29.143
uređivanja
m
uklonjena promjena suradnika 2A02:27B0:5500:1860:2000:96DD:58B9:4EDD (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika PajoPajimir
m (uklonjena promjena suradnika 2A02:27B0:5500:1860:2000:96DD:58B9:4EDD (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika PajoPajimir) Oznaka: brzo uklanjanje |
|||
|
== Uvod ==
Postoje tri osnovna načina kojima se neki korisnik telefona povezuje na telefonsku mrežu: tradicionalni ('''fiksni telefon'''), koji je povezan kabelima s jednom određenom fizičkom lokacijom; bežični i radio telefoni, koji koriste ili analogne ili digitalne signale; satelitski telefoni, koji koriste telekomunikacijske satelite; i [[VoIP]] veze (iz engleskog ''Voice over [[IP]]'' što znači "glas preko Internet protokola") koje se koriste Internet vezom. Između krajnjih korisnika, povezivanje se može ostvariti preko optičkog vlakna, mikrovalova, satelitske veze ili kombinacijom istih.
Donedavno, kad bi se reklo '''telefon''', uglavnom bi se mislilo na '''fiksni telefon'''. Bežični i mobilni telefoni sad su ustaljeni širom svijeta, pri čemu se od mobilnih telefona čak očekuje da na kraju potpuno zamijene "tradicionalne", fiksne telefone. Za razliku od mobilnih telefona, bežični se uglavnom smatraju "fiksnim" telefonima, jer imaju domet uglavnom od nekoliko metara ili nekoliko desetaka metara i uglavnom se povezuju na baznu stanicu
== Povijest ==
1875. godine, dok je Alexander Graham Bell radio eksperiment na telegrafskim porukama, njegov pomoćnik je slučajno dirnuo čeličnu oprugu koja je proizvela zvonki zvuk. Bell je čuo taj zvuk u drugoj sobi i odmah dotrčao govoreći:"Ne dirajte ništa! Recite mi što ste upravo uradili?" Tada je otkrio da čelična žica trepereći nad magnetnom proizvodi promjenljivu struju. Već sutra je napravljen prvi telefon. Prva telefonska linija vodila je s krova zgrade na dva kata niže. Prva rečenica izgovorena preko telefona bila je: "Gospodine Watsone, dođite! Potrebni ste mi!"<ref name="WDL">{{cite web |url = http://www.wdl.org/en/item/11375/ |title = Alexander Graham Bell Laboratory Notebook, 1875-1876 |website = [[World Digital Library]] |date = 1875.-1876. |accessdate = 23. srpnja 2013.}}</ref>
== Bežični
Bežične telefone prvi je izumio [[Terry Pool]] [[1965]]. godine. Oni se sastoje od bazne stanice koja je kabelima spojena s fiksnom telefonijom. To korisnicima dozvoljava da nose slušalicu bez bazne stanice, u okviru dosega ove bazne stanice. Baznim stanicama je potrebna električna energija da bi komunicirale s prijenosnom slušalicom, tako da bežični telefoni u principu ne funkcioniraju pri nestanku struje. Bežični telefoni su u početku koristili frekvenciju od 1,7 [[MHz]] za komunikaciju baze sa slušalicom. Da bi se poboljšala kvaliteta i nadišli problemi ograničenosti dosega, ovo je kasnije promijenjeno tako da se koristi [[FM]] i digitalni prijenos na višim frekvencijama (49 MHz, 900 MHz, 1,9 GHz, 2,4 GHz i 5,8 GHz). Telefoni koji rade na frekvenciji od 2,4 GHz se često miješaju s određenim bežičnim mrežnim protokolima ([[IEEE 802.11|802.11b/g]]) jer koriste istu frekvenciju. Danas je doseg bežičnih telefona obično par stotina metara.
| |||