Hangul: razlika između inačica

Nastalo je sredinom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] za vrijeme korejskog kralja [[Sejong Veliki|Sejonga Velikoga]]. Do tada su Korejci koristili [[kinesko pismo]], koje je bilo previše složeno za običan puk pa su čitati i pisati znali samo pripadnici priviligiranog [[plemstvo|plemstva]], obično muškarci. Većina Korejaca bila je gotovo nepismena prije uvođenja hangula. Pismo je tako osmišljeno, da ga svi mogu lako naučiti. U dokumentu, koji je pratio nastanak hangula pisalo je, da će mudrac naučiti hangul već isto jutro, a glupom će trebati deset dana. Neki [[konfucionizam|konfucijski]] učenjaci smatrali su, da je kinesko pismo jedino pravo i gledali su hangul kao prijetnju. No, on je jako dobro prihvaćen, pogotovo među ženama i piscima [[beletristika|beletristike]]. Tako je dobro poslužio, za širenje informacija među pukom, da ga je paranoidni korejski kralj [[Yeonsangun]] zabranio [[1504]]. godine.

Znakovi hangul abecede zovu se [[jamo]]. "Ja" znači [[slovo]], a "mo" [[majka]]. Postoji 51 jamo, 24 su ekvivalentni slovima [[latinično pismo|latiničnog pisma]], a ostali su spoj dva ili više slova. Od 24 jednostavna jama, 14 su [[suglasnik|suglasnici]], a 10 [[samoglasnik|samoglasnici]]. LingvistiJezikoslovaci hvale hangul, zbog dizajna znakova. Oblik jama je u skladu s [[fonem]]ima, koje predstavljaju. Oblik suglasnika je nastao na temelju oblika [[usta]] i [[jezik]]a, dok se izgovara to slovo, a samoglasnici se sastoje od vodoravnih i okomitih crta i lako se razlikuju od suglasnika.