Otvori glavni izbornik

Promjene

{{glavni|Povijest Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije}}
 
Kao službeni dan osnivanja SFRJ se uzimao 29. studeni 1943. godine - datum koji je bio zapisan na državnom grbu Nove Jugoslavije i koji se slavio kao [[Dan Republike, SFRJ|Dan Republike]]. U nejasnim vremenima kada su dijelove [[Državno područje|teritorija]] bivše [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] sebi priključili [[Kraljevina Italija|Italija]], [[Treći Reich|Njemačka]], [[Mađarska]], [[Bugarska]], te [[Albanija|Kraljevina Albanija]] pod talijanskim protektoratom, a na preostalom dijelu teritorija su voljom okupatora osnovane [[Nezavisna Država Hrvatska]], [[Kraljevina Crna Gora (1941.)|Kraljevina Crna Gora]] i [[Nedićeva Srbija|Srbija pod Milanom Nedićem]], snage [[Ustanak|oružanog ustanka]] predvođene [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističkom partijom Jugoslavije]] su toga dana, na Drugom zasjedanju [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|Anifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije]] održanom u bosanskom gradiću [[Jajce|Jajcu]] - koji je bio dio ovećeg područja pod kontrolom [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizana]] na teritoriju [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] - proglasile osnivanje nove federalne države, koja je trebala obuhvatiti čitavo područje Kraljevine Jugoslavije, koja se raspala dvije i pol godine ranije. Federacija je ponuđena kao rješenje složenih odnosa između naroda; tu se predviđalo priznavanje statusa državotrnih naroda s vlastitim federalnim jedicama za [[Crnogorci|Crnogorce]] i [[Makedonci|Makedonce]] (u Kraljevini Jugoslaviji oni su službeno tretirani kao [[Srbi]]), uspostavu [[Socijalistička Republika Slovenija|Slovenije]] i [[Socijalistička Republika Hrvatska|Hrvatske]] kao federalnih jedinica, te uspostavu [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] u [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|granicama iz doba Austro-Ugarske vlasti]].
 
U nastavku rata komunistički vođa [[Josip Broz Tito]] je uz [[Britansko Carstvo|Britansku]] vojnu pomoć uspješno ratovao na području NDH - uz manji angažman svojih snaga na drugim područjima na koje je država u nastanku pretendirala. KkrajemKrajem 1944. godine zahvaljujući dolasku sovjetske [[Crvena armija|Crvene armije]] i uključivanju znatnih snaga bugarske vojske na strani [[Saveznici|antihitlerovske koalicije]] ovladao čitavom Srbijom (u listopadu 1944.;: od rujna su Titove snage imale u borbama protiv Nijemaca i srbijanskih [[Milan Nedić|Nedićevih]] snaga potporu bugarske vojske koja je u prethodnim godinama Nijemcima pomagala u okupaciji Srbije, da bi dolazak Crvene Armije 3. listopada 1944. godine u dva tjedna okončao eliminacijom njemačkih snaga iz Srbije, da bi i centar [[Beograd|Beograda]] bio očišćen od zadnjih njemačkih snaga 20. listopada 1944. god.),. U studenom su jugoslavenski komunisti ovladali Makedonijom, (odakle su se Bugarske snage povukle u rujnu 1944. godine, da bi potom u listopadu i studenom 1944. pružile presudnu podršku snagama [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|NOVJ]] u istjerivanju njemačkih snaga). iA Crnom Gorom (u prosincu 1944. godine i Crnom Gorom; to područje su Titove snage oslobodile bez potpore stranih vojski),. aNakon od Hrvatskešto su snageu NOVJlistopadu ovladalei dostudenom kraja1944. čitavomgod. Dalmacijomsnage izuzevNOVJ ovladale većinom Dalmacije, [[Kninska operacija|Knina, kojizauzet je zauzeti Knin 5. prosinca 1944.]]).<ref>{{Citiranje knjige|title=ZAVRŠNE OPERACIJE ZA OSLOBOĐENJE JUGOSLAVIJE 1944-45|author=Velimir Terzić (urednik)|authorlink=|coauthors=|origdate=1957.|date=|chapter=|chapterurl=http://znaci.net/00001/228.htm|editor=|url=|format=|edition=|language=srpski|pages=|publisher=Vojni istorijski institut|location=|others=|quote=|accessdate=14. prosinca 2018.|isbn=|id=}}</ref>
 
Nakon što su uz potporu Crvene armije i bugarskih snaga izvršile 12. travnja 1945. godine (dva dana nakon što su uspjele zauzeti Sarajevo) proboj [[Srijemski front|Srijemskog fronta]], tj. prešle Dunav i Savu, Titove snage - koje su bile znatno ojačane mobilizacijom provedenom u Srbiji i Makedoniji, doprinosom gospodarstva s tog prostranog područja i značajnom sovjetskom vojnom pomoći, te od ožujka 1945. godine djeluju pod imenom "Jugoslavenska armija" - su 8. svibnja 1945. godine zauselezauzele Zagreb, a nekoliko dana prije toga su uspjele [[Tršćanska operacija|zauzeti Istru i 2. svibnja čak Trst]], kojega su držale pod kontrolom nekoliko dana dok ga nisu napustile na zahtjev Britanaca. S krajem rata, uspostavile su Titove snage kontrolu nad cjelokupnim granicama bivše Jugoslavije, te nad znatnim hrvatskim i slovenskim područjem koje je nakon I. svjetskog rata bilo pod vlašću Kraljevine Italije.
 
Uspostavljanje kontrole komunista nad dijelovima područja Nove Jugoslavije bilo je praćeno [[Revolucionarni teror|revolucionarnim terorom]], u kojemu se provodilo masovna ubijanja "neprijatelja narodne vlasti" u praktično svakom većem mjestu<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.znaci.net/00003/677.pdf|title=PARTIZANSKA I KOMUNISTIČKA REPRESIJA I ZLOČINI U HRVATSKOJ 1944-1946.; DOKUMENTI|author=Mate Rupić (urednik)|date=2005|work=|language=|publisher=Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Slavonski Brod|accessdate=14. prosinca 2018.}}</ref>, a pogromi političkih neistomišljenika [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|nastavljeni su i u mjesecima nakon dovršetka II. svjetskog rata]]. [[Hrvatske oružane snage|Snage NDH]], [[njemačke legionarske postrojbe]] sastavljene od hrvatskih vojnih obveznika, te [[Bela Garda (Slovenija)|slovenski Belogardejci]] su zarobljeni, te velikim dijelom brutalno pobijeni na [[Križni put (1945.)|Križnom putu 1945.]]
 
==Politika==
 
Od početka, pa do pred kraj postojanja (slobodni izbori u Hrvatskoj i Sloveniji u [[travanj|travnju]] [[1990.]]), Nova Jugoslavija bila je pod punom vlašću [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] (kasnije mijenja ime u SKJ - Savez komunista Jugoslavije), na čijem je čelu od [[1939.]] do [[1980.]] bio [[Josip Broz Tito]].
 
Komunistička partija je u desetljećima svoje vladavine koristila apsolutno sve medije, školski sustav i kulturne ustanove radi propagiranja svoje ideologije i opravdavanja svoje vladavine. Ta propaganda nije bila bez ploda, a jedan dio stanovništva ju je zdušno prihvatio kao potpunu istinu i svoj svjetonazor.<ref>{{Citiranje knjige|title=DOGME I MITOVI JUGOSLAVENSKIH
Vodeća uloga [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] bila je zajamčena ustavom iz [[1946.]] i kasnijim ustavima.
 
Vojska, koja u početku nosi naziv [[Jugoslavenska armija]], a od [[1953.]] [[Jugoslavenska narodna armija]], bila je pod striktnom partijskom kontrolom te je imala poseban položaj u političkom sustavu, a koji je posebno do izražaja došao u razdoblju raspada države. [[Josip Broz Tito]] je koncentrirao u svojim rukama sve ključne položaje u državi.
 
U provođenju svoje politike, Tito i KPJ koristili su se svim [[državni terorizam|sredstvima]] kako bi ostvarivali zacrtane ciljevi, pa je tako puno puta [[UDBA|tajna policija]] vršila ubojstva u zemlji i inozemstvu (na primjer, ubojstva obitelji [[Stjepan Ševo|Ševo]] i [[Stjepan Đureković|Stjepana Đurekovića]]).<ref>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/kako-su-ubijeni-stjepan-sevo-i-njegova-obitelj-977587 Vecernji list] Kako su ubijeni Stjepan Ševo i njegova obitelj, 6. prosinca, 2014.</ref>
 
Nakon Titove smrti, najviše tijelo vlasti u SFRJ postaje kolektivno [[Predsjedništvo SFRJ|predsjedništvo]] od osam članova (po jedan iz svake republike i pokrajine), koji se rotiraju na mjestu predsjedavajućeg svakih 12 mjeseci. Time je nastavljeno nastojanje ka decentralizaciji, započeto [[1970-ih]] godina. Realna politička moć koncentrirana je ponajviše na razini republika i pokrajina; to je, međutim, značilo decentralizaciju političke moći u rukama političkihkomunističkih elita republika i pokrajina, a ne stvarnu demokratizaciju.
 
[[JNA]] ostaje jedinstvena i "nadnacionalna", a uloga [[Savezno izvršno vijeće SFRJ|Saveznog izvršnog vijeća SFRJ]] ([[Savezna vlada|savezne vlade]]), ograničena je na ekonomska pitanja. Vrlo kompliciran sustav odlučivanja na saveznom nivou, zamišljen tako da se zadrži ravnoteža između "unitarističkih" i "separatističkih" tendencija, činio je vrlo teškim donošenje, a još više provođenje odluka.