Sefiroti u Kabali: razlika između inačica

'''Kabala''' ('''<big>קַבָּלָה</big>''') spada u duhovnu '''tradiciju''' židovstva koju čine '''[[Tanakh|Tanak]]''' ('''Stari Zavjet:''' Tora, Proroci, Književnost), ''[[Talmud]]'', ''Hagada''. Sama riječ "kabala" potječe od glagola '''kbl''' (hebr: uzeti, prihvatiti, preuzeti, primiti)<ref>Amerl (1997), 245</ref>. Kabala je ''mističko'' učenje, što znači da nije puka teorija, nego da se njeno znanje uspostavlja vjerodostojnim ''doživljajima''<ref>Karl Rahner u "Frömmigkeit heute und morgen": Vjernik (der Fromme) budućnosti bit će mistik (ein Mystiker) - netko tko je nešto iskusio - ili ga neće biti,...</ref> sudionika: mističko znanje je ono koje je ''proživljeno'' u vlastitoj nutrini čovjekovoj. Kabala se povijesno javlja u XII st. (južna Francuska) i XIII. st (Španjolska), razvija se dalje u srednjem vijeku (Njemačka, Sefad u Izraelu), u hasidističkom pokretu, sve do danas. Postoje '''tri vida Kabale''': teorijski (teozofijski), kontemplativni (''kabala ijunit'')) i činidbeni (''kabala ma'asit''). Kabala je široko područje intelektualnog istraživanja i meditativnog prakticiranja, također i etičke i socijalne primjene, no, ona je ipak određena konkretnim pojmovnim okvirom kojeg čine temeljni pojmovi Kabale, a to su: En Sof; Božji atributi; emanacija i stvaranje svijeta; deset sefirota, četiri svijeta (''arba olamot''), pet razina duše, praiskonski arhetip čovjeka (''[[Kabala i Bog|Adam Kadmon]]''), ''[[Kabala i mistika|'''parcufim''']]'' (obličja sefirota), popravljanje svijeta (''tikun olam''). Važno je naglasiti da Kabala nije neka za stalno uspostavljena dogma, nego da je podložna mijenjanju, poboljšavanju, dorađivanju. Na neki način Kabala je uvijek '''''nova''''' - po tome što se u njoj mijenja ili nadopunjuje, i uvijek '''''stara''''': po tome što čuva svoje temeljne postavke koje su tradicijom ustanovljene kao ispravne i korisne.