Sefiroti u Kabali: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
citati za pojam sefirota
m mala izmjena teksta i citati
Redak 14:
glagola '''kbl''' (hebr: uzeti, prihvatiti, preuzeti, primiti)<ref>Amerl (1997), 245</ref>. Kabala je ''mističko'' učenje, što znači da nije puka teorija, nego da se njeno znanje uspostavlja
 
vjerodostojnim ''doživljajima''<ref>Karl Rahner u "Frömmigkeit heute und morgen": Vjernik (der Fromme) budućnosti bit će mistik (ein Mystiker) - netko tko je nešto iskusio - ili ga neće biti,...</ref> sudionika: mističko znanje je ono koje je ''proživljeno'' u vlastitoj nutrini čovjekovoj. Kabala se povijesno javlja u XII st. (južna Francuska)
 
i XIII. st (Španjolska), razvija se dalje u srednjem vijeku (Njemačka, Sefad u Izraelu), u hasidističkom pokretu, sve do danas. Postoje tri vida Kabale: teorijski (teozofijski),
Redak 223:
 
"učenju o deset sefirota, moćima i načinima djelovanja živoga Boga," i dalje "Ove slike, pod kojima se Bog pojavljuje, nisu ništa drugo do li praslike svakoga bitka."<ref>Gershom Scholem, ''Zur Kabbala und ihrer Symbolik''. str. 135</ref> Suvremeni istraživač Kabale, inače Scholemov učenik '''Moshe Idel''', smatra de je "dominanatni pojam teozofijske Kabale je složena i dinamička struktura božjih moći poznatih pod /nazivom/ sefiroti."<ref>Idel, Moshe, ''Kabbalah New Perspectives''. str 112. Inače je cijelo šesto poglavlje knjige posvećeno Kabala teozofiji i sefirotima.</ref> '''David Patterson''' govori o sefirotima kao "avenijama kroz koje Bog očituje sebe u svijetu."<ref>Patterson, David, ''Hebrew Language and Jewish Thought''. str.223</ref> Sanford Drob, sklon, po svojoj struci, više psihologijskom tumačenju Kabalističkih simbola govori da su "sefiroti ne samo elementi svijeta nego i ljudskog uma." i, dalje postavlja pitanje "Što je to narav deset sefirota koja im omogućuje da služe kao gradivni blokovi stvaranja i kao sastavnice ljudskog uma?"<ref>Drob, L. Sanford, ''Symbols of the Kabbalah''. str. 156</ref>
 
=== Deset sefirota nakon razbijanja posuda (''ševirat hakelim'') ===
 
== Čovjek i sefiroti ==
Line 231 ⟶ 233:
atribute dok ne postanu do kraja eksteriorizirani (izvanjšteni);  krajnje izvanjštenje je ovaj vidljivi svijeta – ''Asija''. Čovjek je biće ovog svijeta (Asija), ali ne samo ovog, nego
 
i ''svih'' svjetova na putu emanacije Božjih atributa iz stanja ''En SofSo''f (beskonačnost) prekakroz Acilutasvjetove Acilut, Beria, Jecira do Asija. Stoga je potrebno u ovom poglavlju razvidjeti kako se
 
Božji atributi, emanirani u sefirote, očituju u čovjeku na svim razinama.
 
U slijedećoj tablici krećemoidemo od tijela do sefirota; pojedini '''dijelovi tijela''' pripisani su nekoj duševnoj funkciji u ''Asija'' svijetu – nju ću nazvati „'''duševna moć'''“. Od te konkretne situacije
 
u očitavanju duševne funkcije ili moći, prelazimo na '''esencijal''' te funkcije što znači pridavanje samostalne opstojnosti onome što čini bit/esenciju te funkcije. No, taj esencijal je
 
filozofsko razumjeće onog što Bog iz sebe otpušta u vidu neke '''sefira'''.
 
To ''što'' je sefira – emanirani Božji atribut – očituje se u čovjeku u jednom slijedu od unutarnjeg stanja '''duha''', preko vani očitovane '''duševne moći''' (ili funkcije: njezine sposobnosti
 
da se aktualizira na nekom vanjskom predmetu); u funkciji duševne moći primjerene '''fiziologije''' (tkiva ili organa), a ona je anatomski locirana u nekom '''dijelu tijela'''. Dakle, sefiroti