Arsen Dedić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 14:
| Instrument = [[klavir]] {{·}} [[gitara]] {{·}} [[flauta]]
| Žanr = [[šansona]]
| Zanimanje = [[skladatelj]] {{·}} [[lirika|pjesnik]] {{·}} [[flauta|flautist]] {{·}} [[tekstopisac]] {{·}} [[Glazbena obrada|aranžer]] {{·}} [[dirigiranje|dirigent]] {{·}} [[producent|glazbeni producent]]
| Djelatno_razdoblje = [[1958.]] do [[2015.]]
| Producentska_kuća = [[Jugoton]]{{·}}[[ZKP RTLJ]]{{·}}[[PGP RTB]]{{·}}[[Diskoton]]{{·}}[[Campus|HRT Orfej]]{{·}}[[Cantus Records|Cantus]]{{·}}[[Croatia Records]]{{·}}[[Dallas Records]]
Redak 38:
{{Quote box|width=30%|align=right|bgcolor=blue|quote=[Ja] sam studirao na Akademiji glazbu, bio sam uvjeren da ću bit skladatelj isključivo klasične glazbe. I onda sam napisao tri minijature za flautu i klavir, dosta [[Modernizam|modernistički]] napisano, a onda s vremenom... Znali su kolege da pišem stihove, onda sam pisao svakome, [[Stipica Kalogjera|Kalođeri]], [[Alfi Kabiljo|Kabilju]], jednome, drugome, [[Alfons Vučera|Vučeru]], više ne znam kome... |source=A. Dedić, 2006.<ref name="ivanj2"/>}}
[[Datoteka:Muzička akademija Zagreb Gundulićeva.jpg|thumb|lijevo|180px|Dedić je 1959.-1964. pohađao Muzičku akademiju u Zagrebu, tada u zgradi [[HGZ]]-a. Diplomirao je flautu.]]
Tijekom studija prava počinje pjevati i u [[Studentsko kulturno–umjetničko društvo "Ivan Goran Kovačić"|akademskom zboru "Ivan Goran Kovačić"]]. Sklonost glazbi naposljetku je ipak prevagnula te nakon položene tri godine prava prekida studij [[1959]]. godine. Iste godine upisuje se na [[Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu|Muzičku akademiju]]. Kako bi namaknuli sredstva za kupnju potrebne mu flaute, roditelju su prodali svinju.<ref name="perica"/><ref>[[Tereza Kesovija|Kesovija, Tereza]]. "To sam ja", Večernji list: Zagreb, 2014. ISBN 9789532802214{{citat|Neimućni tvoji prodali su prasca da ti kupe flautu. Istočasno – neimućni moji prodali su prasca da mi kupe flautu. Znači da nas vežu i ti prasci. Autentične svinje sretali smo kasnije.|Arsen Dedić, str. 507.}}</ref><ref>Goreta, Mirela: [http://slobodnadalmacija.hr/scena/showbizz/clanak/id/244963/tereza-kesovija-torcida-mi-je-ostavila-zivu-ranu-na-dusi "Tereza Kesovija: Torcida mi je ostavila živu ranu na duši"], Slobodna Dalmacija, 30.08.2014</ref> Za festival "Zagreb '59" Mario Bogliuni poslao je skladbu "Mornarev cha-cha-cha" te je zamolio Arsena za pisanje stihova, na što je on i pristao pod pseudonimom ''Igor Krimov'', budući da je smatrao pisanje tekstova epizodom "koje ću se ja kasnije lišiti. Dat ću svoje ime onda kad budem pisao pravu poeziju i pravu glazbu".<ref name="ivanj2"/><ref name="yugopapir1"/> Kako nije imao ni prikladne odjeće ni novca za ulaznice, festivalu nije ni prisustvovao. Skladba je osvojila nagradu, a Arsenu kao autoru teksta pripalo je 15.000 [[Jugoslavenski dinar|dinara]], za studenta priličan iznos. Ubrzo počinje pisati još tekstova za skladbe Bogliunija, od kojih "Poslije ljubavi" na festivalu Sarajevo '60. dobiva nagradu za najbolji tekst. S Bogliunijem osniva [[1960.]] godine vokalni [[kvartet]] "Prima". Iako i sam pomalo sklada, usredotočava se na pisanje i aranžiranje za druge, među kojima su i [[Alfi Kabiljo]] i [[Nikica Kalogjera]]. Sastav "Prima" prolazi na audiciji za mlade pjevače [[Televizija Zagreb|Televizije Zagreb]] "Prvi put pred mikrofonom" te dobiva osigurane nastupe i honorar. To utječe na Arsena i ostale, koji glazbu počinju shvaćati sve ozbiljnije i sve profesionalnije, posvećujući joj sve više vremena. S ljubljanskim ansamblom objavljuje dva singla, prepjeve skladbi ''Let's twist again'' ([[Chubby Checker]]) i ''Nata per me'' ([[Adriano Celentano]]). Godine 1961., čuvši Gina Paolija, pronalazi se u novom izrazu. Nastavlja s objavljivanjem pjesama u splitskom časopisu "Vidici" i časopisu "Polet", što primjećuje [[Zlatko Tomičić]]. Dediću pristupa [[Dubravko Horvatić]] uime [[Antun Šoljan|Antuna Šoljana]], tražeći pjesme za novi Šoljanov časopis, ''Književnik'', na što Arsen pristaje.<ref name="jutarnji"/> Krajem 1961. godine vjenčao se s Vesnom Matoš, nećakinjom [[A. G. Matoš]]a, s kojom u studenom 1962. godine dobiva kći Sandru.
 
Nastupa i kao flautist u zagrebačkim [[jazz]] sastavima. Slijedom nesuglasica, sastav ''Prima'' se raspada, a kako se u to doba razišao i sastav koji je vodio [[Hrvoje Hegedušić]], Arsen pristupa Hegedušiću te osnivaju "Zagrebački vokalni kvartet". Povremeno nastupa i kao pjevač kvarteta "Melos", za koji se sve više vezuje, pogotovo slijedom razlaza s prijašnjom grupom. Na festivalu "Zagreb '62" izvode skladbu "Negdje" Nikice Kalogjere. No, kako su članovi Melosa mogli sudjelovati s različitim intenzitetom te se nisu željeli baviti glazbom profesionalno, prijateljski se razilaze [[1962.]] godine. Slijedom toga, Dedić započinje karijeru kao vokalni solist. Sve više shvaća da [[šlager]]i ne zadovoljavaju njegov izričaj te se okreće francuskoj [[Šansona|šansoni]] te [[genoveška škola|genoveškoj školi]] talijanske glazbe. Sljedeće godine (1963.) na zagrebačkom festivalu pojavljuju se kao vokalni solisti Dedić i [[Zvonko Špišić]], čime se postupno rađa novi pravac hrvatske zabavne glazbe - šansona. Izvodi skladbe "Milioner", "Jesenji dažd" te "Bolero noći". Uskoro ga pozivaju na Beogradsko proljeće te [[split]]ske [[Splitski festival|"Melodije Jadrana '63."]], gdje se upoznaje sa [[Zdenko Runjić|Zdenkom Runjićem]] i izvodi njegovog ''Čovjeka od soli'' te svoju prvu cjelovitu, autorsku skladbu, "Onaj dan", za koju biva nagrađen. Nakon toga sklada i "Večer sa Ksenijom" na nagovor [[Boško Petrović|Boška Petrovića]], za flautu i Zagrebački jazz kvartet. Nakon 1963. godine počinje pisati pjesme bez pseudonima (''Vratija se Šime, Maškare, Vino i gitare'' i dr.)