Sefiroti u Kabali: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sefiroti kroz četiri svijeta |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''<nowiki>{{Radovi}}</nowiki>'''
'''Sefiroti''' (hebr: <big>סְפִירוֹת</big>; Sg: sefira, Pl:sefiroti) predstavljaju putove emaniranja Božjih atributa počam od ''En Sof'' i nastavljajući se kroz četiri svijeta (''arba olamo''t). Podrijetlo sefirota, odnosno njihova sadržaja je u Bibliji, ''1 Ljetopisa'' 29,11 gdje je riječ o Božjim atributima. Sefiroti nisu nikakva ''samostalna'' bića, ne mogu se osamostaliti i zadobiti neko izdvojeno postojanje a sebe, nego su tek ''putovi'' emaniranja Božjih atributa. Obično se grupiraju u takozvano "stablo života" (''ec hajim''), ali ni ono nije nešto po sebi postojeće, nego predstavlja konfiguraciju sefirota; u cilju istraživanja naravi sefiorta i njihovih međusobnih odnosa korisno je smještati ih u konceptualnu shemu stabla života.
== Uvodno o Kabali ==
'''Kabala''' ('''<big>קַבָּלָה</big>''') spada u duhovnu '''tradiciju''' židovstva koju čine '''Tanak''' ('''Stari Zavjet:''' Tora, Proroci, Književnost), '''Talmud''', '''Hagada'''. Sama riječ "kabala" potječe od glagola '''kbl''' (hebr: uzeti, prihvatiti, preuzeti, primiti)<ref>Amerl (1997), 245</ref>. Kabala je ''mističko'' učenje, što znači da nije puka teorija, nego da se njeno znanje uspostavlja vjerodostojnim ''doživljajima''<ref>Karl Rahner u "Frömmigkeit heute und morgen": Vjernik (der Fromme) budućnosti bit će mistik (ein Mystiker) - netko tko je nešto iskusio - ili ga neće biti,...</ref> sudionika: mističko znanje je ono koje je ''proživljeno'' u vlastitoj nutrini čovjekovoj. Kabala se povijesno javlja u XII st. (južna Francuska) i XIII. st (Španjolska), razvija se dalje u srednjem vijeku (Njemačka, Sefad u Izraelu), u hasidističkom pokretu, sve do danas. Postoje tri vida Kabale: teorijski (teozofijski),
kontemplativni (''kabala ijunit'')) i činidbeni (''kabala ma'asit''). Kabala je široko područje intelektualnog istraživanja i meditativnog prakticiranja, također i etičke i socijalne primjene, no, ona je ipak određena konkretnim pojmovnim okvirom kojeg čine temeljni pojmovi Kabale, a to su: En Sof; Božji atributi; emanacija i stvaranje svijeta; deset sefirota, četiri svijeta (''arba olamot''), pet razina duše, praiskonski arhetip čovjeka (''Adam Kadmon''), ''parcufim'' (obličja sefirota), popravljanje svijeta (''tikun olam''). Važno je naglasiti da Kabala nije neka za stalno uspostavljena dogma, nego da je podložna mijenjanju, poboljšavanju, dorađivanju. Na neki način Kabala je uvijek
'''''nova''''' - po tome što se u njoj mijenja ili nadopunjuje, i uvijek '''''stara''''': po tome što čuva svoje temeljne postavke koje su tradicijom ustanovljene kao ispravne i korisne.
== En Sof i sefiroti ==
'''En Sof''' ('''<big>עֵין סוֹף</big>''') je riječ koja označuje ''ono bezgranično''(en=bez, sof=granica) što je prije svakog stvaranja, pa dakle i prije Boga kao aktera stvaranja. Ipak izraz En sof se, u jednom smislu,koristi kao sinonim za Boga. Iz En Sofa, emanacijom proistječu svi svjetovi i sva bića u njima; riječ "emanacija" (hrvat: proistjecanje) označuje to da postoji jedan dinamički kontinuum od onog Najvišeg – ''En Sof'', do onog najzemaljskijeg – to su sva bića u vidljivom svijetu, na pr. ljudsko tijelo. Stvari nisu strogo odvojene, nego se nalaze u dinamičkom tijeku od transcendencije do imanencije. ''En Sof'' (ono beskrajno, bezgranično) nije tek praznina, nego je naprotiv, punina Božjih atributa. Tih atributa Bog ima bezbroj – kako to misli Spinoza u djelu ''Etika'', ali se u Kabbali govori samo o ''deset'' i oni su krajnje značajni kako za Božje stvaranje tako i za kabbalističku sliku svijeta. U Bibliji, ''1. Ljetopisa'' 29,11 govori se o temeljnim Božjim atributima:
„Tvoji su, o Gospode, '''veličanstvenost''' (ljubav) – sefira ''Gedulla ( ili Hesed)'', i '''moć''' – sefira ''Gevura'', i '''ljepota''' – sefira ''Tiferet'', i '''pobjeda''' – sefira ''Necah'', i '''slava''' (sjaj) – sefira ''Hod'';▼
▲„Tvoji su, o Gospode, '''veličanstvenost''' (ljubav) – sefira ''Gedulla ( ili Hesed)'', i '''moć''' – sefira ''Gevura'', i '''ljepota''' – sefira ''Tiferet'', i '''pobjeda''' – sefira ''Necah'', i '''slava''' (sjaj) – sefira ''Hod''; jer tvoje je sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je '''kraljevstvo''' – sefira ''Malkut'', o Gospode, i ti si uzvišen nad svime kao poglavar svega (''lekol leroš'').“ (Prijevod prema www.machon-mamre)
Ako pogledamo u izvorniku onda ćemo za spomenute atribute naći riječi koje odgovaraju nazivima sefirota, tako:
Line 89 ⟶ 55:
== Četiri svijeta ==
Najprije o tome što '''su to četiri svijeta''', hebrejski: ''arba olamot''). Do sada smo četiri svijeta razmatrali pod vidom emanacije Božjih atributa preko sefirota, iskustva u duhu, duševnih moći, fiziologije i anatomije ljudskog tijela. Što se pak događa ako nešto ''drugo'' uzmemo u razmatranje, a ne više ljudsko tijelo?
Na primjer nebeska tijela koja stvara Bog. Više ne možemo proslijediti od sefirota, preko duha, duše, fiziologije i anatomije ljudskog tijela. Sad moramo prijeći na Božje ''stvaranje'' – ne više emaniranje Božjih atributa – kroz četiri svijeta. Uzmimo za primjer Božje stvaranje dvaju „svjetlila na nebu“ (misli se na Sunce i Mjesec). U knjizi ''Postanak'', 1,14 čitamo:▼
▲– ne više emaniranje Božjih atributa – kroz četiri svijeta. Uzmimo za primjer Božje stvaranje dvaju „svjetlila na nebu“ (misli se na Sunce i Mjesec). U knjizi ''Postanak'', 1,14 čitamo:
I reče Bog:“Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,...“
U svijetu '''''Acilut''''' (sam naziv označuje blizinu Bogu) razmatramo '''Božji govor''': buduća svjetlila na nebu jesu iz'''govor'''ena svjetlila u govoru Božjem, što znači da je ''lik'' svjetlila već ''prisutan'' u Božjem govoru.
U svijetu '''''Beria''''' Bog stvara svjetlo, izvodi ga iz svoje vlastite supstancije – one ''snage'' koja će biti oblikovana u buduća svjetlila.
Line 109 ⟶ 69:
U svijetu '''''Asija''''' svjetlo (iz svijeta ''Beria'') zadobiva oblik (iz svijeta ''Jecira''): ''oblikuje'' se snaga svjetla (ili: ''osnažuje'' se lik svjetlila) te nastaju dva svjetlila na nebu.
Možemo reći da je već u svijetu ''Acilut'', u Božjem govoru izgovorena svjetlila, dana '''snaga''' za oblikovanje – izgovoreno ''nešto'', i dan je '''lik''' za osnaživanje – nešto kao ''izgovoreno''. Zaključno možemo kratko dati određenja četiri svijeta:
''Acilut'' – blizina Božja, područje u kojem Bog svojim govorom izlazi vani;
Line 127 ⟶ 85:
2. '''''Jecira''''' je svijet likova '''mišljenja''', tj pojmova kojima biva oblikovana snaga; ti pojmovi postoje u mislećoj duši.
3. '''''Beria''''' je svijet esencija koje zbiljski opstoje i djelatne su same po sebi – ''esencijali''. To odgovara Platonovim idejama. Spoznaja koja odgovara svijetu ''Beria'' je '''kontemplacija''', ono mišljenje koje esencijama pridaje snagu te ih čini esencijalima a oni održavaju Božje atribute.
4. '''''Acilut''''' je svijet Božje blizine u kojem su prisutni sefiroti. Put '''mistike''' je taj koji nas vodi k spoznaji sefirota.
Line 220 ⟶ 176:
Pojam sefirota je jedan od ''temeljnih'' pojmova svake Kabale, pa se postavlja pitanje: Što su to u biti sefiroti?
Mnogi autori se slažu u tome da su sefirtoi emanacije Božjih atributa, putovi očitovanja Božje biti. Tako '''Gershom Scholem''', pionir u akademskom istraživanju Kabale, smatra da je riječ o "učenju o deset sefirota, moćima i načinima djelovanja živoga Boga," i dalje "Ove slike, pod kojima se Bog pojavljuje, nisu ništa drugo do li praslike svakoga bitka."<ref>Gershom Scholem, ''Zur Kabbala und ihrer Symbolik''. str. 135</ref> Suvremeni istraživač Kabale, inače Scholemov učenik '''Moshe Idel''', smatra de je "dominanatni pojam teozofijske Kabale je složena i dinamička struktura božjih moći poznatih pod /nazivom/ sefiroti."<ref>Idel, Moshe, ''Kabbalah New Perspectives''. str 112. Inače je cijelo šesto poglavlje knjige posvećeno Kabala teozofiji i sefirotima.</ref> '''David Patterson''' govori o sefirotima kao "avenijama kroz koje Bog očituje sebe u svijetu."<ref>Patterson, David, ''Hebrew Language and Jewish Thought''. str.223</ref> Sanford Drob, sklon, po svojoj struci, više psihologijskom tumačenju Kabalističkih simbola govori da su "sefiroti ne samo elementi svijeta nego i ljudskog uma." i, dalje postavlja pitanje "Što je to narav deset sefirota koja im omogućuje da služe kao gradivni blokovi stvaranja i kao sastavnice ljudskog uma?"<ref>Drob, L. Sanford, ''Symbols of the Kabbalah''. str. 156</ref>▼
▲"učenju o deset sefirota, moćima i načinima djelovanja živoga Boga," i dalje "Ove slike, pod kojima se Bog pojavljuje, nisu ništa drugo do li praslike svakoga bitka."<ref>Gershom Scholem, ''Zur Kabbala und ihrer Symbolik''. str. 135</ref> Suvremeni istraživač Kabale, inače Scholemov učenik '''Moshe Idel''', smatra de je "dominanatni pojam teozofijske Kabale je složena i dinamička struktura božjih moći poznatih pod /nazivom/ sefiroti."<ref>Idel, Moshe, ''Kabbalah New Perspectives''. str 112. Inače je cijelo šesto poglavlje knjige posvećeno Kabala teozofiji i sefirotima.</ref> '''David Patterson''' govori o sefirotima kao "avenijama kroz koje Bog očituje sebe u svijetu."<ref>Patterson, David, ''Hebrew Language and Jewish Thought''. str.223</ref> Sanford Drob, sklon, po svojoj struci, više psihologijskom tumačenju Kabalističkih simbola govori da su "sefiroti ne samo elementi svijeta nego i ljudskog uma." i, dalje postavlja pitanje "Što je to narav deset sefirota koja im omogućuje da služe kao gradivni blokovi stvaranja i kao sastavnice ljudskog uma?"<ref>Drob, L. Sanford, ''Symbols of the Kabbalah''. str. 156</ref>
=== Sefiroti u Stablu života ===
Line 238 ⟶ 192:
=== Sefiroti u četiri svijeta ===
Sefiroti su emanacije Božjih atributa, izlaženje Boga iz samog sebe. U tom izlaženju Bog ostaje istovjetan sebi, ali je izvanjšten. Bog smješta svoje atribute u prostor što ga sam stvara izvlačenjem sebe iz jednog dijela prostora što ga obitava. Taj se događaj u Kabbali zove '''''cimcum'''''. U taj, od sebe samog ispražnjeni prostor Bog otpušta svoje atribute dok ne postanu do kraja eksteriorizirani (izvanjšteni); krajnje izvanjštenje je ovaj vidljivi svijeta – ''Asija''. Čovjek je biće ovog svijeta (''Asija''), ali ne samo ovog, nego i ''svih'' svjetova na putu emanacije Božjih atributa iz stanja ''En So''f (beskonačnost) kroz svjetove Acilut, Beria, Jecira do Asija. Stoga je potrebno u ovom poglavlju razvidjeti kako se Božji atributi, emanirani u sefirote, očituju na svim razinama svjetova (''olamot'').
U svijetu '''Acilut''' sefiroti se očituju po onome što stoji u blizini Boga, a to su ''Božja '''imena''''' pripadna svakoj pojedinoj sefira. To su ona Božja imena koja su u svezi s Božjom djelatnošću; tako na primjer Bog u svom vidu milosrdne ljubavi imat će ime ''El'' (<big>אל</big>); u svom vidu mudrosti nosit će ime ''Jah'' (<big>יהּ</big>), i tako redom.
Line 257 ⟶ 203:
=== Sefiroti u čovjeku ===
U slijedećoj tablici idemo od tijela do sefirota; pojedini '''dijelovi tijela''' pripisani su nekoj duševnoj funkciji u ''Asija'' svijetu – nju ću nazvati „'''duševna moć'''“. To ''što'' je sefira – emanirani Božji atribut – očituje se u čovjeku u jednom slijedu od unutarnjeg stanja '''duha''', preko vani očitovane '''duševne moći''' (ili funkcije: njezine sposobnosti da se aktualizira na nekom vanjskom predmetu); u funkciji duševne moći primjerene '''fiziologije''' (tkiva ili organa), a ona je anatomski locirana u nekom '''dijelu tijela'''. Dakle, sefiroti (iz Boga emanirani '''atributi''') očituju se u čovjeku kao:
a) unutarnje iskustvo duha
Line 304 ⟶ 244:
|'''radost''' (''simha'')
|Analiza
|lijeva hemisfera mozga; krv
|-
|'''Milosrđe =>''' ''Hesed'':,
| |||