Bitka kod Poitiersa: razlika između inačica

'''Bitka kod Poitiersa''' ili '''Bitka kod Toursa''' odigrala se [[10. listopada]] [[732]]. Tada su snage [[Franačka|franačkog]] majordoma [[Karlo Martel|Karla Martela]] nanijele težak poraz muslimanskoj vojsci [[Omejadski kalifat|Omejadskog kalifata]] pod vođstvomvodstvom emira [[Abdul Rahman Al Ghafiqi|Abdula Rahmana]]. U bitcibitki je emir Abdul Rahman ubijen.

Postoje različite procjene veličine franačke vojske, od 20.000 do 30.000. Franačka vojska je bila prva zapadna stajaća vojska od pada [[Zapadno rimsko carstvo|Zapadnog rimskog carstva]]. Bili su uvježbani za borbu u [[falanga]]ma protiv muslimanske teške [[Konjica|konjice]]. Abdul Rahman je imao na raspolaganju oko 80.000, većinom [[Mauri|maurske]] lake konjice kojoj je dodana arapska teška konjica. I zapadni i arapski izvori navode da je muslimanska vojska bila višestruko brojnija od franačke. Gubitci tijekom bitke nisu poznati. Postoji jedan izvor koji navodi da je 1.500 Franaka izgubilo život, a muslimanske snage su pretrpjele jako velike gubitke, uključujući gubitak zapovjednika.

Iako danas postoje određene špekulacije o tome, Bitka kod Toursa generalno je prihvaćena u svjetskoj [[povijest|povijesti]] kao jedna od najvažnijih bitaka svih vremena,. njenaNjena [[makrohistorijski događaj|makrohistorijska]]povijesna vrijednost leži u tome štoda je Karlo Martel bez pretjerivanja spasio europsku rimsko-grčku kulturu i osigurao opstanak [[Kršćanstvo|kršćanstva]] kao dominantne europske religije.

[[Mauri]] su pod vodstvom Al Sam ibn Malika prelazeprešli u današnju Francusku i tu su pregazili Septimi [[719]]. i uspostavili svoje sjedište u [[Narbonne|Narbonnei]] [[720]]. Pomoću luke u Narbonnei, [[Mauri]] se lako opskrbljuju i dovlače pojačanja, tako da osvajaju okolno područje s gradovima, koje su nadzirali Vizigotski plemići: Ale, [[Bezije]], Agde, Lodev, Magelon i [[Nim]]. Al Sam ibn Malika je opsjedao [[Toulouse]] tri mjeseca. U [[bitka kod Toulousea|bitcibitki kod Toulousea]] [[721]]. pobjeđuje [[Odo Akvitanski]], a Al Sam ibn Malika je tu ubijen. Taj je poraz zaustavio Maure i dao potrebno vrijeme [[Franci]]ma za pripremu vojske za veliku invaziju.

[[Odo Akvitanski]] je bio samo formalno pod franačkom vlašću, a zapravo se opirao franačkom suverenitetu. Bio je ugrožen sa sjevera [[Franci]]ma, a s juga [[Arapi]]ma. Zbog toga sklapa sporazum s maurskim emirom Katalonije Utmanom dajući mu svoju kćerkći za ženu, te su arapski napadi prestali. [[Ali Utman]] se pobunio protiv Abdul Rahmana, koji je bio guverner cijele al-Andaluzije. [[Abdul Rahman Al Ghafiqi|Abdul Rahman]] je skršio tu pobunu i ponovo je Odo Akvitanski ostao bez zaštite. Velika arapska vojska krenula je svom silinom protiv Ode Akvitanskog. U bitcibitki kod [[Bordeaux]]a Odo Akvitanski je teško poražen, a grad [[Bordeaux]] je zauzet. Pokolj kršćana je bio tako stravičan, da je Izidor Pasensije komentirao: "'''''Samo bog zna koliko je poklanih'''''." [[Arapi]] su poslije toga poharali veliki dio Franačke.

Tijekom [[732]]. prethodnica arapskih snaga je došla do [[Loire|Loiree]] i time je ostala odsječena od linije opskrbe i većine svoje vojske. Nakon poraza protivničkih opirućih snaga, arapske snage bi se podijelile u manje pljačkaške postrojbe, koje su uništavale i pljačkale, dok je glavnina vojske sporo napredovala.

Odo Akvitanski je tako lako poražen kod [[Bordeaux]]a, jer se sukobio s arapskom konjicom u otvorenoj bitcibitki, dok je u [[bitka kod Toulousea|bitci kod Toulousea]] [[721]]. on napao iznenada. Kod [[Bordeaux]]a je gotovo cijela akvitanska vojska pobijena, s minimalnim muslimanskim gubicima. Gotovo sva vojska Oda Akvitanskog se sastojala od pješaka, odnosno bila je bez oklopljene konjice, kao i druge europske vojske toga vremena. Muslimanska teška konjica je jednostavno razbila akvitansko pješaštvo u prvom napadu i onda su ih jednostavno pobili dok su bili u bijegu.

Arapsko-maurska vojska je poslije pobjede kod Bordeauxa krenulapočela s pripremama za osvajanje cijelog juga Franačke.

Šest dana su se dvije vojske promatrale samo s manjim okršajima. Muslimani su čekali da im stigne i preostali dio vojske. Kad su stigli, još se nisu osjećali dovoljno snažnim. [[Abdul Rahman Al Ghafiqi|Abdul Rahmanu]] se nije sviđalo što je protivnik odabrao i prostor i uvjete bitke. [[Karlo Martel]] je pak znao da Abdul Rahman neće odustati blizuod Toura, kogakojeg su Muslimani željeli opljačkati. Nitko nije htio prvi napasti. Franci su bili dobro obučenipripremljeni za hladno vrijeme, a imali su i terensku prednost. Arapi nisu htjeli napasti, nego su željeli da [[Franci]] izađu u otvorenu bitku. Franci su željeli da Arapi krenu uzbrdo prema njima.

Muslimanska konjica je uspjela ući u zaštićeni kvadrat i ugroziti samog Karla Martela. Ipak Franačka linija se dobro držala i odolijevala je.

Ostatak muslimanske vojske, koji nije znao o čemu se radi, pomislio je da se radi o povlačenju muslimanske vojske. To se pretvorilo u nepredviđeno opće povlačenje. [[Abdul Rahman Al Ghafiqi|Abdul Rahman]] je pokušao zaustaviti povlačenje. Pri tome je bio opkoljen i poginuo je. Pogibija vođe dovela je do općeg povlačenja muslimana u svoj logor.

[[Arapi]] su se povukli preko PirenejaPirineja, a Karlo Martel je tada nastavio istjerivati muslimanske snage iz Francuske. Nakon [[Odo Akvitanski|Oda Akvitanskog]] njegov sin [[Hunold]] je tražio neovisnost Akvitanije. Iako je želio Akvitaniju pod svojim suverenitetom, Karlo Martel priznaje Akvitaniju, pošto su mu Arapi ugrožavali [[Provansa|Provansu]]. Kada su se muslimani vratili, Hunold priznaje suverenitet Karla Martela.

Arapske pomorske invazije predvodio je sin Abdul Rahmana. Iskrcao se kod [[Narbonne]] [[736]]. Karlo Martel je povratiovratio [[Avignon]] i [[Arles]] uz pomoć kralja Lombardije. Zauzima ponovno [[Nim]], [[Bezije]] i Agde, ite razara utvrde. Kod Arlesa Karlo Martel nanosi težak poraz muslimanskim snagama, a grad spaljuje do temelja kako ne bi više bio muslimanska baza za daljnje prodiranje. Kod Narbonne pobjeđuje muslimansku vojsku na rijeci Ber {{pojasniti|provjeriti ime}}, ali ne uspijeva zauzeti grad. Ostavio je grad [[Narbonne]] usamljen i izoliran, dok će ga njegov sin kasnije osloboditi.

U bicibitki kod rijeke Ber [[Karlo Martel]] je prvi put koristio tešku konjicu u koordinaciji s pješadijskimpješačkim falangama. Tu je pobijedio mnogo brojnijemnogobrojnije muslimanske snage. Ta sposobnost koordinacije teške konjice i pješastvapješaštva dala je Karlu Martelu moć pobjeđivanja daleko brojnijih muslimanskih snaga.

Bitka kod Toursa osigurala je opstanak kršćanstva, kao i opstanak rimsko-grčko-europske tradicije, te stvorila plodno tlo za uspon [[Franačka|Franaka]], kao dominantne skupine u Europi. Unatoč makropovijesnojpovijesnoj pobjedi franačkih snaga, većina [[Pirenejski poluotok|PirenejskogPirinejskog poluotoka]] ostala je u [[Arapi|arapskim]] rukama. [[Rekonkvista]], kojom su pirinejski narodi oslobađali svoju zemlju od muslimana, završena je 1492., simbolično iste godine kada je [[Kristofor Kolumbo]] otkrio [[Amerika|Ameriku]], čime je upravo ta europska kulturno-civilizacijska sfera, koju je kod Poitiersa spasio Karlo Martel, postala dominantnom svjetskom kulturom.