Kisele kiše: razlika između inačica

Kako se povećava količina ugljičnog dioksida u atmosferi, sve veća količina toga plina reagira s morskom [[voda|vodom]], zbog čega nastaju bikarbonati i ioni vodika, a to povećava kiselost površinskoga sloja mora. Nakon [[ledeno doba|ledenoga doba]] pH oceana iznosio je 8,3 neposredno prije početka industrijske ere i ispuštanja CO₂ iznosio je 8,2 a danas pH oceana iznosi 8,1. Pokusima se pokazalo da će atmosferski CO₂ postići najveću vrijednost do godine 2300. s 1900 ppm, što je pet puta više nego danas. Zbog toga će pH vrijednost površinskoga sloja mora pasti na 7,4 i ostat će na toj razini nekoliko stotina godina. Još nije jasno što bi takva dramatična promjena kiselosti mora značila za život u moru, no poznato je da kisela sredina uzrokuje razgradnju karbonata, pa bi najranjivije životinje bile one s ljušturom od kalcijeva karbonata ili egzoskeletom, a to su koralji i neke alge. Pokusi s udvostručenom količinom CO₂ obavljeni u golemom stakleniku ''Biosphere 2'' pokazali su da te [[životinje]] u takvim uvjetima stvaraju 40% manje [[kalcijev karbonat|kalcijeva karbonata]]. [[Satelit]]skim mjerenjima utvrđeno je da je u proteklih nekoliko desetljeća smanjena količina [[klorofil]]a u [[ocean]]ima.

 

 

Prema izvješću [[Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada|Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada]] u [[2000]]. onečišćenje zraka štetnim plinovima nalaze se unutar dopuštenih granica, mjerenja [[Državni zavod za meterologiju|Državnog zavoda za meteorologiju]] pokazuju da 60% [[Sumporov(IV) oksid|sumpornog dioksida]] dolazi iz susjednih, industrijski razvijenih zemalja, u [[1996.]] pojava jako kiselih kiša zabilježena je 71 put, u [[1995.]] 28 puta, a [[1994.]] zabilježena su samo tri slučaja.