Holodomor: razlika između inačica

Najviše je ljudi umrlo na području tadašnje Kijevske i Harkivske oblasti. Zapravo je glad obuhvatila cijelu današnju središnju, južnu, sjevernu i istočnu Ukrajinu (današnja zapadna Ukrajina ([[Galicija]]) je bila pošteđena gladi jer se nije nalazila u Sovjetskoj Ukrajini, već je bila dio [[Poljska|Poljske]]). Glad sličnih razmjera bila je prisutna i na [[Kuban (regija)|Kubanu]], sjevernom [[Kavkaz]]u te područje uz donji tok rijeke Volge, gdje su također živjeli Ukrajinci. Ukratko, na svim pogođenim prostorima živjeli su u većini [[Ukrajinci]] kojima je je nakon ukidanja [[kmetstvo|kmetstva]] sredinom 19. stoljeća dodijeljivana besplatna zemlja za obradu.

 

 

Te 1932./33. ukrajinski je narod doživio veliku tragediju. Staljin i sovjetsko komunističko vodstvo glađu su umorili oko šest, a možda i više, milijuna ukrajinskih seljaka koji su živjeli u žitorodnim pokrajinama. O tom strašnom zločinu još se uvijek vode rasprave. Ukrajina traži da se okvalificira kao genocid, a Moskva to odbija. Staljin je svjesno žrtvovao ukrajinske seljake, optužujući ih da su kulaci i kao takvi kontrarevolucionari, dakle neprijatelji socijalističke revolucije i SSSR-a, a takve treba istrijebiti. Komunistički su teoretičari seljački stalež držali neprijateljem radničke klase. U Ukrajini je ovaj stalež činio kralježnicu etnije, temelj njezine samobitnosti i povijesne opstojnosti. Svi su drugi slojevi bili istrijebljeni, ili su prešli na stranu boljševika. Likvidiranjem seljaštva Staljin je slomio Ukrajince. CK boljševičke Partije najprije je seljake opteretio otkupima koji su bili iznad njihovih prihoda, zatim im je oduzeto žitno sjeme tako da nisu mogli ništa posijati, onda im je oduzeta stoka, svinje, perad ... da se ne bi mogli prehraniti, prethodno su uveli [[putovnica za unutarnje putovanje|putovnice za unutarnje putovanje]], na osnovu čega im je policija zabranila napuštanje domova i naselja, donijeli su zakon o zabrani trgovine pa seljaci nisu mogli ništa kupiti od hrane, a na kraju su vojskom i policijom okružili ukrajinska sela i nitko iz njih nije smio izaći, sve dok svi nisu umrli u strašnim mukama. Vrhunac planiranog genocida bio je Zakon poznat po nazivom „[[Zakon pet klasova]]", po kojem ljudi nisu smjeli niti skupljati ostatke klasova. Od gladi izbezumljeni ljudi [[kanibalizam|jeli]] su jedni druge. Kada je i posljednji umro, komunisti su trupla buldožerima ubacivali u masovne jame koje nisu smjele biti označene. U genocidom ispražnjena ukrajinska sela Staljin je naredio da se [[Staljinova kolonizacija Rusa u Ukrajinu|transportom]] dovede ruska populacija. Potomci tih naseljenika danas su u pobunjenim pokrajinama. Svu dokumentaciju o gladomoru boljševici su uništavali. Naravno, na idućoj brojidbi pučanstva pojavio de manjak stanovništva u gladomorom zahvaćenim krajevima. Staljin je naredio da se popis poništi, '''dokumenti spale''', a '''popisivači strijeljaju''' ili pošalju u [[GULAG]]. Zbog toga je o ovom genocidu sačuvano relativno malo povijesnih vrela. Ukrajinska se nacija od ovog demografskog gubitka nikada nije oporavila. Zbog tog zločinačkog skrivanja, imena glađu usmrćene ukrajinske djece ostala su nepoznata, za razliku od okrutnog usmrćene djece koja u muzeju u Jeruzalemu posvećenoj njima barem imaju imena. <ref>[[Đuro Vidmarović]]: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/20953-d-vidmarovic-kijevski-dnevnik-2015-9.html Đ. Vidmarović: Kijevski dnevnik 2015. (9) . Veličanstveni spomenik sjećanju na Gladomor izvršen 1932./ 1933. nad ukrajinskim narodom], Hrvatsko kulturno vijeće, 12. kolovoza 2015.</ref>