Sefiroti u Kabali: razlika između inačica

'''[[:en:Sefirot#Inner_dimensions_of_the_sefirot_and_the_powers_of_the_soul|Sefiroti]]''' (hebr: <big>סְפִירוֹת</big>; Sg: sefira, Pl: sefiroti) predstavljaju putove [[Emanacija|emaniranja]] Božjih atributa počam od ''En Sof'' i nastavljajući se kroz [[Kabala i Bog|četiri svijeta]] (''arba olamo''t). Podrijetlo sefirota, odnosno njihova sadržaja je u Bibliji, ''1 Ljetopisa'' 29,11 gdje je riječ o Božjim atributima. Sefiroti nisu nikakva ''samostalna'' bića, ne mogu se osamostaliti i zadobiti neko izdvojeno postojanje a sebe, nego su tek ''putovi'' emaniranja Božjih atributa. Obično se grupiraju u takozvano "[[:en:Tree_of_life#Kabbalah|'''stablo života''']]" (<big>חַיִים עֵצ</big> ''ec hajim''), ali ni ono nije nešto po sebi postojeće, nego predstavlja konfiguraciju sefirota; u cilju istraživanja naravi sefirota i njihovih međusobnih odnosa korisno je smještati ih u konceptualnu shemu stabla života.

'''[[:en:Ein_Sof|En So]]<nowiki/>f''' ('''<big>עֵין סוֹף</big>''') je riječ koja označuje ''ono bezgranično''(en=bez, sof=granica) što je prije svakog stvaranja, pa dakle i prije Boga kao aktera stvaranja. Ipak izraz En sof se, u jednom smislu,koristi kao sinonim za Boga. Iz En Sofa, emanacijom proistječu svi svjetovi i sva bića u njima; riječ "emanacija" (hrvat: proistjecanje) označuje to da postoji jedan dinamički kontinuum od onog Najvišeg – ''En Sof'', do onog najzemaljskijeg – to su sva bića u vidljivom svijetu, na pr. ljudsko tijelo. Stvari nisu strogo odvojene, nego se nalaze u dinamičkom tijeku od transcendencije do imanencije. ''En Sof'' (ono beskrajno, bezgranično) nije tek praznina, nego je naprotiv, punina Božjih atributa. Tih atributa Bog ima  bezbroj – kako to misli Spinoza u djelu ''Etika'', ali se u Kabbali govori samo o ''deset'' i oni su krajnje značajni kako za Božje stvaranje tako i za kabbalističku sliku svijeta. U Bibliji, ''1. Ljetopisa'' 29,11 govori se o temeljnim Božjim atributima: