Razlika između inačica stranice »Riječka krpica«

bez sažetka
'''"Riječka krpica"''', u hrvatskoj historiografiji i pravu, naziv je za umetak kojim je na bečkom dvoru promijenjen izvorni članak 66. [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] iz [[1868]]. godine. Time je [[Rijeka]] sa svojim kotarom proglašena zasebnim državnopravnim tijelom, te faktično prepuštena [[Ugarska|Ugarskoj]].
 
Riječka krpica je za naredno razdoblje uredila posebni pravni status Rijeke, koja je 1748. godine bila uključena u tzv. Austrijsko primorje (''Littorale Austriaco''), koje je izuzimanjem dijelova raznih kraljevina i markgrofovija bilo ustrojeno bilo ustrojeno 1748. godine, s Rijekom i [[Trst|Trstom]] kao glavnim lukama. Odlukom [[Marija Terezija Austrijska|carice Marije Terezije]] od 9. kolovoza 1776. godine je Rijeka bila izuzeta iz Austrijskog primorja i uključena kao dio [[Severinska županija|Severinske županije]], unutar [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Banske Hrvatske]]. Car [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]] je, potom, u daljnoj reformi teritorijalnog ustroja već 1786. ukinuo Severinsku županija,županijau a od riječkoga, bakarskoga i vinodolskoga kotara stvorio jedinicu Ugarsko primorje (''Littorale Ungarico''), pod izravnom upravom [[Pešta|Pešte]]; jedino je u sudskim poslovima područje i dalje bilo podvrgnuto Zagrebu. Od 1809. godine je Rijeka opet bila izvan sastava [[Zemlje Krune sv. Stjepana|Zemalja Krune Svetog Stjepana]], najprije do 1813. u sastavu Napoleonovih [[Ilirske pokrajine|Ilirskih provincija]], a potom do 1822. godine pod izravnom upravom Beča u sklopu [[Kraljevina Ilirija|Kraljevine Ilirije]]. Nejasni status Rijeke nastavio se do [[Revolucija u Mađarskoj 1848.|Mađarske revolucije 1848. godine]], kada ban [[Josip Jelačić]] uspostavlja vlast Hrvatske nad gradom. Car [[Franjo Josip I.|Franjo Josip]] novo stanje proglašava službeno 7. travnja 1850. g. riječima: "Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, uklopno s hrvatskim Primorjem i s gradom Rijekom zajedno sa zemljištem njegovim, uvrstili smo paragrafom 1. i 73. državnog ustava, posve nezavisno od Ugarske, među krunovine našeg carstva."
 
U vrijeme teških pregovora oko sklapanja [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarske nagodbe]] 1867. godine mađarsko je vodstvo vidilo priliku da si (ponovo) osigura vlast nad Rijekom - za što su Mađari nalazili potporu u redovima riječkog građanstva, u velikom dijelu sastavljenom od obitelji talijanske kulture i mješovitog etničkog podrijetla - na što međutim hrvatsko državno vodstvo nikako nije htjelo prihvatiti.