Nihilizam: razlika između inačica

[[Datoteka:Nietzsche1882.jpg|mini|Urem, 2018.]]

 

 

Termin ''nihilizam'' prvi puta upotrebljava [[Ivan Turgenjev|Turgenjev]] u [[roman]]u ''[[Očevi i djeca]]'' ([[1862.]]) karakterizirajući njime životni stav i poglede svog junaka Bazarova. Nasuprot idolatrijskim shvaćanjima okoline, Bazarov se cinički odnosi prema svakom autoritetu radikalno ispovijedajući jedino [[Naturalizam|naturalističku]] filozofiju i [[znanost]], no njegovu je posvemašnom [[Kriticizam|kriticizmu]] stran i svaki konstruktivni društveni napor. Takvo nastrojenje obilježava i ondašnji politički pokret koji se manifestirao [[Anarhizam|anarhizmom]], a razvio se osobito među studentskom omladinom. Njihov radikalni [[individualizam]], i pored naglašene materijalističko-kritičke osnove, treba razlikovati od socijalne doktrine [[Nikolaj Gavrilovič Černiševski|Černiševskog]], [[Nikolaj Aleksandrovič Dobroljubov|Dobroljubova]], [[Dmitrij Ivanovič Pisarev|Pisareva]] i njihova kruga. Širenjem [[Rusija|ruske]] [[književnost]]i termin je preuzet na Zapadu, ali bez izrazitije političke konotacije, prvenstveno kao oznaka za svojevrsni [[ateizam]] kojeg su prototipovi junaci [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskog]], Ivan Karamazov i Kirilov. Takav nihilizam najbolje očituje stav: ako nema [[bog]]a, sve je dopušteno, tj. tada je najviša vrijednost individualna [[sloboda]], a njena je kruna [[Egzistencijalizam|egzistencijalni]] izbor [[samoubojstvo|samoubojstva]].