Wikipedija

Stjepan Tomašević Kotromanić: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m uklonjena promjena suradnika 77.239.24.50 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Zeljko
Oznaka: brzo uklanjanje
Ceha (razgovor | doprinosi)
5.105 edits
m nazivi
Redak 55:
===Podrijetlo===
 
Stjepan Tomašević je imao kršteno ime ''Stjepan'', isto kao i njegov stric [[Stjepan Ostojić]]. Njegov otac mu je dao ime ''Stjepan'' (od grčkog "stephanos - kruna"), da bi oznacio ili promovirao nasljednost vlasti po tradiciji koju je u [[Bosna i Hercegovina|Bosni]] zapoceo [[Kulin Ban]] sa davanjem imena Stjepan sinu [[Stjepan Kulinić|Stjepanu Kuliniću]]. Prije toga je na primjer Hrvatskom vladao [[Stjepan II., hrvatski kralj|Stjepan Trpimirović]], a Srbijom [[Stefan Nemanja]]. Tomašević je vukao lozu od prvog bosanskogsamoproglašenog kralja u Bosni, [[Tvrtko I. Kotromanić|Stjepana Tvrtka Kotromanica]], kao najstariji sin iz prvog braka kralja [[Stjepan Tomaš Kotromanić|Tomaša]] i njegove žene [[Vojača|Vojače]]. Vojača je umrla oko 1460. godine. Pored Stjepana u tom braku su rođeni sljedeći:
* dvije kćeri nepoznatog imena, koje su se udale [[1451]]. godine u [[Ugarska|Ugarsku]] suprug jedne od ove dvije kćeri bio je izvjesni Stjepan
* sin nepoznatog imena koji je pokopan u Crkvi [[Sveta Marija|Sv. Marije]] na [[Mljet]]u. Taj sin je umro 1462., kada je obavljao hodočašće; postoji velika mogućnost da je majka ovoga Kotromanića bila [[Katarina Kosača]], jer nadgrobna ploča navodi da je ovaj Kotromanić umro u dobi od 14. godina.
Kralj [[Tvrtko II. Kotromanić]] umire u studenom [[1443]]. Za nasljednika kralja Tvrtka II. bio je izabran njegov daleki rođak [[Fridrik II. Celjski|Fridik III. Celjski]], no plemstvo nije pokazivalo zadovoljstvo da kralj Bosne budevladarsku nekiulogu izpreuzme kućekuća Celjski, isto tako su prilike za Fridika bile loše pa nije pokazivao interes za vlasti nadu BosnomBosni. Plemići dovode je tada nepoznatog Stjepana Tomaša na prijestolje. Kasnije isti plemići pokazuju veliko nezadovoljstvo što je kraljica niskog roda. Kralj Tomaš je pod pritiskom morao napustiti Vojaču. Ona je napustila dvor 1445. i nastanila se u samostanu gdje je i preminula.
 
===Despot Srbije===
[[Datoteka:Smederevo_small_town_panorama_2.jpg|lijevo|mini|250px|<center>[[Smederevska utvrda]] iz 15. st.]]
Kralj [[Stjepan Tomaš]] tražio ja poželjnu mladenku za svog sina. Čak ja molio papu [[Pio II.|Pija II.]] da mu pomogne u pronalaženju mladenke. Princeza je trebala biti iz talijanskih zemalja, tim brakom kralj [[Stjepan Tomaš]] se želio povezati sa [[Zapad]]om. [[Drusijana Sforza]] bila je zaručnica Stjepana Tomaševića. Kralju je papa pronašao ovu mladenku, ali Tomaš nije bio zadovoljan jer je Drusijana bila izvanbračna kći Francesca Sforze, Milanskog vojvode. Despot [[Lazar Branković]] umire [[20.]] siječnja [[1458.]] godine. Lazar i njegova supruga [[Jelena Paleolog]] su imali samo tri kćeri i postalo je upitno tko će naslijediti despota. Na vlast je privremeno doveden slijepi Lazarov brat [[Stefan Branković]]. Iste te godine u lipnju despotica Jelena svoju dvanaestogodišnju kćer stavila na udaju, a miraz bi bio cijela [[Srbija|Srpska Despotovina]]. Kralj [[Stjepan Tomaš ]] je uvidio dobru priliku da priključi sebi Srebernicu i ostatke ostataka Srbije. U listopadu 1458. godine kralj Stjepan Tomaš odlazi u [[Segedin]] kako bi zatražio od kralja [[Matija Korvin|Matije Korvina]] dopuštenje za sklapanje braka. Polovicom ožujka kralj [[Stjepan Tomaš]] šalje princa Stjepan Tomaševića u Srbiju na ženidbu zajedno sa [[Radivoj Ostojić|Radivojem Ostojićem]]. Stjepan preuzima vlast 21. ožujka 1459. godine. SijepiSlijepi despot Stefan je protjeran iz [[Smederevo|Smedereva]] od strane despotice Jelene. Dana 1.travnja kralj Stjepan Tomašević se vjenčao sa najstarijom kćeri despota Lazara, [[Jelena Branković (Mara)|Jelenom]]. Nakon samo tri mjeseca [[Smederevo ]] je osvojeno od strane sultana [[Mehmed II.|Mehmeda II. Osvajača]]. Despot Stjepan Tomašević je zatražio slobodno napuštanje tvrđave zajedno sa svojom rodbinom, što mu je i bilo ispunjeno. Despotica [[Jelena Paleolog]] je dobila velike količine zlata kako bi mogla izdržavati sebe i svoje kćeri i pratnju od 30 ljudi. Stjepan Tomašević je zajedno sa svojom suprugom, stricem, punicom i Jeleninim kćerima, preko [[Teočak|Teočka]] stigao u Bosnu 1459. KraljBan i kralj u Bosni Stjepan Tomaš, njegov brat [[Radivoj Ostojić]] i Stjepan Tomašević su bili optuživani da su prodali Smederevo turcima.
 
===Kralj i ban Bosne===
[[Datoteka:Pintoricchio 012.jpg|220px|thumb|Papa Pio II., Stjepanov saveznik.]]
Jajce je jedno od najznačajnijih mjesta [[Povijest Bosne i Hercegovine|bosanskohercegovačke]], [[Jugoslavija|jugoslavenske]] i [[Hrvati|hrvatske]] povijesti.
Kralj Stjepan Tomaš umire [[10.]] srpnja [[1461.]] godine. Za njegovog nasljednika bio je izabrana mlađi princ [[Žigmund Tomašević|Sigismund]] koji je bio sin kraljice [[Katarina Kosača|Katarine]]. Herceg Stjepan je želio da njegov unuk naslijedi kraljevsku titulu. Svi su znali da je potreban ozbiljan vladar, pa je Stjepan Tomašević izabran za nasljednika. Prvi potez mladog kralja je bilo izmirenje s maćehom [[Katarina Kosača|Katarinom]], herceg [[Stjepan Vukčić Kosača]] je želio da njegov unuk bude kralj Bosne, ali Sigismund je ima tek oko 10 godina, a Stjepan je priznao Katarinu kao kraljicu-majku. Ovaj potez se dopao hercegu [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepanu]], koji je imao dobre odnose sa Stjepanom. Isto tako Stjepan Tomašević traži pomoć od pape Pija II. u pismu od [[17.]] listopada [[1461.]]. U studenom 1461. u [[Bosansko kraljevstvo|Bosnu]] stiže kruna poslana od pape, kao jedina podrška. Krunidba kralja Stjepana Tomaševića je izvršena u studenom 1461. godine u Crkvi [[Crva Sv. Marije u Jajcu|Sv. Marije]] u [[Jajce|Jajcu]]. Ohrabren tim činom kralj i banseban se [[1462.]] obratio odlučnom hrvatsko-ugarskom kralju [[Matija Korvin|Matiji Korvinu]], sinu Janka Hunjadija, koji mu je obećao pomoć., Zauzvratno kraljkoji Stjepannije Tomaševićpriznao jekraljevstvo priznaou vrhovnuBosni, vlastte Ugarskeza isebe [[9.]]tražio lipnjakraljevsku [[1462.]]titulu godineu otkazaoBosni sultanu(rex poslušnostRamae). ToStjepan Tomašević je biopriznao pogubanvrhovnu činvlast zakralju kralja.Hrvatske Nai početkuUgarske i [[14639.]] godine obratio se opetlipnja [[Mlečani|Mlecima1462.]] upozoravajućigodine ihotkazao dasultanu [[Osmanlije]] namjeravaju tog ljeta zauzeti svu Bosnu i Hercegovinuposlušnost, a da će nakon toga zaprijetitiali i mletačkim posjedima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Međutim, pomoć nezadržao stižekraljevsku niotkudatitulu.
 
Vjerojatno je da je sukob oko titule uzrokom izostanka pomoći Matijaša Korvina, te propasti Stjepanove vladavine. Na početku [[1463.]] godine obratio se opet [[Mlečani|Mlecima]] upozoravajući ih da [[Osmanlije]] namjeravaju tog ljeta zauzeti svu Bosnu i Hercegovinu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Međutim, pomoć ne stiže niotkuda.
===Pad Bosanskog kraljevstva===▼
 
▲===Pad Bosanskog kraljevstva u Bosni===
Kralj Stjepan Tomašević još okićen ''golemom Tvrtkovom titulom'' uobražavao da ''zapovida slugam kraljevstva mi, voevodam, knezovom, županom, e viniskom, vsakoga stanja ludem''. U stvarnosti kralj više nije zapovijedao nikome. Krajem veljače 1463. počinju pripreme za pohod na Bosnu. Čuvši za to kralj Stjepan je u [[Carigrad]] posalo izaslanike kojima je rečeno od strane sultana da će biti uspostavljen 15.-godišnji mir između [[Bosna|Bosne]] i [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Izaslanici su stigli u Bosnu vjerujući u mir. U proljeće 1463. krenula je prema Bosni-preko Skoplja, Kosova i Sjenice velika osmanska vojska pod sultanom [[Mehmed II.|Mehmedom II.]]. Početkom svibnja Osmanlije su stigle u Bosnu, točnije na posjede kneza [[Tvrtko Dinjčić|Tvrtka Dinjčića]] koji su se nalazili u porječju rijeke [[Drina|Drine]]. Knez Tvrtko se predao bez ikakvog otpora misleći da je na snazi petnaestogodišnji mir. Knez Tvrtko je pogubljen, sljedeći su bili [[Pavlovići]]. Knezovi [[Petar II. Pavlović]] i [[Nikola Pavlović]] su pokušali pružiti otpor, ali bezuspješno. Knezovi Petar i Nikola su ubijeni. S posjeda Pavlovića sultan je odlučio krenuti na [[Bobovac]] i već [[19.]] svibnja stigao na tu moćnu utvrdu. Mnogi su smatarali da Bobovac može izdržati tri godine opsade, ali ovaj put Bobovac ja izdržao opsadu tri dana. Osmanlije su gađale Bobovac topovim koje je dopremao Jorg iz Nürnberga. Dana 21. svibnja posada grada se predala na čelu s knezom Radakom uz obećanje da će im životi biti pošteđeni, međutim knez Radak je pogubljen zbog kukavičluka. Kralj Stjepan Tomašević je bježao prema zapadnom dijelu zemlje ne bi li se nekako dokopao [[Hrvatska|Hrvatske]] ili [[Dalmacija|Dalmacije]]. Kralj je boravio u Jajcu, ali saznavši da se turska sila kreće prema Jajcu kralj je bježao dalje nastojeći prikupiti nekakvu vojsku. Kralj Stjepan je tijekom bijega naređivao da se svi mostovi na rijekama zapale. Osmanlije su stigle pred [[Jajce]] i nakon kraće opsade Jajce se predalo odakle je Turcima rečeno od strane jednog seljaka, koji je zauzvrat tražio bogatstvo, da je kralj u [[Ključ (BiH)|Ključu]]. Osmanska sila je stigla pred Ključ dana 25. svibnja. Kralj Stjepan Tomšević se predao uz obećanje da će mu život biti pošteđen. Mahmud-paša Anđelović ih je odveo u Jajce, točnije u Carevo polje gdje je bio sultanov tabor. Dana 5. lipnja kralj Tomašević je pogubljen u taboru sultana zajedno sa stricem [[Radivoj Ostojić|Radivojem Ostojićem]] i rođakom [[Tvrtko Radivojević Kotromanić|Tvrtkom]]. Istog dana pogubljeno je oko 200 bosanskih plemića. Kraljica [[Jelena Branković (Mara)|Mara]], tada 16.-godišnjakinja je iz grada Ključa s velikom pratnjom otišla u [[Split]]. Kraljica Katarina se za vrijeme pada Bosne bila u svom ljetnikovcu u dvoru kraj [[Fojnica|Fojnice]] zajedno sa svojom djecom. Čuvši za provalo Turaka kraljica je u jednu kočiju otpremila [[Žigmund Tomašević|Žigmunda]] i [[Katarina Tomašević|Katarinu]], a u drugoj je kočiji bila ona. Kraljica je na [[Kupres]]u probala okupiti vojsku, ali bezuspješno. Nadomak [[Konjic]]a Žigmund i Katarina su uhvaćeni i odvedeni u [[Osmansko carstvo]]. Kraljica [[Katarina Kosača]] se privremneo sklonila u [[Počitelj]] kod svog brata Vladislava. Odatle je otišla u [[Dubrovnik]].▼
 
▲Kralj Stjepan Tomašević jošje okićen ''golemom Tvrtkovom titulom'' uobražavao da ''zapovida slugam kraljevstva mi, voevodam, knezovom, županom, e viniskom, vsakoga stanja ludem''. U stvarnosti kralj više nije zapovijedao nikome. Krajem veljače 1463. počinju pripreme za pohod na Bosnu. Čuvši za to kralj Stjepan je u [[Carigrad]] posalo izaslanike kojima je rečeno od strane sultana da će biti uspostavljen 15.-godišnji mir između [[Bosna|Bosne]] i [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Izaslanici su stigli u Bosnu vjerujući u mir. U proljeće 1463. krenula je prema Bosni-preko Skoplja, Kosova i Sjenice velika osmanska vojska pod sultanom [[Mehmed II.|Mehmedom II.]]. Početkom svibnja Osmanlije su stigle u Bosnu, točnije na posjede kneza [[Tvrtko Dinjčić|Tvrtka Dinjčića]] koji su se nalazili u porječju rijeke [[Drina|Drine]]. Knez Tvrtko se predao bez ikakvog otpora misleći da je na snazi petnaestogodišnji mir. Knez Tvrtko je pogubljen, sljedeći su bili [[Pavlovići]]. Knezovi [[Petar II. Pavlović]] i [[Nikola Pavlović]] su pokušali pružiti otpor, ali bezuspješno. Knezovi Petar i Nikola su ubijeni. S posjeda Pavlovića sultan je odlučio krenuti na [[Bobovac]] i već [[19.]] svibnja stigao na tu moćnu utvrdu. Mnogi su smatarali da Bobovac može izdržati tri godine opsade, ali ovaj put Bobovac ja izdržao opsadu tri dana. Osmanlije su gađale Bobovac topovim koje je dopremao Jorg iz Nürnberga. Dana 21. svibnja posada grada se predala na čelu s knezom Radakom uz obećanje da će im životi biti pošteđeni, međutim knez Radak je pogubljen zbog kukavičluka. Kralj Stjepan Tomašević je bježao prema zapadnom dijelu zemlje ne bi li se nekako dokopao [[Hrvatska|Hrvatske]] ili [[Dalmacija|Dalmacije]]. KraljBoravio je boravio u Jajcu, ali saznavši da se turska sila kreće prema Jajcu kraljpobjegao je bježao dalje nastojeći prikupiti nekakvu vojsku. KraljTijekom Stjepanbijega je tijekom bijega naređivao da se svi mostovi na rijekama zapale. Osmanlije su stigle pred [[Jajce]] i nakon kraće opsade Jajce se predalo odakle je Turcima rečeno od strane jednog seljaka, koji je zauzvrat tražio bogatstvo, da je kralj u [[Ključ (BiH)|Ključu]]. Osmanska sila je stigla pred Ključ dana 25. svibnja. Kralj Stjepan TomševićTomašević se predao uz obećanje da će mu život biti pošteđen. Mahmud-paša Anđelović ih je odveo u Jajce, točnije u Carevo polje gdje je bio sultanov tabor. Dana 5. lipnja jedini "priznati" kralj u Bosni, Stjepan Tomašević je pogubljen u taboru sultana zajedno sa stricem [[Radivoj Ostojić|Radivojem Ostojićem]] i rođakom [[Tvrtko Radivojević Kotromanić|Tvrtkom]]. Istog dana pogubljeno je oko 200 bosanskihlokalnih plemića. Kraljica [[Jelena Branković (Mara)|Mara]], tada 16.-godišnjakinja je iz grada Ključa s velikom pratnjom otišla u [[Split]]. Kraljica majka, Katarina se za vrijeme pada Bosne bila u svom ljetnikovcu u dvoru kraj [[Fojnica|Fojnice]] zajedno sa svojom djecom. Čuvši za provaloprovalu Turaka kraljica je u jednu kočiju otpremila [[Žigmund Tomašević|Žigmunda]] i [[Katarina Tomašević|Katarinu]], a u drugoj je kočiji bila ona. Kraljica je naNa [[Kupres]]u probala okupiti vojsku, ali bezuspješno. Nadomak [[Konjic]]a Žigmund i Katarina su uhvaćeni i odvedeni u [[Osmansko carstvo]]. Kraljica [[Katarina Kosača]] se privremneoprivremeno sklonila u [[Počitelj]] kod svog brata Vladislava. Odatle je otišla u [[Dubrovnik]].
===Posljedice pada (središnje) Bosne===
 
Line 78 ⟶ 80:
Iza Stjepana Tomaševića ostala je njegova udovica, tada šesnaestogodišnja [[Jelena Branković (Mara)|kraljica Mara]], kći srpskog despota [[Lazar Branković|Lazara Brankovića]], te njihovo dvoje – u izvorima neimenovane – djece.
 
Udovica Stjepana Tomaša, kraljica majka [[Katarina Kosača-Kotromanić]], uspjela je preko [[Kupres]]a i [[Dubrovnik]]a pobjeći u [[Rim]], gdje je i umrla [[1478.]] godine, a grobnica joj se još može vidjeti u crkvi ''Santa Maria in Aracoeli'' na [[Kapitol u Rimu|Kapitolu u Rimu]]. Dvoje njihove djece – Žigmund, poslije smrti Stjepana Tomaševića nasljednik bosanske krune, i mala Katarina – zarobljeno je i odvedeno u [[Istanbul]]. Tako se ugasila loza Kotromanića.
 
Posmrtni ostaci jedinog "priznatog" kralja u Bosni Stjepana Tomaševića pohranjeni su unutar [[franjevci|franjevačkog]] [[samostan]]a u Jajcu. Njegov senior Matija Korvin je preuzeo sjever kraljevstva, kao i titulu. Osmanlije su u lašvanskoj dolini pokušali uspostaviti vazalni prostor, prvo pod Kotromanićima, pa onda pod Hrvatinićima, ali im je, radi nepouzdanosti u domaće plemstvo i širenjem prema sjeveru i zapadu isto postalo nepotrebno, pa su ga ukinuli.
 
===Brak i potomstvo===
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Tomašević_Kotromanić"