Budva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 22:
Budva se smatra jednim od najstarijih naselja na [[Jadran]]u. Prema legendi, osnivač Budve bio je [[Kadmo]], sin [[Fenicija|feničanskog]] kralja [[Agenon]]a, vladar [[Antička Teba (Grčka)|Tebe]], muž [[Ares]]ove i [[Afrodita|Afroditine]] kćeri [[Harmonija (mitologija)|Harmonije]]. U dubokoj starosti supružnici su bili prisiljeni napustiti grad. Na volovskoj zaprezi (otud naziv ''Butoe'' - volovi) došli su u zemlju Ilira i zagospodarili njome. Vjeruje se da se Kadmov i Harmonijin grob nalazi u blizini Epidamna, današnjeg [[Drač|Drača]].
Antička Budva datira iz 4. st. pr. Kr. i jedan je od najstarijih gradova na istočnojadranskoj obali. Starorimsko naselje na mjestu Budve (opidum civium Romanorum) jezgra je širenja kršćanstva u budvansko zaleđe među romanizirane Ilire i nadolazeće Slavene. U 6. stoljeću ovdje je dobro ustrojena crkvena struktura s biskupom na čelu. Iz tog doba datira bazilika. Pouzdano se zna da je u Budvi 743. bilo sjedište biskupije. 840. godine podignuta je crkva sv. Marije in Punta, najstariju datiranu crkvu u čast Blažene Djevice Marije na istočnojadranskoj obali.<ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj">[http://www.radiodux.me/naslovnica/1766-u-budvi-sveano-proslavljen-blagdan-sv-ivana-krstitelja-zatitnika-grada-i-nekadanje-budvanske-biskupije RadioDux] don Anton Belan: PROSLAVLJEN SV. IVAN KRSTITELJ ZAŠTITNIK BUDVE I NEKADAŠNJE BUDVANSKE BISKUPIJE, 25. lipnja 2012. (pristupljeno 31. listopada 2018.)</ref>
[[841.]] g. Saraceni su s mora napali i razrušili Budvu. Slijedi razdoblje bizantske vlasti, pa pripadanje Duklji. Krajem 12. stoljeća nemanjićka osvajanja dukljanskih krajeva zahvaćaju i Budvu. U tom vremenu Budva je dobila svoj gradski statut i samoupravu.
Redak 30:
Iz predmletačkih vremena datira grb i zastava grada sa sv. Ivanom Krstiteljem.<ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj"/> 1442. godine zauzela ju je Mletačka Republika pod čijom je vlašću ostala sve do njene propasti 1797. godine. Dva se događaja ističu iz tog vremena: veliko stradanje od Turaka 1571. i veliki potres 1667. godine.<ref name="Budva kroz vjekove"/>
Budvanskoj je vlasteli pripadao je do 1610. godine otok sv. Nikole (Školj). Tad je postao vlasnost katoličke crkve sv. Ivana Krstitelja.<ref name="Budva - misa"/>
Još u 18. stoljeću u Budvi i okolici bilo je šesnaest katoličkih crkava. Brojnost pravoslavnih vjernika pokazuje da je zetski mitropolit u 15. st., kad je u Budvi bio čuvar gradske tvrđave, dohodak je dobivao od srednjovjekovne budvanske komune, jer nije mogao dovoljno biti uzdržavan od vlastite pastve koja je u gradu i bližoj okolici bila malobrojna. <ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj"/> 1802. godine otok sv. Nikole je crkva sv. Ivana Krstitelja prodala otok seljacima općine Paštrovske, najviše selu [[Bečići]]ma, a u vlasnosti je zadržala onoliko koliko je ograđeno zidom. <ref name="Budva - misa"/>
Padom Mletaka Budvom vlada Austrija sve do 1806. godine. Slijedi rusko-crnogorska uprava 1806
Do 1820. katolički Budvani pokapali su mrtve ispred samostanske crkve Santa Marija in Punta, što je Austrija 1820. zabranila. Nakon toag pokapaju mrtve na otoku Svetog Nikole, kojeg Budvani zovu Školj.<ref name="Budva - misa">[http://www.radiodux.me/naslovnica/3486--budva-misa-na-ostrvu-svetog-nikole RadioDux] ''Budva - misa na ostrvu sv. Nikole'', 12. svibnja 2013. (pristupljeno 31. listopada 2018.)</ref>
1828. godine ukinuta je Budvanska biskupija, čiji je teritorij 1830. pripojen Kotorskoj biskupiji. <ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj"/>
Tek uz posredovanje budvanskog kanonika don Antona Kojovića u 19. stoljeću sagrađena je prva pravoslavna crkva. To je crkva sv. Trojice. Podignuta je na zemljištu benediktinske opatije.<ref name="Proslavljen sv. Ivan Krstitelj"/>
| |||