Dioklecijan: razlika između inačica

Svi vojnički odabrani carevi (priznati i nepriznati) od [[Maksimin Tračanin|Maksimina Tračanina]] 235. godine, do Dioklecijana [[284]].godine, zajedničke se spominju kao "trideset tirana" i većina njih je bila porijeklom s [[BalkanBalkanski poluotok|Balkanskog poluotoka]]. U to doba priznati car je u prosjeku vladao 3 godine prije nego što bi bio ubijen ( najviše je vladao [[Galijen]], od [[253.]] do [[268.]], a negativni rekorder je [[Florijan]] koji je [[276]] godine vladao punih 88 dana).

Do [[251.]] godine carstvo se uglavnom odupiralo stranim najezdama, no te godine car [[Decije]] upada u klopku gotskog kralja Knive kod Abritusa i gine skupa s cijelom vojskom. Nevolje se nakon toga redaju jedna za drugom. [[Perzijanci]] vrše sve jači pristisak na [[Istok|Istoku]]. Perzijski kralj [[Šapur I.]] 253. godine anektira cijelu [[Sirija|Siriju]] i zauzima [[Antiohija|Antiohiju]]. Godine 253. carevi postaju [[Valerijan (car)|Valerijan]] i njegov sin [[Galijen]]. Valerijan daje sinu [[Zapad]] na upravljanje, a on se okreće Istoku i Perzijancima. U početku je imao uspjeha vrativši Antiohiju, no [[257.]] godine, horde Gota upadaju u [[Mala Azija|Malu Aziju]] (barbarske flote su stigle sve do [[Atena (grad)|Atene]] koju su opljačkali). [[259.]] godine pošao je s vojskom braniti grad Edesu na [[Eufrat]]u od Perzijanaca. Njegova vojska bila je znatno oslabljena zbog epidemije. Pokušao je pregovarati s Perzijancima, no prevarom je uhvaćen i ubijen [[260.]] godine. Priča kaže da je bio ponižavan tako što je koristio Šapuru kao stolac preko kojeg se kralj penjao na konja. Pošto su ga ubili, oderali su mu kožu i napunili je slamom da plaši Rimljane. Za to vrijeme na Zapadu [[barbari]] se pokreću, Franci stižu sve do Taragone u [[Španjolska|Španjolskoj]], a Alemani zauzimaju rimski teritorij poznat kao "agri decumates" između Dunava i Rajne, te ih Galijen uspija suzbiti tek kod [[Milano|Milana]] 260. godine. U [[Galija (rimska provincija)|Galiji]] [[Postum]] proglašava Galsko carstvo, te otima Galijenu Španjolsku, Galiju, rimsku Germaniju i [[Velika Britanija|Britaniju]]. Vladaru grada [[Palmira|Palmire]], Odenatu, daje Galijen Istok na upravljanje pd uvjetom da ga čuva od Perzijanaca (Odenat je u tome imao uspjeha). Odenata je naslijedila njegova žena [[Zenobija]]. Pritisnut sa svih strana Galijen je uvidio da treba reformirati vojsku pa počinje stvarati konjičke korpuse kao brze mobilne jedinice koje će moći odgovoriti na učestale prijetnje. Period u umjetnosti i kulturi za vrijeme Galijena nazvan je ''Galijenova renesansa''. On je također prvi od careva počeo dijeliti vojnu od civilne vlasti. Galijen je ubijen 268. godine i naslijeđuje ga [[Klaudije Gotski|Klaudije II. (Gotski)]]. Goti skupa s [[Heruli]]ma okupljaju 300000 ratnika i 2000 transportnih brodova, te napadaju carstvo. Kod [[Niš]]a, [[269.]] godine, Klaudije II. uništava gotsku vojsku (50000 mrtvih barbara) i tada dobiva nadimak Gotski. [[270]]. godine Klaudije II umire od [[Kuga|kuge]], a naslijeđuje ga [[Aurelijan]]. On će u samo 5 godina koliko je vladao odbiti barbarske navale, srušiti Palmiru i vratiti Istok Rimu, a na zapadu uništiti Galsko carstvo. Aurelijan je sagradio zidine oko Rima, prvi je imperator koji je počeo koristiti orijentalne vladarske oznake - dijademu (svilena traka oko glave ukrašena dragim kamenjem) od koje se poslije razvila kraljevska kruna. Prvi se od careva proglasio Gospodarom i Bogom (Dominus et Deus), te je uveo kult štovanja Nepobjedivog Sunca (Sol Invictus). Od njega je Dioklecijan, koji je tada bio general, učio. Godine [[275.]] Aurelijan je ubijen, a naslijeđuju ga [[Tacit]] (275-276), [[Florijan]] (276), [[Prob]] (276-282), [[Kar]] (282-283), a Kara njegovi sinovi od kojih Zapadom vlada [[Karin, rimski car|Karin]] ([[283.]] - [[285.]]), a Istokom [[Numerijan]] (283-285).