspx ''Prikazano 120 tisuća minuta programa''], [[Slobodna Dalmacija]], 6. siječnja 2011., pristupljeno 18. kolovoza 2014.</ref>) u [[Hrvatski Saborsabor|Hrvatskom saboru]] [[2. svibnja]] [[1843.]]. godine propagirajući borbu za nacionalno oslobođenje s neobičnom smionošću, zahtijevajući da se hrvatski jezik uvede kao službeni jezik u škole i urede, tako da uvođenje u javni život bude postupno. Dotadašnji govori u hrvatskom Saboru su bili samo na latinskom jeziku. U svom govoru je naglasio pogubnost nadomještanja hrvatskog stranim jezicima. Među ostalim, kazao je:
"''Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi mađarski, njemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu....''“. <!-- Žestina govora je raspalila strasti u Saboru, a netko je onda još i uzviknuo na hrvatskom "Živila Istra!" triba vidit je li ovo bilo se dogodilo na tom govoru-->▼
 
▲"''Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi mađarski, njemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu....''“. <!-- Žestina govora je raspalila strasti u Saboru, a netko je onda još i uzviknuo na hrvatskom "Živila Istra!" triba vidit je li ovo bilo se dogodilo na tom govoru--><ref>[http://www.sabor.hr/govor-ivana-kukuljevica-u-saboru-2-5-1843 Znameniti govori iz povijesti saborovanja. Govor Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Saboru 2. svibnja 1843.], sabor.hr, pristupljeno 8. rujna 2018.</ref>
 
Njegov govor je izazvao uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti te žestoke prigovore „visoke aristokracije”. I ostali njegovi govori u Hrvatskom Saboru i na županijskim skupštinama otkrivaju beskompromisno zalaganje za slobodu i samostalnost Hrvatske, te su stoga mogli biti objavljeni samo u ilegalnom ilirskom listu "[[Branislav]]" koji se tiskao u Beogradu, izvan domašaja austro-mađarske cenzure. Na Kukuljevićev prijedlog Hrvatski Sabor 1847. donosi zaključak o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika.
 
U revoluciji 1848. godine Kukuljević se nalazi među radikalnim demokratima. Pod njegovim utjecajem, a protiv izričite carske zapovijedi [[Josip Jelačić|Jelačić]] [[5. lipnja]] otvara Hrvatski Saborsabor koji su bečki dvor i mađarska vlada zabranili. Na Kukuljevićev prijedlog dolazi i do sazivanja [[Slavenski kongres|Slavenskog kongresa]] u [[Prag]]u. PoredPokraj toga on je potakao i detronizaciju Habsburgovaca na devetoj sjednici Hrvatskog Saborasabora [[21. lipnja]] [[1848.]]. godine.
 
No, Kukuljevićev politički rad u drugom razdoblju njegovog političkog djelovanja (poslije gušenja revolucije i [[Bachov apsolutizam|Bachova apsolutizma]], koji ga je držao pod policijskom prismotrom) u suštoj je suprotnosti s njegovim ranijim antiaustrijskim, slobodarskim i demokratskim držanjem. Kada je 1861. godine postao veliki župan zagrebački on se, kao i još neki bivši Ilirci, stavlja u službu Beča i provodi protuhrvatsku i protujužnoslavensku politiku progoneći svoje prijatelje koji su i dalje ostali vjerni ilirskim idejama. Kada se Austrija nagodila s Mađarskom uklonjen je s mjesta velikog župana.
 
=== Književni rad ===
Unatoč obratu u drugom razdoblju njegovog političkog djelovanja njegovi stihovi, naročito budnice i povijesne pjesme (iz prvog razdoblja njegovog političkog djelovanja) izvršile su golem utjecaj na hrvatski narod.
 
=== Znanstveno djelovanje ===
[[Datoteka:Ivan Kukuljevic Sakcinski.jpg|mini|150px|Spomenik Kukuljeviću Sakcinskom na zagrebačkom [[Zrinjevac|Zrinjevcu]].]]
Bio je prvi predsjednik Hrvatskog arheološkog društva. Ta je činjenica, a ujedno i povijesna istina, često bila prešućivana pa je vrijeme i na nju upozoriti. U njegovu golemom radnom opusu [[Arheologija|arheologiji]] pripada možda manje važno mjesto, no i ta je »marginalia« zavrijedila da se na nju osvrnem budući da se Kukuljevićeva svestranost očituje i kroz taj oblik djelovanja pa i na tako uskom znanstvenom polju možemo razlučiti nekoliko oblika rada. Prvo, organiziranjem Družtva za povestnicu jugoslavensku utro je put Hrvatskom arheološkom društvu, a prikupljanjem i objavljivanjem podataka u Arkivu za povestnicu jugoslavensku, stvorio je osnovni fond podataka koji je potonjim generacijama arheologa itekako olakšao rad. Ivan Kukuljević prvi je, iako neškolovani, terenski istraživač u sjevernoj Hrvatskoj pa to možemo smatrati i drugim aspektom njegova djelovanja, dok su treći i četvrti oblik spisateljska djelatnost te donatorstvo. Naime, on je među prvima počeo darivati arheološki materijal tadašnjem Narodnom muzeju – točnije njegovu Arkeologičkom odjelu, iz kojega je izrastao današnji [[Arheološki muzej u Zagrebu|Arheološki muzej u Zagrebu]], matična ustanova te vrste u Hrvatskoj. Svoju djelatnost usmjerio je prije svega na [[Antika|antiku]] i još [[1873.]] objavio je opsežnu raspravu ''Panonija rimska'', koja je i do današnjih dana jedina sinteza o toj temi tiskana na hrvatskom jeziku. Također se bavio proučavanjem srednjovjekovnih burgova u kontinentalnoj Hrvatskoj te objavio i više rasprava o toj tematici, od kojih su najznačajnije ''Događaji Medvedgrada'' i ''Njeke gradine i gradovi u [[Hrvatsko Kraljevstvo|Kraljevini Hrvatskoj]]''. Usporedno s arheološkom djelatnošću tekao je i njegov konzervatorski rad.<ref>Zoran Gregl, [http://www.matica.hr/HRRevija/revija2008_2.nsf/AllWebDocs/KUKULJEVICEVO_ARKEOLOGICKO_DJELOVANJE ''Kukuljevićevo arkeologičko djelovanje''], [[Hrvatska revija]] 2/2008., www.matica.hr, preuzeto 7. srpnja 2011.</ref>▼
 
▲Bio je prvi predsjednik Hrvatskog arheološkog društva. Ta je činjenica, a ujedno i povijesna istina, često bila prešućivana pa je vrijeme i na nju upozoriti. U njegovu golemom radnom opusu [[Arheologija|arheologiji]] pripada možda manje važno mjesto, no i ta je »marginalia« zavrijedila da se na nju osvrnem budući da se Kukuljevićeva svestranost očituje i kroz taj oblik djelovanja pa i na tako uskom znanstvenom polju možemo razlučiti nekoliko oblika rada. Prvo, organiziranjem Družtva za povestnicu jugoslavensku utro je put Hrvatskom arheološkom društvu, a prikupljanjem i objavljivanjem podataka u Arkivu za povestnicu jugoslavensku, stvorio je osnovni fond podataka koji je potonjim generacijama arheologa itekako olakšao rad. Ivan Kukuljević prvi je, iako neškolovani, terenski istraživač u sjevernoj Hrvatskoj pa to možemo smatrati i drugim aspektom njegova djelovanja, dok su treći i četvrti oblik spisateljska djelatnost te donatorstvo. Naime, on je među prvima počeo darivati arheološki materijal tadašnjem Narodnom muzeju – točnije njegovu Arkeologičkom odjelu, iz kojega je izrastao današnji [[Arheološki muzej u Zagrebu|Arheološki muzej u Zagrebu]], matična ustanova te vrste u Hrvatskoj.<ref name="Zoran Gregl">Zoran Gregl, [http://www.matica.hr/hr/350/kukuljevicevo-arkeologicko-djelovanje-21054/ Kukuljevičevo arkeologičko djelovanje], ''[[Hrvatska revija]]'' 2, 2008., www.matica.hr, preuzeto 7. srpnja 2011.</ref> Svoju djelatnost usmjerio je prije svega na [[Antika|antiku]] i još [[1873.]] godine objavio je opsežnu raspravu ''Panonija rimska'', koja je i do današnjih dana jedina sinteza o toj temi tiskana na hrvatskom jeziku. Također se bavio proučavanjem srednjovjekovnih burgova u kontinentalnoj Hrvatskoj te objavio i više rasprava o toj tematici, od kojih su najznačajnije ''Događaji Medvedgrada'' i ''Njeke gradine i gradovi u [[Hrvatsko Kraljevstvo|Kraljevini Hrvatskoj]]''. Usporedno s arheološkom djelatnošću tekao je i njegov konzervatorski rad.<ref> name="Zoran Gregl, [http:"//www.matica.hr/HRRevija/revija2008_2.nsf/AllWebDocs/KUKULJEVICEVO_ARKEOLOGICKO_DJELOVANJE ''Kukuljevićevo arkeologičko djelovanje''], [[Hrvatska revija]] 2/2008., www.matica.hr, preuzeto 7. srpnja 2011.</ref>
Polovinom 19. stoljeća, ideja o zaštiti spomenika u Austrijskoj Monarhiji dobiva državni status osnivanjem Centralne komisije za zaštitu povijesnih i umjetničkih spomenika u [[Beč]]u, a imenovanjem konzervatora [[Vicko Andrić|Vicka Andrića]] za [[Dalmacija|Dalmaciju]], Ivana Kukuljevića Sakcinskog za sjevernu Hrvatsku, [[Pietro Kandler|Pietra Kandlera]] za [[Istra|Istru]], započinje organizirano djelovanje zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj. Ivan Kukuljević Sakcinski se među prvima usmjerava na prikupljanje građe i na organiziranje novih institucija i udruženja, pri čemu je posebno značajno osnivanje Društva za povestnicu i starine.<ref>[http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=28 Zaštita pokretnih kulturnih dobara kroz povijest], [[Ministarstvo kulture RH]], www.min-kulture.hr, pristupljeno 6. srpnja 2011.</ref>▼
 
▲PolovinomPolovicom 19. stoljeća, ideja o zaštiti spomenika u Austrijskoj Monarhiji dobiva državni status osnivanjem Centralne komisije za zaštitu povijesnih i umjetničkih spomenika u [[Beč]]u, a imenovanjem konzervatora [[Vicko Andrić|Vicka Andrića]] za [[Dalmacija|Dalmaciju]], Ivana Kukuljevića Sakcinskog za sjevernu Hrvatsku, [[Pietro Kandler|Pietra Kandlera]] za [[Istra|Istru]], započinje organizirano djelovanje zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj. Ivan Kukuljević Sakcinski se među prvima usmjerava na prikupljanje građe i na organiziranje novih institucija i udruženja, pri čemu je posebno značajno osnivanje Društva za povestnicu i starine.<ref>[http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=28 Zaštita pokretnih kulturnih dobara kroz povijest], [[Ministarstvo kulture RH]], www.min-kulture.hr, pristupljeno 6. srpnja 2011.</ref>
 
Osnivanjem [[Družtvo za povestnicu jugoslavensku|Društva za povjesnicu jugoslavensku]], uređivanjem časopisa [[Arkiv za povjestnicu jugoslavensku]], te objavljivanjem svojih vrijednih monografija udario je temelje moderne hrvatske [[Historiografija|historiografije]]. Prikupio je i izdao brojna vrela za [[povijest Hrvatske|hrvatsku povijest]], napisao je biografski [[leksikon]] sa 800 [[životopis]]a umjetnika, a drži se i [[pionir]]om hrvatske znanstvene [[bibliografija|bibliografije]]. Ogromnu biblioteku i brojne vrijedne rukopise ostavio je tada [[HAZU|Jugoslavenskoj akademiji]] u Zagrebu, čiji je bio počasni član. Također je bio i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1874. - 1889.).<ref>[http://www.matica.hr/omatici/Predsjednici%20Matice%20hrvatske/ Predsjednici Matice hrvatske], [[Matica hrvatska]], www.matica.hr, pristupljeno 20. svibnja 2016.</ref>
 
Preminuo je [[1. kolovoza]] [[1889]]. godine u dvorcu Puhakovec kraj Svetoga Križa Začretja u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom Zagorju]].<ref name="Vlasta Švoger">Vlasta Švoger, [http://www.matica.hr/vijenac/581/ivan-kukuljevic-sakcinski-velikan-hrvatske-kulture-i-politike-25735/ ''U povodu 200. Kukuljevićeve godišnjice. Ivan Kukuljević Sakcinski – velikan hrvatske kulture i politike''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 581, 9. lipnja 2016., pristupljeno 8. rujna 2018.</ref> Pokopan je u ilirskoj arkadi na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref name="Vlasta Švoger"/><ref>[http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=313 Gradska groblja Zagreb - K], gradskagroblja.hr, pristupljeno 8. rujna 2018.</ref>
Preminuo je [[1. kolovoza]] [[1889]]. godine u dvorcu Puhakovec u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom Zagorju]].
 
== Djela ==
Najpoznatije djelo Kukuljevića Sakcinskog je ''Juran i Sofija ili Turci kod Siska'' ([[1839.]]), prva hrvatska drama ilirskog razdoblja, prisjećanje na [[Bitka kod Siska|sisačku pobjedu 1593.]] Izvedena je 1839. godine u Sisku i 1840. u Zagrebu. Predstavlja konačan proboj štokavskog narječja na pozornice sjeverne Hrvatske.
 
Napisao je ''Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae'' (Zagreb, 1861.–62., 3 sveska) i ''Monumenta historica Slavorum meridionalium'' (1868.–75., 3 sveska). Priredio je izdanja starih hrvatskih pisaca iz Dalmacije, jednu hrvatsku bibliografiju (1863.) te jedan Leksikon umjetnika (1869.).
 
Nepotpun popis:
* ''Pripověsti Ivana Kukuljevića Sakcinskoga'', 1-2, Tiskom kr. priv. ilir. nar. tiskarne Dra Ljudevita Gaja, Zagreb, 1842.-1843.
* ''Igrokazi Ivana Kukuljevića Sakcinskoga'', Tiskom kr. pr. h. sl. dalm. tiskarne Ljudevita Gaja, Zagreb, 1844.
* ''Pěsme Ivana Kukuljevića Sakcinskoga: s dodatkom narodnih pesamah puka harvatskoga'', Tiskom k. p. ilir. narod. tiskarne Dra. Ljudevita Gaja, Zagreb, 1847.
* ''Leben des G. Julius Clovio'', Franz Suppan's Buchdruckerei, Zagreb, 1852.
* ''Dogadjaji Medvedgrada'', Narodna tiskarnica dra. Ljudevita Gaja, Zagreb, 1854.
* ''Prvostolna crkva zagrebačka.: opisana s gledišta povjestnice, umjetnosti i starinah'', Tiskom Narodne tiskarne dra. Ljudevita Gaja, Zagreb, 1856.
* ''Izvjestje o putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim s osobitim obzirom na slavensku književnost, umjetnost i starine: [s trimi na kamenu tiskanimi slikami] od Ivana Kukuljevića Sakcinskog'', Narodna tiskarnica dra. Ljudevita Gaja, Zagreb, 1857.
* ''Slovnik umjetnikah jugoslavenskih'', 1-5, Tiskom Narodne tiskarne dra. Ljudevita Gaja, Zagreb, 1858.-1860.
* ''Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari: povjestno-kritična razprava: (sa dodatkom izvornih listinah)'', Nakladom i brzotiskom A. Jakića, Zagreb, 1863.
* ''Govor Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, velikoga župana zagrebačkog, držan u 4. saborskoj sjednici dne 27. studena 1865.: (tiskan po stenografičnom zapisniku, nalogom prijateljah govornikovih)'', Brzotiskom Dragutina Albrechta, Zagreb, 1865.
* ''Narodna moralna snaga južnih Slavenah i hrvatske političke stranke'', Brzotiskom Dragutina Albrechta, Zagreb, 1865.
* ''Županija varaždinska i magjaromanija u Hrvatskoj i Slavoniji ; Skopčani dielovi Ugarske (Slavonia-Croatia)'', Tiskom Dragutina Albrechta, Zagreb, 1865.
* ''Govor Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, velikoga župana zagrebačkog, držan u saboru trojedne kraljevine dne 9. veljače 1866. u predmetu odnošajah naprema Ugarskoj: (po stenografičnom zapisniku)'', Brzotiskom Dragutina Albrechta, Zagreb, 1866.
* ''Jugoslavenska knjižnica Ivana Kukuljevića Sakcinskoga u Zagrebu'', Knjigotiskarna Dragutina Albrechta, Zagreb, 1867.
* ''Njekoliko političkih spisah Ivana Kukuljevića Sakcinskoga: (1864-1867)'', Tiskara Dragutina Albrechta, Zagreb, 1867.
* ''Poturica: drama u 4 čina'', Tiskom Dragutina Albrechta, Zagreb, 1867.
* ''Književnici u Hrvatah iz prve polovine XVII. vieka s ove strane Velebita'', Štamparija Dragutina Albrechta, Zagreb, 1869.
* ''29. srpanj 1845.: historička crtica'', Tiskom Ivana Vončine, Sisak, 1870.
* ''Borba Hrvatah u tridesetoljetnom ratu: (sa slikom generala Izolana)'', Tiskom Dragutina Albrechta, Zagreb, 1874.
* ''Povjestne pjesme Ivana Kukuljevića Sakcinskoga'', Tiskom Dragutina Albrechta, Zagreb, 1874.
* ''Jure Glović prozvan Julio Klovio: hrvatski sitnoslikar: sa tri slike'', Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1878.
* ''Zrin grad i njegovi gospodari: [sa rodoslovjem županah i knezovah bribirskih i zrinskih]'', Tiskara Narodnih novinah, Zagreb, 1883.
* ''Beatrica Frankapan i njezin rod'', Tiskom Dioničke tiskare, Zagreb, 1885.
* ''Primanje hrvatskih spisa u Budim-Pešti god. 1849-1851.'', Dionička tiskara, Zagreb, 1885.
* ''Glasoviti Hrvati prošlih vjekova: niz životopisa: sa sedam slika'', Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1886.
* ''Lucijan Martinov Vranjanin: graditelj XV. vieka'', Knjigotiskara i litografija Dragutina Albrechta, Zagreb, 1886.
* ''Poviest porodice Draškovića Trakošćanskih: sa slikama grofa Janka i Jurja kardinala Draškovića'', Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1887.* ''Izabrana djela'', [[Stoljeća hrvatske književnosti]], knj. 29, Matica hrvatska, 1997.
 
== Rodoslovlje Ivana Kukuljevića Sakcinskog ==
{{Navigacije
| naslov = Dio rodoslovlja roda Kukuljević
Line 112 ⟶ 142:
}}
 
== Izvori ==
;Bilješke i literatura
{{Izvori|2}}
Line 128 ⟶ 158:
{{Ministarstvo kulture}}
 
== Vanjske poveznice ==
{{Wikizvor|Govor Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Hrvatskome saboru 2. svibnja 1843.}}
{{Wikizvor|Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae}}
{{commonscat}}
=== Digitalizirana djela Ivana Kukuljevića Sakcinskog ===
* Ivan Kukuljević Sakcinski, [http://kgzdzb.arhivpro.hr/?kdoc=11017841 ''Juran i Sofija ili Turci kod Siska, junačka igra u trih činih''], Zagreb, 1839., elektroničko izdanje, [[KGZ]], Zagreb, 2014., ISBN 9789533370361, kgzdzb.arhivpro.hr
* Ivan Kukuljević Sakcinski, [http://library.foi.hr/knjige/knjiga1.aspx?C=2143&grupa=Gimnazija%20VARA%8EDIN&vrsta=ZBI&H=gimnazija-vz ''Različita děla, knjiga četvarta, Pěsme''], Zagreb, 1847., digitalizirana građa, Prva gimnazija Varaždin, library.foi.hr
Line 147 ⟶ 177:
*[http://www.biographien.ac.at/oebl_4/339.pdf Natuknica o Kukuljeviću] [[Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950|Austrijski biografski leksikon 1815 - 1950.]], sv. 4, str. 339.
*[http://www.literature.at/viewer.alo?objid=11816&page=375&scale=3.33&viewmode=fullscreen Natuknica o Kukuljeviću] u [[Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich|Biografski leksikon Austrijskog Carstva]], str. 349.
 
 
{{GLAVNIRASPORED:Kukuljević Sakcinski, Ivan}}
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Kukuljević_Sakcinski"