Hren ljuti: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Zeljko je premjestio stranicu Armoracia rusticana na Hren ljuti preko preusmjeravanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 15:
| dvoimeno_autorstvo = <small>P.G. Gaertn., B. Mey. & Scherb, [[1800]]</small>
}}
'''Hren''' ([[latinski|lat]]. ''Armoracia rusticana'', sinonim ''Cochlearia armoracia'') višegodišnja je zeljasta [[biljka]] iz porodice ''Brassicaceae''. ▼
▲'''Hren''' ([[latinski|lat]]. ''Armoracia rusticana'', sinonim ''Cochlearia armoracia'')
Raste po vlažnim mjestima, gotovo diljem cijelog [[svijet]]a, vjeruje se, da je porijeklom iz [[Europa|Europe]]. Uzgaja se, zbog [[korijen]]a koji služi kao [[začin]]. Naraste oko 1 [[m]]. Ima vrlo velike, po obodu nazubljene [[list]]ove i dugačke [[cvat]]ove s bijelim sitnim [[cvijet|cvjetovima]].▼
▲Raste po vlažnim mjestima, gotovo diljem cijelog [[svijet]]a, no vjeruje se
[[Korijen]] je do 6 cm debeo i dugačak do oko 1 m. Gore je zadebljao i ima više glava. Izvana je žućkasto-sivkast, a iznutra bijel i dok je mlad nije žilav. Ima intenzivan karakterističan [[okus]]. Bez [[miris]]a je, osim ako se struže kada razvija poseban ljut miris, koji izaziva jako suzenje [[oči]]ju. Upotrebljava se samo svjež korijen, no jestivo je i mlado lišće. Može se dugo sačuvati u [[podrum]]u zakopan u vlažan [[pijesak]]. Samonikao raste uz rijeke i jezera te na vlažnim livadama i zapuštenim površinama.▼
▲[[Korijen]] je do 6 cm debeo, i dugačak do oko 1 m. Gore je zadebljao i ima više glava. Izvana je žućkasto-sivkast, a iznutra bijel, i dok je mlad nije žilav. Ima intenzivan karakterističan [[okus]]. Bez [[miris]]a je, osim ako se struže, kada razvija
U kemijskom sastavu ima [[sinigrin]], koji se raspada na alil-izo-sulfocijanid, [[glikoza|glikozu]] i kalij-hidrogensulfat. Sadrži i [[šećer]], [[asparagin]], [[glutamin]] i dr. Hren je omiljen narodni [[lijek]] i zdrav začin. Najviše se upotrebljava sirov. Djelovanje mu je slično [[gorušica|gorušici]], koja se koristi za izradu [[senf]]a. ▼
▲U kemijskom sastavu ima [[sinigrin]], koji se raspada na alil-izo-sulfocijanid, [[
==Literatura==
| |||