Velimir Neidhardt: razlika između inačica

Od 1979. godine radi na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu u statusu honorarnog asistenta kolegija Urbanističko planiranje (od 1979. do 1983) i Završni rad (od 1985. do 1991). Godine 1991. izabran za honorarnog docenta. Izvanredni profesor postaje 1993. godine. Na fakultetu je stalno je zaposlen od 1994, a 1999. je izabran za redovitog profesora Arhitektonskog fakulteta. Od 1991. nositelj je nekoliko kolegija na fakultetu: Integralni rad (od 1991), Arhitektonsko projektiranje VIII (od 1993) Zgrade za rad i trgovinu (od 1994) i Diplomski rad (od 1996).

 

Autor je brojnih arhitektonskih projekata, urbanističko-arhitektonskih studija i natječajnih radova, od kojih je velik dio nagrađen. Voditelj je znanstvenoistraživačkog projekta “Arhitektonski aspekti sprečavanja nesreća u stambenim objektima” 1991-95. Objavio je velik broj znanstvenih radova u edicijama Tehničke enciklopedije, u domaćim i stranim časopisima te 1997. knjigu "Čovjek u prostoru: Antroposocijalna teorija projektiranja" (Školska knjiga, Zagreb). Bavi se društveno korisnim radom u nizu institucija i foruma. Godine 1977. proglašen je zaslužnim članom Saveza arhitekata Hrvatske, a od 1995.do 1999. godine obavlja dužnost predsjednika [http://uha.hr/index.php Udruženja hrvatskih arhitekata]. Pridruženi član američke arhitektonske institucije Associate AIA postaje 1996. Njegov nastavni, znanstveni, stručni i kreativni rad usmjeren je na kompozicije složenih integracija višenamjenskih središnjih gradskih funkcija, multifunkcionalnih zgrada i projekata velikih razmjera.