Ludovik Manin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 10:
}}</ref>.<ref name=mis>{{Cite book|author=Mario Missironi, Giovanni Distefano|title = L'ultimo dei Dogi|access = 9. ožujka 2018.|editor = Helvetia |year=1986|city = Venezia |p=15}}</ref><ref name=gat>{{Cite book|author=Isidoro Liberale Gatti|title = I frati minori conventuali tra giurisdizionalismo e rivoluzione. Il P. Federico Lauro Barbarigo ministro generale dell'ordine (1718-1801)|access = 9. ožujka 2018.|editor = Centro studi antoniani|anno=2006|city = Padova |p=103}}</ref> bio je 120. i posljednji [[dužd]] [[mletački dužd|Mletačke]] [[Mletačka Republika|Republike]]. Dužnost je obnašao od 9. ožujka 1789. do 12. svibnja 1797. godine. [[Investitura]] je bila 10. ožujka 1789. godine. Na dužnosti je naslijedio [[Paolo Renier|Paola Reniera]], a nakon njega nije više bilo [[Pad Mletačke Republike|duždeva]].
 
Rodio se od roditelja Lodovica Alvisea Manina i Marije di Pietro Basadonna, pranećakinje kardinala [[Pietro Basadonna|Pietra Basadonne]]. Iz vrlo bogate [[Manin (obitelj)|obitelji Manin]] toskanskog podrijetla, koja je preselila u Furlaniju tijekom 14. stoljeća <ref name=":11">{{Cite book|firstname=Alvise|lastname=Zorzi|title=La repubblica del leone: Storia di Venezia|url=https://books.google.com/books?id=G6yDKxBBGb8C|accesso=26 maggio 2016|date=4. travnja 2012.|editor=Bompiani|ISBN=978-88-587-2529-0}}</ref>, i ušla je u mletački patricijat stoljeće i pol prije (1651.), ne po zaslugama, nego zahvaljujući kupovinom od 130.000 dukata, namijenjenih financiraju [[Kandijski rat|Kandijskog rata]].<ref name=":1">{{Cite book|title = La Venezia segreta dei dogi|url = https://books.google.it/books?id=0k3JCgAAQBAJ&lpg=PP1&hl=it&pg=PP1#v=onepage&q&f=false|access = 26. svibnja 2016.|editor = Newton Compton editori s.r.l.|ISBN = 978-88-541-8837-2|author = Alberto Toso Fei}}</ref> Zahvaljujući brakovima s utjecajnim kućama, uspjeli su si osigurati visoki društveni položaj, radi zadovoljenja političkih ambicija svojih članova. LudovicovaLudovikova supruga bila je Elisabetta iz bogate utjecajne kuće [[Grimani (obitelj)|Grimani]].
 
Umro je 24. listopada 1802. godine. Grob mu je u [[crkva sv. Marije Nazaretske u Veneciji|crkvi]] [[Bosonoge karmelićanke|Bosonogih (Scalzi)]].