Hebrejski jezik: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Izmijena transliteracija (hrv umjesto eng) i popravljene dvije pravopisne pogrješke.
Redak 21:
[[Palestina|palestinskih]] područja, [[SAD]]-u i u [[Židovi|židovskim]] zajednicama širom svijeta.
 
Korijen mu dolazi od [[Klasični hebrejski|klasičnog hebrejskog]] jezika, koji je korišten pri pisanju [[Stari zavjet|Starog zavjeta]] prije više od 3300 godina. Židovi su za njega koristili izraz לשון הקודש ''Lashon ha-Qodeshkodeš'' ("Sveti jezik"), jer su njime pisane knjige koje se smatraju svetima.
 
Većina znanstvenika se slaže da je nakon prvog uništenja [[Jeruzalem]]a koje je zapovjedio [[babilon]]ski kralj [[Nabukodonozor II.]] godine [[607. pr. Kr.]] klasični hebrejski počeo nestajati u korist [[Mišnajski hebrejski|mišnajskog hebrejskog]] i lokalnih inačica [[Aramejski jezik|aramejskog jezika]].
 
Nakon što se židovsko stanovništvo [[Judeja|Judeje]] pod [[Rimsko Carstvo|rimskom]] okupacijom počelo smanjivati, smatra se da je hebrejski u potpunosti iščezaoiščeznuo iz svakodnevnog govora oko [[200.]] godine. No, ostao je u upotrebi kao pisani jezikom kroz vijekovevjekove. Njime su se pisali ne samo vjerski, nego i svjetovni tekstovi kao što su pisma, poslovni ugovori, znanstveni i filozofski spisi, poezija itd.
 
Hebrejski je ponovno ušao u svakodnevni govor krajem [[19. stoljeće|19.]] i početkom 20. stoljeća kao '''moderni hebrejski jezik''', a definirao ga je [[Bjelorusija|bjeloruski]] Židov [[Eliezer Ben Jehuda]]. To je bila posljedica nastojanja Židova da se profiliraju kao moderna nacija, što nije bilo lako postići uz cijeli niz jezika - [[Arapski jezik|arapski]], judezmo ([[ladino]]), [[jidiš]], [[Ruski jezik|ruski]] i drugi jezici kojima su se koristile različite židovske zajednice u svijetu.