Hrvatsko proljeće: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 74:
Saznali su ih od svojih sunarodnjaka na privremenom radu, koji su pratili inozemne medije. Tako se doznalo da [[Savka Dabčević-Kučar]], [[Miko Tripalo]], [[Pero Pirker]] i drugi traže ustupke za [[SRH|Socijalističku Republiku Hrvatsku]], u gospodarskom pogledu. U jednom trenutku, hrvatski narod je dobio krila nacionalne svijesti. Hrvatska riječ vraćala se u uporabu, a oživjeli su suveniri poput [[hrvatski grb|hrvatskog grba]] s likom [[Josip Jelačić|bana Jelačića]], kralja [[Tomislav]]a, [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] i hrvatske trobojnice. Kod intelektualaca su se pojavili rječnici hrvatskog jezika, knjige hrvatske povijesti, a bile su i popularne pjesme poput: [[Ustani bane]], [[Vila Velebita]], [[Marjane, Marjane]] i dr.<ref name="Marijan" />
U svibnju 1968.u Grudama je bio je objavljen prvi broj revije OGLEDALO (glavni i odgovorni urednik i pokretač: Mile Pešorda), koju su vlasti zaplijenile i trajno zabranile zbog uredničkoga poziva na kulturni preporod i borbu protiv "samoživaca i žderonja".Za vrijeme Hrvatskoga proljeća pokrenuta je u proljeće 1970.i prvi put održana u Grudama i Drinovcima 30.-31. svibnja književno-kulturna manifestacija ŠIMIĆEVI SUSRETI, na kojima su sudjelovali književnici i pjesnici iz svih jugoslavenskih republika, a glavnim govornicima su bili prof. dr. Ivo Frangeš, predsjednik Društva književnika Hrvatske i Saveza društava književnika Jugioslavije i Branko Mikulić predsjednik CK SKBiH ("Kršni zavičaj" br. 1., Drinovci 1970., ''Vjesnik'', 16. lipnja 1970.), dok su nagrade za najbolje pročitane pjesme na Susretima dobili Nikola Martić i Mile Pešorda (''Oslobodjenje'', 6. lipnja 1970.) Zauzeti za opstanak šIMIĆEVIH SUSRETA, politički napadnutih kao "klerofašističkih", i za nacionalnu i kulturnu suverenost hrvatskoga naroda i njegovu jednakost i ravnopravnost s drugim narodima u BiH te za slobodnu uporabu hrvatskoga jezika, hrvatski književnici u Bosni i Hecegovini, sedmorica njih potpisanih (Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Stanko Bašić, Vladimir Pavlović), objavili su SARAJEVSKU DEKLARACIJU O HRVATSKOM JEZIKU 28. siječnja
Tijekom zime 1971. jugoslavenske tajne službe su počele odlučnu bitku protiv MASPOK-a. Za Božić i Novu godinu u pojedinim hrvatskim mjestima, pojavili su se provokatori, koji su bacali letke, pisane parole i na skupovima izvikivali: "Živio Ante Pavelić!", "Živjela NDH!", "Srbe na vrbe!", "Hrvatska do Zemuna!" i sl. Na kućama uglednijih Hrvata osvanuli su kukasti križevi i slova U. Vrlo brzo uslijedila su [[UDBA]]-ina saslušanja Hrvata koji su radili u inozemstvu. Tako je skupljeno ''bogatstvo'' razgovora, kojima su poslije terećeni brojni [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvati u Hercegovini i Bosni]], jedni za ''ustaške'' pjesme, drugi za uporabu [[hrvatska zastava|hrvatske zastave]] itd.<ref name="Marijan" />
| |||