Inačica od 15. svibnja 2018. u 15:03 uredi Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 26. listopada 2018. u 11:53 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Dodatci članku, izvori. Novija izmjena →
Redak 4: \|slika = [[Datoteka:Oton Ivekovic, Rakovicka pogibja (smrt Eugena Kvaternika).jpg\|300px\|]] \|opis slike = [[Oton Iveković]]: Pogibija Eugena Kvaternika \|datum = [[87. listopada\|87.]] - [[11. listopada]] [[1871.]] \|mjesto = [[Rakovica]] \|teritorij = Redak 25: '''Rakovički ustanak''' naziv je za oružani [[ustanak]] što ga je protiv [[Austro-Ugarska Monarhija\|Austro-Ugarske Monarhije]] u području [[Rakovica\|Rakovice]] poveo [[Eugen Kvaternik]]. Svrha ustanka bila je stvaranje nezavisne hrvatske države.<ref name="Proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/43268/ Proleksis enciklopedija: Rakovička buna], preuzeto 30. listopada 2012.</ref> Ustanak je započeo uvečer [[87. listopada]] [[1871.]] godine u selu [[Broćanac (Rakovica)\|Broćancu]].<ref tename="Mijatović-124">Mijatović, se2003., ~~istoga~~str. 124. - 125.</ref> Sljedećega dana proširio se je i na [[Rakovica\|Rakovicu]] i nekoliko okolnih sela. Kao cilj ustanka u proglasu je navedeno oslobođenje [[hrvat]]skoga naroda "ispod švabsko-mađarskoga gospodstva". Ustanak je vojno poduprlo nekoliko stotina krajišnika čiji je cilj bio sjedinjenje s drugim nezadovoljnim krajiškim postrojbama. Dne [[10. listopada]] 1871. godine austrijske jedinice opkolile su ustanike kraj [[Plaški\|Plaškoga]]. Vođe ustanka, [[Eugen Kvaternik]], [[Vjekoslav Bach]], [[Ante Rakijaš]] i većina pobunjenih krajišnika ubijena je, a na neko vrijeme prestala je djelatnost [[Stranka prava\|Stranke prava]]. Iako nije sudjelovao u ustanku, predsjednik Stranke prava [[Ante Starčević]] bio je zatvoren.<ref name="Proleksis"/> == Uzroci ustanka == Redak 32: Ustanku su prethodile mnoge promjene i krize unutar Stranke prava. Eugen Kvaternik već duže vremena želio se vratiti u [[Hrvatski Sabor\|Sabor]]. No on više nije imao pokrovitelja koji bi mu pomogli u toj nakani (kao nekoć [[ban]] Rauch), a s druge strane Bedekovićev režim mu nije dozvoljavao probitak. Ante Starčević koji je imao tu povlasticu i sam je priznavao kako je Kvaternikov izbor u Sabor važniji od njegova. Kvaternik ipak preko [[Edo Halper\|Ede Halpera]] koji je svoje mjesto prepustio dobiva tu mogućnost, ali zbog protivljenja [[Katolička Crkva\|Katoličke Crkve]] to nije ostvareno. Nadao se da će ga Bog koji "ravna sudbinom ne toliko ili samo ljudih, koliko odlično i prije svega narodah" dovesti u skup "razbojnikah" tj. u Sabor. Neposredno prije Rakovice pisao je Halperu da sada razumije zašto nije bila [[Božja volja]] da dođe u Sabor. Potkraj [[1870.]] i početkom [[1871.]] godine došlo je do velikih razlika unutar stranke koje su gotovo dovele do rascjepa. Osnovni razlog sukoba bilo je pitanje vjere no to je kompromisom izglađeno. Previranja u [[Vojna krajina\|Vojnoj krajini]] s obzirom na početak procesa razvojačenja i priključenja Hrvatskoj probudilo je u njega nadu kako će ga krajiški puk slijediti u borbi za slobodu, a protiv "švabsko-madžarskoga gospodstva". No tada su krajiški seljaci više zazirali od Mađara no od Austrije, jer su se plašili uvođenja novih [[porez]]a, što se kasnije i dogodilo. Usto, stanovnici toga kraja bili su uznemireni zbog mjerenja zemljišnih posjeda za [[katastar]] i krčenja [[šuma]]. Kvaternik je tako stekao dojam kako je to pravi kraj za ustanak koji bi se mogao proširiti i ugroziti Monarhiju zbog njezine unutarnje nestabilnosti. Uz Kvaternika, glavni nositelji ustanka bili su: [[Ante Rakijaš]] (uz Kvaternika već od [[1864.]]), [[Vjekoslav Bach]] (~~zagrebački student prava~~pravnik i odgovorni urednik pravaškoga glasila ''[[Hrvatska (dnevni list)\|Hrvatska]]''), [[Petar Vrdoljak]] (glavni ustanički agitator u Rakovici), [[braća Čuić]]i iz [[Broćanac\|Broćanca]] i [[Ante Turkalj]] (općinski bilježnik u Rakovici). Nakana je bila, ako ustanak uspije formirati vladu pravaša na čelu sa Starčevićem, a ako ustanak pretrpi poraz trebali su stradati samo oni i tako sačuvati stranku.<ref>[http://www.rakovica.net/index.php/rakovicka-buna Rakovička buna], rakovica.net, pristupljeno 29. prosinca 2015.</ref> == Tijek ustanka == [[Datoteka:Grb-rakovicki-ustanak.jpg\|mini\|250px\|Grb Narodne vlade iz [[1871.]] Idealna slika pečata prema prvome aktu Kvaternikove Narodne vlade. Akt Imenovanja Antona Turkalja za "poglavara za vojničku struku za Županiju ogulinsku", [[8. listopada]] 1871.<ref>[[Zvonimir Kulundžić]], ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 580.-583.</ref>]] ~~Dne~~Ustanak je počeo tri dana ranije od dogovorenoga dne [[7. listopada]] [[1871.]] godine, ~~skupili~~uvečer, kada su sedošli ~~svi~~iz ~~zavjerenici~~[[Karlovac\|Karlovca]] uEugen ~~selu~~Kvaternik, ~~Broćancu.~~Ante ~~Istoga~~Rakijaš ~~dana,~~i Rudolf Fabijani u ~~Čuićevoj~~[[Broćanac ~~kući,~~(Rakovica)\|Broćanac]] ~~formirana~~gdje je bila osnovana Privremena narodna hrvatska vlada.<ref name="Mijatović-124"/> Privremena narodna hrvatska vlada, na čelu s Kvaternikom koji je bio imenovan ''regentom'' formirana je u Čuićevoj kući. Na sjednici kojom je predsjedavao Eugen Kvaternik imenovani su ministri: Petar Vrdoljak za ministra unutarnjih poslova, Ante Rakijaš za ministra rata, Vjekoslav Bach za ministra financija, Rade Čuić{{fusg\|1}} imenovan je za zapovjednika ustaničke vojske, a Ante Turkalj imenovan je za Velikog župana u Ogulinu.<ref name="zk">Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 572.</ref><ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51706 Hrvatska enciklopedija: Rakovička buna], pristupljeno 29. prosinca 2015.</ref> Sutradan, [[8. listopada]] [[1871.]] godine ~~planuo je ustanak.~~ Kvaternik je s 200 naoružanih [[graničar]]a i razvijenom [[Hrvatska zastava\|hrvatskom zastavom]] krenuo prema Rakovici koja je bila određena za sjedište vlade. Uz ustanak odmah su pristala sela: Rakovica, [[Broćanac (Rakovica)\|Broćanac]], [[Brezovac (Rakovica)\|Brezovac]], [[Mašvina]], [[Plavča Draga]] i [[Gornja Močila (Rakovica)\|Močila]]. U ustanku sudjelovali su i pravoslavci iz navedenih mjesta. U tada donesenom proglasu{{pojasniti\|Ima li tekst? Bio bi dobar za wikiizvor.}} predviđena je jednakost pred zakonom, potpuna općinska samouprava, ukidanje vojničke uprave u Krajini i uvođenje slobodnih [[županija]], te da svećenici obiju vjeroispovijedi "imadu narod poučiti u ljubavi i slozi." {{citat2\|»Proglas« narodne hrvatske vlade od istoga dana, upravljen na sve »izvanjske povjerenike narodne vlade«, koji su imali narodu objasniti i objaviti ova »načela, koja ravnaju narodnim vlastima, pozvavši narod prije svega na dužnu poslušnost«. Ta »načela« glase: Redak 51: # Svećenici obih vjeroispovijedanja imadu narod poučiti u ljubavi i slozi kršćanskoj«.}}<ref>[[Ferdo Šišić]], [http://www.noviultimatum.com/PDF-KNJIGE/Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.pdf ''Kvaternik (Rakovička buna)''], Zagreb, 1926., str. 20.</ref> Istoga dana upućen je Ante Rakijaš i Rade Čuić s 300 vojnika ~~da pobuni~~u [[Drežnik Grad\|Drežnik]], kako bi ga pridobili za ustanak ali su se neobavljena posla ~~vratio~~vratili u Rakovicu.<ref>Ferdo Šišić, [http://www.noviultimatum.com/PDF-KNJIGE/Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.pdf ''Kvaternik (Rakovička buna)''], Zagreb, 1926., str. 19.</ref> Dne [[9. listopada]] odatle su ustanici na čelu s Kvaternikom krenuli u Plaški, prenoćivši u Plavčoj drazi. Stigavši tamo u utorak [[10. listopada]] oko podne nisu naišli ni na kakvi vojnički otpor.<ref>Ferdo Šišić, [http://www.noviultimatum.com/PDF-KNJIGE/Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.pdf ''Kvaternik (Rakovička buna)''], Zagreb, 1926., str. 22.</ref> Tada reagira austrijska vojska, pa se na samu dojavu o dolasku ogulinske [[Regimenta\|regimente]] većina od 1.700 vojnika razbježala te je ostalo uz Kvaternika nešto više od 400 momaka.<ref name="Ferdo Šišić">Ferdo Šišić, [http://www.noviultimatum.com/PDF-KNJIGE/Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.pdf ''Kvaternik (Rakovička buna)''], Zagreb, 1926., str. 24.</ref> Kvaternik se nakon toga odlučio vratiti natrag s onima koji su još ostali uza nj te se utaboriše u Ljupči planini, nedaleko od sela Močila, i ondje prenoćiše.<ref name="Ferdo Šišić"/> Dne [[11. listopada]] Kvaternik, Bach, i Rakijaš ubijeni su u zasjedi koju su im postavili Miloš Kosanović i ~~jedan~~Maksim odMomčilović ~~braće~~zajedno ~~Čuić~~s ~~ubijeni~~tridesetak ostalih izdajnika iz ustaničkih redova a u dosluhu s c. kr. [[Bojnik\|majorom]] Stankom Rašićem. Bili su, ~~dok~~na jeputu ~~drugi~~iz ~~brat~~Plaškoga ~~Čuić~~prijeko Ljupča klanca i Močila kada su se toga dana, ~~Rade~~u zoru, ostatci ustanika uputili prema granici kako bi prebjegli u [[Osmansko Carstvo]]. Rade Čuić uspio je pobjeći, prvo u Bosnu a zatim u [[Srbija\|Srbiju]]. Tijela ubijenih Kvaternika, Bacha i Rakijaša na mjestu ubojstva opljačkana su a potom bačena u jarak pokraj ceste. Nakon neke dobi njihova tijela prevezena su u Rakovicu i zakopana u zajedničku grobnicu pokraj ceste što vodi za Drežnik gdje su ostali u neobilježenome grobu 50 godina. Godine [[1921.]], o pedesetogodišnjici Rakovičkoga ustanka, u organizaciji [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"\|Družbe "Braća hrvatskoga zmaja"]], posmrtni ostatci Eugena Kvaternika i njegovih suboraca Ante Rakijaša i Vjekoslava Bacha preneseni su u [[Zagrebačka katedrala\|Zagrebačku katedralu]] i pokopani uz [[Petar Zrinski\|Petra Zrinskoga]] i [[Fran Krsto Frankopan\|Franu Krstu Frankopana]].<ref>[[Ivan Strižić]], ''Hrvatski portreti'', DoNeHa, Zagreb, 1993., ISBN 953-96050-0-8, str. 27.</ref><ref>Ljubomir Škrinjar, [http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/9757-bog-nam-sreu-daj-hrvatski-nek-ivi-zmaj.html ''Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!''], [[Hrvatsko kulturno vijeće]], 27. studenoga 2011., pristupljeno 2018.</ref> == Posljedice ustanka == [[Datoteka:Eugen Kvaternik Statue, Rakovica.JPG\|mini\|250px\|Spomenik Eugenu Kvaterniku i ustanicima u Rakovici.]] Čim je ustanak likvidiran, vlasti su krenule u akciju hvatanja ostalih ustanika. Odmah ih je uhićeno devedeset i osam.<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 685.</ref> Četvrti dan sedmorica su osuđena na smrt vješanjem "zbog zločinstva pobune". To su bili '''Petar Ugarković''' (graničar pješak), '''Petar Čuić''' (regrut), '''Marko Milošević''' (graničar), '''Janko Čuić''' (graničar), '''Ilija Šaša''' (graničar), '''Jozo Stergar''' (regrut) i '''Petar Tepavac''' (graničar). Budući da nije bilo krvnika koji bi izvršio tu zadaću, svi su istoga dana strijeljani. Tri dana kasnije osuđeni su na smrt '''Lazo Čuić''' (graničar), '''Filip Milanović''' (podbaša), '''Petar Došen''' (graničar) i '''Miladin Šaša''' (regrut). Svi su strijeljani izuzev posljednjega koji je pomilovan na osamnaest godina teške tamnice. Uhićeni su, također, Petar Vrdoljak (kasnije osuđen na 12 godina teške tamnice, s time da kroz mjesece travanj i listopad bude do kraja robijanja zatvoren u [[Samica\|samici]]), '''Rudolf Fabijani''' (proglašen nekrivim - oslobođen) i '''Franjo Turkalj''' te graničari '''Milovan Miljković''' (14 godina teške tamnice), '''Maksim Čuić''' (8 godina teške tamnice), '''Lazo Šaša''' (4 godine teške tamnice), '''Mihael Bosnić''' (proglašen nekrivim - oslobođen), '''Petar Vojnović''' (proglašen nekrivim - oslobođen), '''Mihajlo Manojlović''' (proglašen nekrivim - oslobođen) i '''Stjepan Đaković''' (proglašen nekrivim - oslobođen). Uhićivanja nisu prestajala te su, između [[12. listopada\|12.]] i [[13. listopada]], uhićeni gotovo svi stanovnici Zagreba koji su nosili prezime '''Starčević'''.<ref name="Zvonimir Kulundžić">Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 688.</ref> Uhićeni su Antun Starčević, njegov sinovac [[David Starčević\|David]], [[Đuro Starčević\|Đuro]] svršeni preparandist{{fusg\|2}} i Antun ml., u to vrijeme još uvijek [[gimnazija]]lac.<ref name="Zvonimir Kulundžić"/> Također, uz njih uhićeni su i pravnik [[Franjo Matasić]] urednik posljednjega broja ''Hervatske'', [[Milan Novak]] vježbenik kod Poreznog ureda (osumnjičen za pisanje proglasȃ) te književnik [[Danilo Medić]]. Oba mlada Starčevića, Milan Novak i Danilo Medić ubrzo su bili pušteni dok su Antun i David Starčević ostali u istražnome zatvoru nepuna dva i pol mjeseca, do [[24. prosinca]] 1871. godine, kada su bili pušteni i protiv njih bio je obustavljen svaki daljnji postupak.<ref name="Zvonimir Kulundžić"/> Jedini iz te skupine bio je izveden pred sud i osuđen,<ref name="Zvonimir Kulundžić"/> na sedam godina [[Tamnica\|tamnice]],<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 49.</ref> pravnik Franjo Matasić. == Spomen == * [[1933.]]: Podignut je spomenik Eugenu Kvaterniku i ustanicima u Rakovici koji je izradio [[kipar]] Marijan Matijević. * Na mjestu gdje su 50 godina bili zakopani Eugen Kvaternik, Ante Rakijaš i Vjekoslav Bach, [[8. listopada]] [[2011.]] godine, otkriveno im je spomen-obilježje a postavili su ga članovi Družbe "Braća hrvatskoga zmaja".<ref>[http://www.safaric-safaric.si/materiali_xy/kvaternik/20111008%20Zagreb%20Kvaternik%20Eugen%20Spomen%20grob%20u%20Katedrali.pdf Molitva za ustanike], fotografije i tekst: Ivan Nađ, Zmaj Brezanski od Hrvata, safaric-safaric.si, 16. listopada 2011., pristupljeno 2018.</ref> == Bilješke == #{{fusd\|1}}Nije bio prisutan na sjednici.<ref name="zk"/> #{{fusd\|2}}Učiteljski pripravnik.<ref name="Zvonimir Kulundžić"/> == Literatura == * Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica": zaboravljeni hrvatski seljački tribun Petar Vrdoljak - prethodnik Stjepana Radića za pola stoljeća'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 685.▼ * [[Anđelko Mijatović]], ''Rakovički ustanak godine 1871.'', u: ''Rakovica: srce od Hrvata: povijest općine Rakovice'', Općinsko poglavarstvo Rakovice - "Mato Lovrak" - "DoNeHa", Rakovica - Zagreb, 2003., ISBN 953-6648-09-1 == Izvori == {{Izvori\|1}} ▲* Zvonimir Kulundžić, ''Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica"'', Multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7, str. 685. == Vanjske poveznice == * [http://www.~~crohis~~noviultimatum.com/~~sknjige~~PDF-KNJIGE/~~sisickvaternik~~Ferdo__i_i_-Kvaternik__Rakovi_ka_buna_.~~htm~~pdf Ferdo Šišić: Kvaternik (Rakovička buna)] [[Kategorija:Rakovički ustanak\| ]]

Rakovički ustanak: razlika između inačica