Razlika između inačica stranice »Panzer III«

Nema promjene veličine ,  prije 2 godine
m (Removing Link FA template (handled by wikidata))
== Nastanak ==
 
Godine [[1935.]], na poticaj generala [[Heinz Guderian|Heinza Guderiana]], pokrenut razvoj novog tenka naoružanog protutenkovskim [[top]]om i [[strojnica]]ma. Uz njega pokrenut je i razvoj tenka s topom velikog [[Kalibar|kalibra]] namijenjenog potpori pješaštvu. Prvi će tenk naknadno označiti kao Panzerkampfwagen III, a drugi kao Panzerkampfwagen IV. Projektom Waffenamta tražio se srednji tenk mase do 15 tona. Na poziv za dostavu prijedloga odazvali su se MAN (Nurnberg), Daimler-Benz AG (Berlin-Marienfelde), Rheinmetall-BrogisBrosig (Berlin) i Krupp AG (Essen). Samo je vozilo označeno kao Versuchkraftfahrzeug 619, Mittlerer Traktor (srednji traktor), a potom kao 3,7 cm Geschutz-Panzerwagen (oklopno vozilo s topom). Razvoj Panzerkampfwagena III započeo je sukobom Waffenamta (odjel za nabavu) i Inspektorata za mehanizirane snage oko odabira glavnog oružja (topa). Waffenamt je odabrao top [[Kalibar|kalibra]] 37 mm, dok je Inspektorat za mehanizirane snage zahtijevao ugradnju topa od 50 mm. Na kraju je ipak odabran top kalibra 37 mm, i to ponajprije zato, jer je top Pak 35/36 L/45 (kalibra 37 mm) postao standardno naoružanje topništva njemačke kopnene vojske, a time i jedini top za koji se proizvodilo protutenkovsko streljivo. Zbog toga bi razvoj novog streljiva za top kalibra 50 mm bilo preskupo i prerizično. Međutim, na zahtjev Inspektorata kupola i prsten kupole od početka su projektirani tako da u slučaju potrebe kasnije omoguće ugradnju topa većeg kalibra. Kako se novi tenk trebao rabiti za ofenzivna djelovanja i borbu protiv suparničkih tenkova, odlučeno je da se pojača čelni [[oklop]], na štetu bokova, a kako bi se ostvarila što manja masa i zadržala maksimalna brzina do 40 km/h. Tenk je trebao dobiti peteročlanu posadu: zapovjednik, ciljatelj, punitelj, vozač i radiooperater (koji je sjedio u prednjem dijelu tijela desno od vozača). Komunikacija između posade trebale se obavljati interkomom. Tako je Panzerkampfwagen III postao prvi njemački tenk opremljen ovim sustavom. Dobra iskustva s vježbi, a kasnije i iz prvih borbenih uporabi, naveli su njemačku vojsku da interkome instaliraju u sve svoje tenkove.
 
Testiranja prototipova obavljena su tijekom [[1936.]] i [[1937.]] na poligonima Kummersdorf i Ulm. Pobjednikom je proglašen prijedlog Daimler-Benza, s početkom serijske proizvodnje još [[1937.]] Kruppov je prijedlog pobijedio u natječaju za tenk s većim topom, te je tako dobiven [[Panzerkampfwagen IV]].
Anonimni suradnik