Jovan Palavestra: razlika između inačica

'''PALAVESTRA, Jovan,''' književnik (Mostar, 25. IV. 1893 - Sarajevo, 6. XII. 1959). Studirao pravo u Zagrebu; nakon I. svj. rata u Sarajevu razvio raznovrsnu kulturnu i književnu djelatnost; sudjelovao u osnivanju Narodnog pozorišta, urednik, prevoditelj. Za II. svj. rata boravio u Srbiji, potom do smrti živio u Sarajevu. Pisao je drame, pripovijetke, putopisne reportaže; bio je utjecajan književni i kazališni kritičar (Sivi vidici, 1919; Na belom hlebu, 1920; Od predanja do istine, 1933; Izabrana djela, 1971. i dr.).▼

Reagirajući na Krležin članak Aleksa Šantić, Palavestra izlaže svoje viđenje Krleže, zgnušan odnosom što ga K. iskazuje naspram tek preminula pjesnika. Svoje teze Palavestra naznačuje već u nadnaslovu i podnaslovu članka: Primeri umetničke savesti. Podvig g. Miroslava Krleže. Jedna slava gledana s naličja (Večernja pošta, 10. IV. 1924). Označuje Krležu, toga »predstavnika književne republike literarnoga San Marina u mirotvornoj Hrvatskoj«, čovjekom bez elementarna pijeteta i umjetnikom što se naglo vinuo do slave u okolnostima naklonjena mu političkoga i društvenoga trenutka. Palavestra Krleži posve ne osporava talent, ali upozorava da ga ne krasi skromnost, »najljepša vrlina umjetnika«. Svoj temeljni doživljaj Krleže koji blebeće, docira i diskutira vidi i kao osnovnu karakteristiku, stoga manu, Krležina dramskoga djela (Dramski ćorci g. Krleže. Dva čina, dva dijaloga; tri sata, tri pucnja, Reč, 19. VI. 1928), pišući o drami U agoniji. Logičan je tako put do Lede, kao najslabijega Krležina djela, do kojega se u Krleže stalno radi o »opadanju i slabljenju nerva dramske akcije«, koja je inače, prema Palavestri, bila prisutnija u prvom dijelu trilogije (Klackanje repertoara. »Leda«, »Tartif«, »Kći puka«, Pregled, 1933, 9).▼