Holstein-Gottorp-Romanov: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎Povijest dinastije: Onaj tko je pisao prije mene, nije razumio koncepta ženske i muške linije dinastije. Ispravio sam i nekoliko drugih griješaka.
→‎Povijest dinastije: ispravak datuma
Redak 21:
Kada je [[1730.]] godine umro [[Popis ruskih vladara|ruski car]] [[Petar II., ruski car|Petar II.]], [[dinastija Romanov]] ostala je bez muških potomaka. Naslijedila ga je rođakinja [[Ana, ruska carica|Ana]], kći cara [[Ivan V., ruski car|Ivana V.]] (1682.-1696.) koja je vladala [[Rusko Carstvo|carskom Rusijom]] do smrti [[1740.]] godine. Nju je naslijedila [[Elizabeta, ruska carica|Elizabeta]], kći cara [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petra I. Velikog]] (1682.-1725.), čijom se smrću [[1761.]] godine dinastija definitvno ugasila.
 
Problem nasljeđivanja ruskog carskog prijestolja razriješen je još 1742. godine kada je carica Elizabeta 1742. godine pozvala u Rusiju vojvodu [[Petar III., ruski car|Karla Petra Ulrik; od Holstein-Gottorpa]] († 1762.), sina svoje sestre velike kneginje Ane Petrovne († 1728.) i vojvode Karla Fridrika od Holstein-Gottorpa (†1739.) i proglasila ga nasljednikom prijestolja. Poslije Elizabetine smrti postao je ruski car pod imenom ''Petar III.'' Time je na rusko prijestolje stupila dinastija '''Holstein-Gottorp,''' koja je po ženskoj linija podrijetlo vodila od Romanova, a po muškoj liniji bila je grana njemačke dinastije Oldenburga, koja je već vladala u Danskoj, Švedskoj i nekoliko kneževina Svetog Rimskog carstva. Uprkos njemačkom podrijetlu, preuzela je ime Romanovih. Petar III. vladao je vrlo kratko, ali je ostavio sina [[Pavao, ruski car|Pavla]], čime je osiguran daljnji opstanak dinastije, ali budući da je bio maloljetan, njegova majka [[Katarina II. Velika|Katarina II.]] proglašena je caricom i vladala je sve do [[1796.]] godine. U ratovima protiv [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] dobila je [[Crno more|crnomorsku obalu]] od Dnjepra do Dnjestra te je [[1793.]] godine osnovala luku [[Odesa|Odesu]], dok je [[1783.]] godine stekla područja oko Azovskog mora s [[Krim]]om i Kerčkim vratima.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=30843 Katarina II. Velika - Hrvatska enciklopedija]</ref> U savezu s Austrijom i Pruskom izvršila je tri podjele [[Poljska|Poljske]], kojima je osigurala približno dvije trećine ukupnog teritorija nekadašnje poljske države.
 
Dana [[5. travnja]] [[1797.]] godine, car Pavao (1796.-1801.) donio je novi zakon o nasljeđivanju prijestolja kojim je definirao redosljed nasljeđivanja unutar dinastije Romanov. Poslije uspješno izvršenog [[atentat]]a na cara Pavla, carsku krunu preuzeo je njegov sin, [[Aleksandar I., ruski car|Aleksandar I.]] koji je vladao do smrti [[1825.]] godine. Uspješno je ratovao protiv Osmanskog Carstva (1806.-1812.) i [[Švedska|Švedske]] (1808.-1809.) te je priključio Rusiji [[Gruzija|Gruziju]] (1801.), [[Finska|Finsku]] (1809.), [[Besarabija|Besarabiju]] (1812.) i [[Azerbajdžan]] (1813).<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=1527 Aleksandar I. - Hrvatska enciklopedija]</ref> Poslije [[Napoleon]]ove katastrofe u Rusiji [[1812.]] godine, Aleksandar I. preuzeo je vodeću ulogu u antifrancuskoj koaliciji europskih sila. Bio je jedan od glavnih inicijatora [[Sveta alijansa|Svete alijanse]] i protivnik [[revolucija|revolucionarnih pokreta]] u [[Europa|Europi]].