Pjevanje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki |
m uklonjena promjena suradnika 31.45.255.200 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Maestro Ivanković Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 3:
[[Datoteka:Patti Smith performing in Finland, 2007.jpg|minijatura|desno|230px|[[Patti Smith]] ispred [[mikrofon]]a (2007.)]]
'''Pjevanje''' je naziv za poseban način uporabe ljudskoga glasa u [[Glazba|glazbi]]: prilikom pjevanja, [[zvuk]] se proizvodi [[glasnice|glasnicama]]. Gotovo svatko tko može govoriti može i pjevati, jer pjevanje je u mnogim aspektima samo jedan oblik kontinuirana [[govor]]a. U pjevanju je vrlo važna tehnika [[Disanje|disanja]]. Pjevači svoj glas i tijelo moraju vježbati skoro kao i [[sport]]aši jer glas, zapravo, proizvodi sićušan organ s mišićima. [[Vokalna glazba|Vokalnu glazbu]] pjevači mogu izvoditi solo (bez pratnje) ili uz pratnju glazbenika instrumentalista
Tehnika pjevanja uvelike ovisi o vrsti glazbe koju se izvodi. Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim razinama obično zahtijeva određenu količinu urođenoga talenta i stručnoga obrazovanja.<ref>Falkner Keith (ed) (1983). ''Voice. MacDonald Young,'' 26. ISBN 0-356-09099-X.</ref> Najzahtjevnija je tehnika pjevanja [[Opera|opernih]] pjevača: njihovo umijeće zahtijeva dugogodišnje [[obrazovanje]], a tehnika disanja im je slična tehnici disanja kod svirača [[Puhačka glazbala|puhačkih glazbala]]. Važan je stalni pritisak zraka pomoću [[ošit]]a te jednoliko i snažno propuštanje [[zrak]]a kroz glasnice. Pritom snaga pritiska zraka nije manja ako pjevač pjeva ''piano'', tj. tiho, nego pritisak treba biti jednako moćan, a samo količina zraka treba biti manja, rjeđa. Pjevanje [[Zabavna glazba|zabavne glazbe]] u pravilu ne zahtijeva neko posebno obrazovanje, već se njeguje karakter i izražajnost prirodnoga, odnosno govornoga glasa. No bez obzira na tehniku, za pjevače je vrlo važno da imaju dobar [[sluh]]. Stručno obrazovani pjevači obično izgrade karijeru u nekom specifičnom [[Glazbeni žanr|glazbenom žanru]], a mnogi od njih tijekom karijere ili nakon nje postaju [[učitelj]]i pjevanja.
Redak 51:
===Povijest i razvoj===
Ljudski glas je najstarije glazbalo. Naši preci su vlastitim glasom pronalazili načine izražavanja, da bi tek kasnije otkrili druge izvore zvuka. Vokalna glazba postoji koliko i povijest čovječanstva. [[Sumerani]] su pjevali u svojim hramovima prije 5000 godina. Na [[zapad]]u tradicija pjevanja razvila se iz [[srednji vijek|srednjovjekovnog]] [[cantus planus]]a (vrsta gregorijanskih melodija), preko [[opera|opere]] u [[17. stoljeće|17. stoljeću]], pa do današnjih raznolikih glazbenih stilova<ref>Ilustrirana enciklopedija glazbe, glavni urednik: Paul Du Noyer, str. 438, ISBN 953-6458-97-7</ref>. Prvo zabilježeno spominjanje pojmova dubokog glasa i glavnog glasa bilo je oko [[13. stoljeće|13. stoljeća]], kada se počelo razlikovati "grleni glas" (pectoris, guttoris, capitis - u ovom trenutku se vjeruje da je glavni glas naveden u falseto registru), a to su zabilježili [[pisac|pisci]] [[Jean de Garlande]] i [[Hieronymus de Moravia]].<ref>''Sadie Stanley (ed.) (1980.) ''<div dir="ltr">Novi Grove rječnik glazbe i glazbenika,
Međutim, kako se znanje o ljudskoj psihologiji povećalo tijekom posljednjih dvjesto godina, došlo je do boljeg razumijevanja fizičkog procesa pjevanja i vokalne produkcije. Kao rezultat toga, mnogi vokalni pedagozi, kao što su [[Ralph Appelman]] sa Sveučilišta Indiana i [[William Vennard]] sa Sveučilišta Južne Kalifornije, nanovo su definirali ili čak izbacili termine ''duboki glas'' i ''glavni glas''.<ref name="SJ"/> Konkretno, korištenje termina ''plućnog registra'' i ''glavnog registra'' postaje kontroverzno, jer danas više nije uobičajeno vidjeti vokalne registre kao proizvod koji dolazi iz grkljana, a da nema veze s prsima, plućima i glavom. Iz tog razloga, mnogi vokalni pedagozi smatraju da treba govoriti o vokalnom registru kao proizvodu prsa i glave. Oni dodaju da je vibracija koja se osjeća u tim područjima, pojava rezonancije i trebala bi biti opisana uz termin ''vokalne rezonancije'', a ne uz registar. Ti pedagozi radije upotrebljavaju termine ''duboki glas'' i ''glavni glas'' nego termin ''registar''. U tom pogledu smatra se da je problem kojeg ljudi identificiraju s registrom, ustvari problem kod prilagodbe rezonancije. Ovo je također stajalište jednako rezultatima studija vokalnog registra s drugih akamedmskih područja koja uključuju: [[logopedija|logopediju]], [[fonetika|fonetiku]] i [[lingvistika|lingvistiku]]. Iako su obje metode još uvijek u uporabi, aktualna vokalna pedagoška praksa, sklona je više novijim znanstvenim pogledima, dok neke druge škole uzimaju u obzir oba gledišta.<ref name="KJ"/>
| |||