Protagora: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Protagora''' iz [[Abdera|Abdere]] ([[Grčki jezik|grč.]] Πρωταγόρας, oko [[480. pr. Kr.]] - oko [[410. pr. Kr.]]), grčki [[filozof]], predsokratovac, [[sofist]]. [[Platon]] je u svom dijalogu ''Protagora'' ustvrdio da je on izumio ulogu profesionalnog sofiste, odnosno "učitelja vrline".
Protagora je rođen u [[Abdera|Abderi]] (u [[Tracija|Traciji]]) oko [[481. pr. Kr.]], a u [[Atena|Atenu]] je došao sredinom [[5. stoljeće pr. Kr.|5. stoljeća pr. Kr.]] Uživao je [[Periklo|Periklovu]] naklonost, koji mu je prema nekim izvorima poverio i zadatak da u Turiju sastavi [[ustav]] ove panhelenske kolonije, osnovane [[444. pr. Kr.]] U Atenu se vratio uoči [[Peloponeski rat|peloponeskog rata]] [[431. pr. Kr.]] i u njoj ga je zatekla [[kuga]] [[430. pr. Kr.]] Po pisanju [[Diogen Laertije|Diogena Laertija]], Protagora je zbog svoje knjige o [[Grčka mitologija|bogovima]] bio optužen za bogohuljenje, te je morao pobjeći iz grada prije suđenja i utopio se prilikom plovidbe ka [[Sicilija|Siciliji]], dok je njegova knjiga bila spaljena na trgu. Ako je priča pouzdana (u što se ozbiljno sumnja), tada su se ovi događaji odvijali tijekom oligarhijskog prevrata 411. pr. Kr.
Protagora je bio poznat kao učitelj koji obrađuje teme vezane za vrlinu i [[Politika|političku]] djelatnost. Za razliku od drugih učitelja, koji su nudili praktično obrazovanje u [[Retorika|retorici]] i vještini javnog govora, Protagora se razlikovao po tome što je nastojao doći do [[Racionalizam|racionalne]] spoznaje i [[Apstrakcija|apstraktnog]] poimanja širokog spektra ljudskih karakteristika, kao što su, na primjer, [[jezik]] i [[obrazovanje]]. Izgleda da se također posebno zanimao za ortoepiju, odnosno za pravilnu uporabu riječi, iako se ta tematika čvršće vezuje za [[Prodik|Prodika]], koji je također bio sofist.
== Sadržaj ==
* 1 Relativizam
* 2 Ostala područja
* 3 Vidi još
* 4 Vanjske poveznice
== Relativizam ==
Najpoznatija Protagorina izreka je ona koja se nalazi u spisu ''Istina ili govori koji obaraju'' (Ἀλήθεια ἤ Καταβάλλοντες λόγοι) i koja glasi: "[[Čovjek]] je mjerilo svih stvari: onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu" (πάντων χρημάτων μέτρον ἐστὶν ἄνθρωπος, τῶν μὲν ὄντων ὡς ἔστιν, τῶν δὲ οὐκ ὄντων ὡς οὐκ ἔστιν, [[Sekst Empirik|Sext. Emp.]] ''Adv. math''. 7.60). Kao i mnogi drugi fragmenti [[Predsokratovci|predsokratskih filozofa]], i ova je rečenica došla do nas izolirana, bez ikakvog konteksta, pa je njezino istinsko značenje i danas predmet sporenja. [[Platon]] Protagori pripisuje [[Relativizam|relativističko]] gledište, a posebno etički relativizam. Prema tom tumačenju, Protagora u biti tvrdi da ono što se meni čini istinitim, to je za mene istinito, ono što se tebi čini istinitim, to je za tebe istinito, i tako za svakog pojedinog čovjeka. Međutim, mnogi su istraživači, međutim, zastupali stav da ovdje Protagora ne misli na pojedinačnog čovjeka, već na čovjeka općenito, pa bi čitava ljudska vrsta bila mjerilo i kriterij istine. Spor oko tumačenja te izreke pokrenuo je i raspravu o tome treba li "stvari" ([[Grčki|grč.]]:χρήματα) protumačiti isključivo kao predmete [[Osjeti|osjetilnog]] opažanja ili bi taj pojam morao uključiti i područje vrijednosti.
U ''Teetetu'' Platon spomenutu izreku jasno tumači u [[Individualizam|individualističkom]] smislu, i to usmislu osjetilnog opažanja (151e, 152a). U Platonovom dijalogu ''Protagora'' ta se izreka ne primjenjuje u individualističkom smislu na [[Etika|etičke]] vrijednosti, ali činjenica je da u ''Teetetu'' Platon stavlja Protagori u usta izjavu iz koje jasno slijedi da su etički sudovi relativni: "Ono što svakoj [[Država|državi]] izgleda pravedno i lijepo, to njoj i jeste lijepo, sve dok ga ona takvim smatra" (167c). On nadalje tvrdi da mudar čovjek mora pokušati zamijeniti loše običaje onim ispravnim, iz čega slijedi da se ne radi o tome da je jedno etičko gledište istinito, a drugo nije, već o tome da je jedno gledište "razumnije", tj. korisnije od nekog drugog. Platon, međutim, u ''Protagori'' iznosi da sofist tvrdi da su [[Bog|bogovi]] svim ljudima podarili "stid" ([[Grčki jezik|grč.]] αἰδώς) i "pravdu" ([[Grčki jezik|grč.]] δίκη). To bi značilo da se, prema Protagori, [[zakon]] temelji na određenim [[Moral|moralnim]] načelima koja su duboko usađena u sve ljude, ali pojedinačne raznolikosti zakona kakve se nalaze u konkretnim državama, jesu relativne. Zakon jedne države nije "istinitiji" od zakona druge države, ali je možda "razumniji" u smislu da je korisniji i prikladniji. Prema tome, i pored mogućnosti da se Protagori, ako se prihvati Platonovo tumačenje, pripiše određeni stupanj etičkog relativizma, ipak Protagora svojim shvaćanjem stida i pravde daje neke nagovještaje prirodnog prava i tako doprinosi širenju grčkih vidika.
== Ostala područja ==
U djelu ''O bogovima'' ([[Grčki jezik|grč.]] Περὶ θεῶν) Protagora tvrdi: "O bogovima ne mogu znati niti da jesu niti da nisu, niti kakvo je njima obličje: jer mnogo toga sprečava pouzdano znanje, nejasnoća [same stvari] i kratkoća ljudskog života" (fr. 4). To je jedini odlomak ovog spisa koji nam se sačuvao, te je o njemu teško donositi pouzdane zaključke. Iako izgleda moguće da se na temelju ove rečenice Protagoru proglasi+ za [[Skepticizam|skeptičnog]] i [[Agnosticizam|agnostičkog]] mislioca, koji ruši uspostavljene tradicije u [[Religija|religiji]], za to nema nikakvih drugih dokaza, a tome prilično proturječi i slika koju nam je o Protagori ostavio Platon. Možda je najlakše i najsigurnije ovaj odlomak protumačiti u skladu s Protagorinim gledištem o relativnosti [[Gnoseologija|ljudske spoznaje]].
Iz relativističke teorije proizlazi shvaćanje da se o svakom predmetu može imati više od jednog mišljenja, a čini se da je Protagora to gledište razvio u spisu ''Protivni govori'' ([[Grčki jezik|grč.]] Ἀντιλογίαι). Filozof mora vježbati razvijanje različitih mišljenja i dokaza, a [[Govorništvo|govornik]] će se najbolje iskazati ako uspije "slabiji dokaz učiniti jačim" ([[Grčki jezik|grč.]] τὸν ἥττω λόγον κρείττω ποιεῖν, Aristotel, ''Rhet''. B24, 1402a 23). Protivnici sofista su to tumačili kao da su se sofisti zalagali za pobjedu ''moralno slabijeg'' argumenta, ali to gledište nema nužno [[Etika|etički]] loše implikacije. Ako bi neki branitelj, na primjer, uspješno zastupao pravednu stvar branjenika suviše slabog da bi se sam zastupao ili onoga u čijem je slučaju na [[Heliaja|sudu]] teško dokazati pravednost njegove stvari, za tog branitelja bi se moglo reći da čini da "slabiji dokaz" pobjeđuje, iako on ne čini ništa nemoralno.
Protagora je otvarao nove puteve u proučavanju [[Gramatika|gramatike]] i [[Jezikoslovlje|znanosti o jeziku]]. Prema nekim izvorima, on je klasificirao različite vrste iskaza i terminološki je razlikovao [[Gramatički rod|rodove]] [[imenica]]. U jednom duhovitom odlomku [[Aristofan|Aristofanovih]] ''Oblakinja'' Protagora je prikazan kako pokušava skovati ženski rod ἀλεκτρύαινα od imenice muškog roda ἀλεκτρυών (= pijetao).{{Filozof
| regija = Antička filozofija
| era =
| |||