Sastanak u Karađorđevu: razlika između inačica

Tzv. ''"dogovor u Karađorđevu"'' postao je [[dogma]] vjernicima u socijalističku [[SFRJ|Jugoslaviju]] i utemeljiteljski mit konvertitima iz komunističkog [[totalitarizam|totalitarizma]] u liberalnu [[demokracija|demokraciju]].<ref name="Lučić">{{Citiranje knjige | first=Ivica (Ivo) | last= Lučić | title=Uzroci Rata, Bosna i Hercegovina od 1982. do 1991. godine | at= | pages=518. | location=Zagreb | publisher=Hrvatski Institut za povijest. | year=2013. | isbn=978-953-7892-06-7 | url= | ref=}}</ref>

 

Jugoslavenskim komunističkim [[dogma]]tičarima bilo je odbojno pregovarati s prestavnicima novoizabranih hrvatskih vlasti, a posebno teško s Franjom Tuđmanom koji je u jugoslavenskoj javnosti prikazivan kao [[protukomunizam|protukomunist]] i nacionalist. Franjo Tuđman zatražio je, 24. kolovoza 1990., u doba početka velikosrpske pobune u Hrvatskoj, sastanak sa Slobodanom Miloševićom. Tijekom siječnja 1991. i ožujka 1991. održan je krug sastanaka Predsjedništva [[SFRJ]] odnosno bilateralnih susreta. Razgovaralo se o viđenju političke budućnosti bivše države.

24. siječnja 1991. održan je [[Slovensko-srpski sporazumi 1991. godine|sastanak Miloševića i slovenskog predsjednika Predsjedništva Milana Kučana]] gdje je praktično "dogovoren", "usuglašen", "prihvaćen" raspad Jugoslavije kroz odlazak Slovenije uz pravo Srba "da žive u jednoj državi". 14. kolovoza 1991. taj je sporazum [[Slovensko-srpski sporazumi 1991. godine|potvrdio predsjednik Slovenskog državnog zbora]] [[Franc Bučar]] i [[Dimitrij Rupel]] s Miloševićevim povjerenikom [[Dobrica Ćosić|Dobricem Ćosićem]].<ref>[[Dobrica Ćosić]], Uzroci ''Piščevi zapisi (1981-1991)'', Filip Višnjić, Beograd, 2002., str. 379.-381.</ref>