Miroslav Krleža: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Vratio zanimljivosti uz izvor. |
|||
Redak 53:
Krležin je pjesnički opus bjelodan izuzetak od vlastite izreke: "Tko je propao na svim životnim poljima, preostaje mu još bavljenje poezijom i [[Politika|politikom]]". Istina, počeo je glagoljivim, [[Walt Whitman|whitmanovskim]] i verhaerenovskim panteističko-egzaltiranim "simfonijama" ("Pan", [[1917.]], "Tri simfonije", 1917.), nabujaloga verbalnoga vatrometa koji je trebao ostaviti dojam ekstatične životne radosti u kojoj se pojedinac gubi u, za njega oslobađajućim, ritmovima kozmosa. No, rezulatat je bio daleko od očekivanoga (kao što su ustanovili i drugi vitalistički panteisti koji su u to doba harali literarnom Europom): razlomljena sintaksa, mnoštvo bizarnih asocijacija i šepava ritmika naveli su srpskog pjesnika i kritika [[Simo Pandurović|Simu Pandurovića]] na ironičan komentar o jednom Krležinom stihu u kojem ovaj, u karakteristično groteskno-hiperboličnoj maniri najavljuje razaranje vlastitoga mozga: "Ne sumnjamo da će g. Krleža uspeti u svojim namerama!"
Nakon te faze uslijedila su zrelija ostvarenja, objavljena u četvorim zbirkama [[1918.]], 1918., te u lirskim djelima početka 1930-ih. Za te se
[[Datoteka:Petrica Kerempuh.JPG|mini|200px|Petrica Kerempuh, glavni lik iz Krležinih "Balada Petrice Kerempuha"]]
|