Cezarove ekspedicije u Britaniju (55. – 54. pr. Kr.): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Oružani sukob|naziv=Cezarove ekspedicije u Britaniju|dio=[[Galski ratovi|Galskih ratova]]|slika=[[Datoteka:Caesars invasions of Britain.jpg|300px]] "Cezarova prva invazija Britanija", autora Edwarda Armitagea|datum=kasno ljeto 55. pr Kr - 54. pr. Kr|mjesto=Britanija kasnog [[Željezno doba|željeznog doba]]|povod=|teritorij=|sukobljeni1=[[Rimska republika]]|sukobljeni2=[[Briti]]|sukobljeni3=|ishod=-Prva ekspedicija: povlačenje Rimljana <br>-Druga ekspedicija: Rimljani postavljaju marionetskog kralja|zapovjednik1=[[Gaj Julije Cezar]]|zapovjednik2=Kasivelaun|zapovjednik3=|jačina1=|jačina2=|jačina3=|posljedice1=|posljedice2=|posljedice3=|bilješke=}}
'''Cezarove ekspedicije u Britaniju''' bila su dva vojna pohoda poduzeta od strane [[Gaj Julije Cezar|Gaja Julija Cezara]] 55 i 54. godine prije Krista na otok [[Velika Britanija (otok)|Britaniju]]. Pokrenute su za vrijeme Galskih ratova. Dok je prva ekspedicija iz rimske perspektive bila relativno neuspješna, s krajem druge ekspedicije Cezar je uspio nametnuti marionetskog kralja otočkim narodima.
Redak 8:
Nakon što su brodovi plovili cijelu noć, ekspedicija je u ranu zoru stigla pred britansku obalu koja je bila opasana visokim bijelim stijenama (vjerojatno negdje blizu današnjeg [[Dovera]]).Na vrhovima stijena se kojima nalazila vojska Brita. Oni su s vrhova promatrali rimsko brodovlje. Budući da su visoke stijene činile iskrcavanje iznimno nepogodnim za Rimljane, brodovi su neko vrijeme plovili uz obalu tražeći pogodno mjesto, dok su ih Briti s vrhova stijena pratili u stopu. Brodovlje je nastavilo ploviti uz obalu, dok nisu stigli do dijela gdje je obala bila ravna i otvorena. Briti su ih pratili na svojim konjima i bojnim kolima, te se konačno zaustavili na obali, tik uz more, nasuprot mjesta gdje su se Rimljani koji tek trebali iskrcati.<ref>Isto, knjiga 4, poglavlje 23</ref>
Nakon što su Rimljani neko vrijeme oklijevali s iskrcavanjem, vojnik koji je nosio orla X legije napravio je prvi korao i glasno povikao: "Vojnici, skočite u borbu ako ne želite predat orla neprijatelju. Ja ću sa svoje strane zacijelo ispuniti svoju dužnost prema državi i zapovjedniku!". Nakon toga je skočio u vodu. Kad su to vidjeli ostali vojnici osokolili su se i oni pa krenuli za njim. Kad su se teški rimski pješaci uz velike muke i stalne napade neprijatelja uspjeli domoći obale, organizirali su udar na neprijatelja i natjerali ih u bijeg. Cezarova vojska stigla je na otok bez konjaništva<ref>Isto, knjiga 4, poglavlje 25 i 26</ref>, čiji su brodovi zbog nespretne plovidbe završili nazad u Galiji. Nakon što se vojska konsolidirala, Cezar je naredio izgradnju kampa. U studenom 2017. godine, arheolozi sa Sveučilišta u Leicesteru, pronašli su lokaciju spomenutog kampa u zaljevu Pegwell, okrug [[Kent]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.independent.co.uk/news/uk/home-news/julius-caesar-invasion-britain-uk-site-evidence-first-discovered-kent-a8081056.html|title=First evidence of Julius Caesar’s invasion of Britain discovered in Kent|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=|accessdate=02. 11. 2018.}}</ref>
Nedugo nakon što su Cezarove snage uspostavile mostobran na obali Britanije, pojavili su se izaslanici koji su Cezara molili mir i obećali da će predati taoce te učiniti sve kako on bude tražio. Četvrtog dana nakon što je Cezar uspostavio mostobran na otoku, rimsko se konjaništvo u Galiji još se jednom ukrcalo na brodove i krenulo pridružiti Cezaru. Kad su već dospjeli u vidokrug snaga na otoku, na moru se stvorila velika oluja koja je otpuhala dio brodova na otvoreno more te ih u konačnici sve natjerala da se vrate nazad u Galiju.<ref>Cezar, knjiga 4, poglavlja 28 i 29</ref>
== Izvori ==
| |||