Stjepan Tomašević Kotromanić: razlika između inačica

Stjepan Tomašević je okićen ''golemom Tvrtkovom titulom'' uobražavao da ''zapovida slugam kraljevstva mi, voevodam, knezovom, županom, e viniskom, vsakoga stanja ludem''. U stvarnosti više nije zapovijedao nikome. Krajem veljače 1463. počinju pripreme za pohod na Bosnu. Čuvši za to kralj Stjepan je u [[Carigrad]] posalo izaslanike kojima je rečeno od strane sultana da će biti uspostavljen 15.-godišnji mir između [[Bosna|Bosne]] i [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Izaslanici su stigli u Bosnu vjerujući u mir. U proljeće 1463. krenula je prema Bosni-preko Skoplja, Kosova i Sjenice velika osmanska vojska pod sultanom [[Mehmed II.|Mehmedom II.]]. Početkom svibnja Osmanlije su stigle u Bosnu, točnije na posjede kneza [[Tvrtko Dinjčić|Tvrtka Dinjčića]] koji su se nalazili u porječju rijeke [[Drina|Drine]]. Knez Tvrtko se predao bez ikakvog otpora misleći da je na snazi petnaestogodišnji mir. Knez Tvrtko je pogubljen, sljedeći su bili [[Pavlovići]]. Knezovi [[Petar II. Pavlović]] i [[Nikola Pavlović]] su pokušali pružiti otpor, ali bezuspješno. Knezovi Petar i Nikola su ubijeni. S posjeda Pavlovića sultan je odlučio krenuti na [[Bobovac]] i već [[19.]] svibnja stigao na tu moćnu utvrdu. Mnogi su smatarali da Bobovac može izdržati tri godine opsade, ali ovaj put Bobovac ja izdržao opsadu tri dana. Osmanlije su gađale Bobovac topovim koje je dopremao Jorg iz Nürnberga. Dana 21. svibnja posada grada se predala na čelu s knezom Radakom uz obećanje da će im životi biti pošteđeni, međutim knez Radak je pogubljen zbog kukavičluka. Stjepan Tomašević je bježao prema zapadnom dijelu zemlje ne bi li se nekako dokopao [[Hrvatska|Hrvatske]] ili [[Dalmacija|Dalmacije]]. Boravio je u Jajcu, ali saznavši da se turska sila kreće prema Jajcu pobjegao je dalje nastojeći prikupiti nekakvu vojsku. Tijekom bijega je naređivao da se svi mostovi na rijekama zapale. Osmanlije su stigle pred [[Jajce]] i nakon kraće opsade Jajce se predalo odakle je Turcima rečeno od strane jednog seljaka, koji je zauzvrat tražio bogatstvo, da je kralj u [[Ključ (BiH)|Ključu]]. Osmanska sila je stigla pred Ključ dana 25. svibnja. Stjepan Tomašević se predao uz obećanje da će mu život biti pošteđen. Mahmud-paša Anđelović ih je odveo u Jajce, točnije u Carevo polje gdje je bio sultanov tabor. Dana 5. lipnja jedini "priznati" kralj u Bosni, Stjepan Tomašević je pogubljen u taboru sultana zajedno sa stricem [[Radivoj Ostojić|Radivojem Ostojićem]] i rođakom [[Tvrtko Radivojević Kotromanić|Tvrtkom]]. Istog dana pogubljeno je oko 200 lokalnih plemića. Kraljica [[Jelena Branković (Mara)|Mara]], tada 16.-godišnjakinja je iz grada Ključa s velikom pratnjom otišla u [[Split]]. Kraljica majka, Katarina se za vrijeme pada Bosne bila u svom ljetnikovcu u dvoru kraj [[Fojnica|Fojnice]] zajedno sa svojom djecom. Čuvši za provalu Turaka kraljica je u jednu kočiju otpremila [[Žigmund Tomašević|Žigmunda]] i [[Katarina Tomašević|Katarinu]], a u drugoj je kočiji bila ona. Na [[Kupres]]u probala okupiti vojsku, ali bezuspješno. Nadomak [[Konjic]]a Žigmund i Katarina su uhvaćeni i odvedeni u [[Osmansko carstvo]]. [[Katarina Kosača]] se privremeno sklonila u [[Počitelj]] kod svog brata Vladislava. Odatle je otišla u [[Dubrovnik]].

===Posljedice pada (središnje) Bosne===

 

[[Bosanska kraljevina]] je imala važan položaj jer je štitila Ugarsku s juga isto tako i Hrvatsku i Dalmaciju. Zauzimanjem Bosne od strana Turaka dovelo je do pohoda na Bosnu od strane Matije Korvina. Matija Korvin je provalio s velikom vojskom u sjeverni dio Bosne i osvojio utvrde: Jajce, Srebrenik, Teočak, Vrbaski grad, Vinac, Ključ i Zvornik. Nakon ovih osvajanja u rujnu 1463. godine osnovane su [[Jajačka banovina]] i [[Srebrenička banovina]], isto tako s juga su djelovali odredi Vlatka Kosače, koji su osvojili Ramu i području Konjica i Jablanice. U sastavu Osmanskog carstva ostala je samo istočna i dio središnje Bosne. Ali i ovi djelovi su postupno osvajani kao što je i [[Jajce]] [[1528.]] godine.