Bosna i Hercegovina u ranom srednjem vijeku: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
m uklonjena promjena suradnika 77.77.217.89 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Mateo K 01 Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 57:
Više nezavisnosti uživali su krajevi južno od Bosne, teritorij Duklje i Hum ili Zahumlje, gdje su lokalni knezovi odolijevali vladavini Bizanta. Ti su krajevi ujedinjeni u jedinstvenu kneževinu, koja se u sedamdesetim godinama 11. stoljeća proširila i na srpski teritorij [[Raška|Rašku]]. Po Dukljaninu koncem 11. stoljeća zavladao je Bosnom na malo vremena nakon Zvonimirove smrti dukljanski kralj Bodin. U njoj je kralj Bodin postavio za kneza svog čovjeka Stjepana. Bodin je bio slavenski vladar, odnosno po Popu Dukljaninu crvenohrvatski, a ne srpski. U osamdesetim godinama proširila se [[Duklja]] pod kraljem Bodinom još i više pa je obuhvaćala veći dio Bosne, ali je nakon [[Bodin]]ove smrti [[1101.]] godine kraljevstvo uskoro propalo.
Kraj 11. stoljeća označava prekretnicu u povijesti [[Balkanski poluotok|Balkanskog poluotoka]]. Nakon Bodinove smrti, jača srpska Raška, širi se na Duklju i postaje srce [[srednjovjekovna Srbija|srednjovjekovne kraljevine Srbije]]. Dotle hrvatske zemlje ulaze u savez s Ugrima, a [[1102.]] godine ugarski kralj [[Koloman]] okrunjen je za kralja Hrvatske. Tako je uspostavljen odnos izmedu te dvije države, u vidu [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|personalne unije i savezništva]]. Svi krajevi oko [[Bihać]]a, [[Bosanska Krupa|Krupe]], [[Cazin]]a, [[Sanski Most|Sanskog Mosta]], [[Bosanska Dubica|Dubice]], [[Bosanski Petrovac|Petrovca]], [[Bosanska Gradiška|Gradiške]], [[Prijedor]]a i [[Banja Luka|Banje Luke]] bili su hrvatski i nisu nikada Bosni pripadali prije njezina pada [[1463.]] godine ili su samo pripadali pojedinim bosanskim velikaškim porodicama vrlo kratko vrijeme. Ta područja su pripadala [[Zagrebačka biskupija|Zagrebačkoj biskupiji]] i poslije će biti poznata pod nazivom [[Turska Hrvatska]].
[[Datoteka:Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo.jpg|mini|[[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo]]]]
[[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko-Ugarska]] vlast se [[1102.]] godine proteže i po cijeloj Bosni, ali tamo vlada ban, službenik kralja, a njegova vlast u tijeku 12. stoljeća postaje sve samostalnija. U 12. stoljeću, na istočnohrvatskim međama se stvara nova feudalna država, koja čvršće povezuje male hrvatske kneževine. Ugarsko-hrvatski kralj [[Bela II. Slijepi]] godine [[1138.]] naziva se kraljem Dalmacije, Hrvatske, Rame i Ugarske, a [[Rama]] tada znači istočne hrvatske vrhbosanske provincije. Vjerojatno je Bela II. na saboru u [[Ostrogon]]u [[1139.]] dao Vrhbosnu (''Bosnensem ducatum'') svome sinu Ladislavu.
[[Hrvatski vladari#Bosanski banovi|Bosanski banovi]] su većinu vremena službenici, vazali ugarsko-hrvatskih kraljeva. Bizant povremeno vlada nekim dijelovima današnje Bosne. Od 1154. do 1163., spominje [[ban Borić]] koji je bio Hrvat i slavonski velikaš iz okoline Grabarja blizu Slavonskog Broda, iz obitelji [[Berislavići Grabarski]]. Drži se da su njegovi potomci bosanski banovi i kraljevi Kotromanići. Njegovo područje vladanja u okviru hrvatsko-ugarske države stječe određenu autonomiju, ali kao jedna od hrvatskih zemalja. [[Usora i Soli]] se prvi puta administrativno povezuju s VrhBosnom, za prvog poznatog bana Borića (prije 1163.). Banu su ta područja darovali ugarsko-hrvatski kraljevi, ali su ih poslije više puta i oduzimali, jer su ih uvijek smatrali kao posebni, istočnoj banovini kasnije pripojeni dio [[Slavonija|Slavonije]]. U zapisima se javljaju samo kao ugarsko-hrvatske oblasti ili kao bosanske, nikad kao srpske.
Ljetopisac [[Kinam]] je također pribilježio da Bosnu od Srbije dijeli rijeka [[Drina]]. Crta razdjelnica koja je ostala istočna granica Bosne, u većem dijelu njene kasnije povijesti. Podrinje je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Koncem 12. stoljeća Zahumlje, Travunju i Duklju osvaja [[Stefan Nemanja]] i pripaja ih Srbiji. Sredinom 12. stoljeća pop Dukljanin dijeli Primorje (Maritima) na Bijelu i Crvenu Hrvatsku, a s druge strane Srbiju ili Zagorje (Surbia, Transmontana) koju dijeli na Bosnu i Rašku. U takvom misaonom ozračju i papinske bule potkraj 12. i u prvoj polovici 13. stoljeća, sadržaj kojih se očigledno temeljio na dubrovačkim obavijestima.▼
U listini iz 1163. godine, kojom ugarsko-hrvatski kralj [[Stjepan IV., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan IV.]] potvrđuje izvjesne privilegije "pred velikašima (svog) kraljevstva", među kojima nabraja i bosanskog bana Borića, vazala ugarsko-hrvatskog kralja i velikaša Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, kojeg je Bosna samo dio kao sastavni dio Hrvatske. Pobjeda Bizanta nad Hrvatsko-Ugarskom državom imala je za posljedicu pojave [[Bizant|Bizantske]] vlasti na istoku Hrvatske (u Vrhbosni), od 1167. do 1180. Nakon uspješnog vojnog pohoda ekspanzionističkog cara [[Manuel I. Komnen|Manuela Komnena]] ta vlast se širi i na ostatak Hrvatske, međutim svi vojni uspjesi ubrzo su pali u vodu nakon njegove smrti 1180. godine. Hrvatska obnavlja svoju uniju s Ugarskom, a lokalni Hrvati u Bosni dobijaju više autonomije.
▲Ljetopisac [[Kinam]] je također pribilježio da Bosnu od Srbije dijeli rijeka [[Drina]]. Crta razdjelnica koja je ostala istočna granica Bosne, u većem dijelu njene kasnije povijesti. Podrinje je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Koncem 12. stoljeća Zahumlje, Travunju i Duklju osvaja [[Stefan Nemanja]] i pripaja ih Srbiji. Sredinom 12. stoljeća pop Dukljanin dijeli Primorje (Maritima) na Bijelu i Crvenu Hrvatsku, a s druge strane Srbiju ili Zagorje (Surbia, Transmontana) koju dijeli na Bosnu i Rašku. U takvom misaonom ozračju i papinske bule potkraj 12. i u prvoj polovici 13. stoljeća, sadržaj kojih se očigledno temeljio na dubrovačkim obavijestima, poistovjećuju Srbiju s Bosnom (regnum Servilie, quod est Bosna). No kasnije se više puta Hum sjedinjuje s Hrvatskom npr. od 1198. do 1210. godine za vrijeme hrvatskog hercega Andrije.
== Vjera ==
| |||