IFOR: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 7:
Svoje su vojne postrojbe na raspolaganju IFOR-u dala većina članica NATO-a, tako da su u njemu djelovale postrojbe iz Belgije, Danske, Francuske, Kanade, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Italije, Luxemburga, Portugala, Sjedinjenih Američkih Država, Španjolske, Turske, Ujedinjenog Kraljevstva. Pridružile su svoje postrojbe i brojne druge zemlje: Australija, Austrija, Bangladeš, Češka Republike, Egipat, Estonija, Finska, Latvija, Litva, Mađarska, Malezija, Novi Zeland, Pakistan, Poljska, Rumunjska, Rusija, Slovačka i Ukrajina.<ref>{{Citiranje weba|url=https://planken.org/balkans/ifor|title=IFOR, Operation Joint Endeavor|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=planken.org|accessdate=20. studenog 2018.}}</ref>
Od 21. prosinca 1996. godine snage NATO-a su nastavile djelovati pod imenom [[SFOR]] (gdje je prvo slovo akronima promijenjeno u "Stabilization", kako bi se označila djelomična promjena mandata), a od 2004. godine je manje-više isti personal, i dalje pod okriljem NATO[[NATO|-]]<nowiki/>pakta nastavio djelovati pod imenom [[EUROFOR]]. Ovo zadnje ime naznačilo je vrijeme kada je situacija u BiH i susjednim zemljama bila dovoljno stabilna da su snažne američke vojne snage mogle pripremiti svoj odlazak, ostavivši naposljetku manji kontingent od oko 900 vojnika iz različitih europskih zemalja kao trajniji znak
== Izvori ==
| |||