Ivan Kukuljević Sakcinski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Spomen. |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 22:
| fusnote =
}}
'''Ivan Kukuljević Sakcinski''' ([[Varaždin]], [[29. svibnja]] [[1816.]] - [[Puhakovec]], [[Hrvatsko zagorje]], [[1. kolovoza]] [[1889.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] povjesničar, književnik i političar. Osnivač je arheološke znanosti u Hrvatskoj.<ref>Vlatka Vukelić, [http://bib.irb.hr/datoteka/612814.vlatka_doktorat_2.pdf ''Povijest sustavnih arheoloških istraživanja u Sisku od 16. stoljeća do 1941. godine'', str. 63.], doktorski rad, Zagreb, 2011., [[CROSBI]], bib.irb.hr</ref> Iz plemenitaške je obitelji [[Kukuljević Sakcinski|Kukuljevića Sakcinskih]].
== Životopis ==
Redak 38:
[[Datoteka:HR-Kukuljević.jpg|thumb|150px|Grb Ivana Kukuljevića Sakcinskog]]
Ivan Kukuljević Sakcinski
"''Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi mađarski, njemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu....''“.<!-- Žestina govora je raspalila strasti u Saboru, a netko je onda još i uzviknuo na hrvatskom "Živila Istra!" triba vidit je li ovo bilo se dogodilo na tom govoru--><ref>[http://www.sabor.hr/govor-ivana-kukuljevica-u-saboru-2-5-1843 Znameniti govori iz povijesti saborovanja. Govor Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Saboru 2. svibnja 1843.], sabor.hr, pristupljeno 8. rujna 2018.</ref>
Njegov govor je izazvao uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti te žestoke prigovore „visoke aristokracije”. I ostali njegovi govori u Hrvatskom Saboru i na županijskim skupštinama otkrivaju beskompromisno zalaganje za slobodu i samostalnost Hrvatske, te su stoga mogli biti objavljeni samo u ilegalnom ilirskom listu "[[Branislav]]" koji se tiskao u
U revoluciji [[1848.]] godine Kukuljević se nalazi među radikalnim demokratima. Pod njegovim utjecajem, a protiv izričite carske zapovijedi [[Josip
No, Kukuljevićev politički rad u drugom razdoblju njegovog političkog djelovanja (poslije gušenja revolucije i [[Bachov apsolutizam|Bachova apsolutizma]], koji ga je držao pod policijskom prismotrom) u suštoj je suprotnosti s njegovim ranijim antiaustrijskim, slobodarskim i demokratskim držanjem. Kada je [[1861.]] godine postao veliki župan zagrebački on se, kao i još neki bivši Ilirci, stavlja u službu Beča i provodi protuhrvatsku i protujužnoslavensku politiku progoneći svoje prijatelje koji su i dalje ostali vjerni ilirskim idejama. Kada se Austrija nagodila s Mađarskom uklonjen je s mjesta velikog župana.
=== Književni rad ===
Redak 60:
Osnivanjem [[Družtvo za povestnicu jugoslavensku|Društva za povjesnicu jugoslavensku]], uređivanjem časopisa [[Arkiv za povjestnicu jugoslavensku]], te objavljivanjem svojih vrijednih monografija udario je temelje moderne hrvatske [[Historiografija|historiografije]]. Prikupio je i izdao brojna vrela za [[povijest Hrvatske|hrvatsku povijest]], napisao je biografski [[leksikon]] sa 800 [[životopis]]a umjetnika, a drži se i [[pionir]]om hrvatske znanstvene [[bibliografija|bibliografije]]. Ogromnu biblioteku i brojne vrijedne rukopise ostavio je tada [[HAZU|Jugoslavenskoj akademiji]] u Zagrebu, čiji je bio počasni član. Također je bio i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1874. - 1889.).<ref>[http://www.matica.hr/omatici/Predsjednici%20Matice%20hrvatske/ Predsjednici Matice hrvatske], [[Matica hrvatska]], www.matica.hr, pristupljeno 20. svibnja 2016.</ref>
Preminuo je [[1. kolovoza]] [[1889]]. godine u dvorcu Puhakovec kraj Svetoga Križa Začretja u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom Zagorju]].<ref name="Vlasta Švoger"
== Djela ==
Redak 148:
* [[1993.]] godine, potporom Ministarstva kulture, u Varaždinskim Toplicama osnovana je književno-znanstvena manifestacija ''Kukuljevićevi dani''.<ref>[http://www.matica.hr/vijenac/192/varazdinska-zupanija-16230/ Predstavljamo udruge Matice hrvatske. Varaždinska županija], pripremila Katarina Marić, ''Vijenac'', br. 192, 12. srpnja 2001., pristupljeno 8. rujna 2018.</ref>
* [[2016.]] godine, povodom obilježavanja 200. obljetnice njegovoga rođenja Hrvatski povijesni muzej i Gradski muzej Varaždin priredili su izložbu "Ivan Kukuljević Sakcinski - začetnik hrvatskog identiteta".<ref>[http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/ivan-kukuljevic-sakcinski-zacetnik-hrvatskoga-identiteta/ Ivan Kukuljević Sakcinski - začetnik hrvatskog identiteta], hismus.hr, pristupljeno 8. rujna 2018.</ref>
== Napomene ==
#{{fusd|1}}Kasnija istraživanja ekipe HRT-ovog [[TV kalendar]]a otkrila su govor na hrvatskom jeziku iz [[1809.]] godine.<ref>Antonela Marušić, [http://www.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/articleId/126065/Default.aspx ''Prikazano 120 tisuća minuta programa''], ''[[Slobodna Dalmacija]]'', 6. siječnja 2011., pristupljeno 18. kolovoza 2014.</ref> ''"Uoči novog rata s Napoleonovom Francuskom promaknut je [Vinko Knežević] 15. kolovoza 1808. u čin podmaršala i izabran za potkapetana Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Prilikom imenovanja 19. siječnja 1809. zahvalio se kratkim govorom na hrvatskom jeziku, što je bila prva službena upotreba hrvatskoga u Saboru. Brnardić (2007: 303)"''<ref>Ivan Marković, [https://stilistika.org/iii-tko-nam-je-ivan-kukuljevic-sakcinski ''O britkosti: filološko paljetkovanje po 2017. III. Tko nam je Ivan Kukuljević Sakcinski''], stilistika.org, pristupljeno 9. rujna 2018.</ref>
== Izvori ==
| |||