Urota Lorković-Vokić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Dvostruka slika|right|Mladen Lorković.jpg|150|Ante Vokić.jpg|150|[[Mladen Lorković]], ministar unutarnjih poslova NDH|[[Ante Vokić]], ministar oružanih snaga NDH}}
'''Urota Lorković-Vokić''' je bio neuspjeli pokušaj preuzimanja vlasti u [[NDH]] koji su organizirali ministar unutarnjih poslova, [[Mladen Lorković]] i ministar oružanih snaga NDH, [[krilnik]] [[Ante Vokić]] u [[kolovoz]]u [[1944.]] godine. Urota se bitno oslanjala na redove [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a, do rata središnje, najmasovnije i najutjecajnije hrvatske stranke, koja odlukom njenog vodstva na čelu s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]] nije koloborirala s Nijemcima, Talijanima i ustašama. Konačni cilj urote je bio prelazak NDH na stranu zapadnih saveznika.
 
'''Urota Lorković-Vokić''' je, bio je neuspjeli pokušaj preuzimanja vlasti u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] koji su organizirali ministar unutarnjih poslova, [[Mladen Lorković]] i ministar oružanih snaga NDH, [[krilnik]] [[Ante Vokić]] u [[kolovoz]]u [[1944.]] godine. Urota se bitno oslanjala na redove [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a, do rata središnje, najmasovnije i najutjecajnije hrvatske stranke, koja odlukom njenognjezinog vodstva na čelu s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]] nije koloboriralakolaborirala s Nijemcima, Talijanima i ustašama. Konačni cilj urote je bio prelazakje prijelaz NDH na stranu zapadnih saveznika.
Urota se odvijala u vrijeme kada su Rumunjska (23. kolovoza) i Bugarska (8. rujna) prešle na stranu saveznika; nakon što je postalo jasnim da se zapadni saveznici ne namjeravaju iskrcati na Jadranu, urota je propala.
 
Urota se odvijala u vrijeme kada su [[Rumunjska]] ([[23. kolovoza]]) i [[Bugarska]] ([[8. rujna]]) prešle na stranu saveznika; nakon što je postalo jasnim da se zapadni saveznici ne namjeravaju iskrcati na Jadranu, urota je propala.
== Počeci urote ==
 
Mladen Lorković, obnašajući dužnost ministra vanjskih poslova (kasnije je razriješen dužnosti i premješten na položaj ministra unutarnjih poslova), shvaća da [[Sile Osovine]] gube rat i da je vrijeme da NDH prijeđe na stranu [[Saveznici|Saveznika]] i objavi rat [[Treći Reich|nacističkoj Njemačkoj]]. Povezao se s Antom Vokićem s kojim počinje planirati [[državni udar]]. Plan je bio postaviti Lorkovića kao šefa države, koji bi tad objavio proglas o prelasku NDH na stranu Saveznika, dok bi Vokić osigurao vojnu potporu udara. On se urotio s časnicima [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|Hrvatskog Domobranstva]] sklonima [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-u i [[Vladko Maček|Vladku Mačeku]] i ostalima koji nisu podržavali [[Ustaše|ustaški režim]]. U stvari, neki izvori govore kako je i sam Maček bio idejni začetnik urote, te da bi on preuzeo vlast u NDH.<ref>[[Vladimir Dedijer]] et al.: "History of Yugoslavia"</ref> Urotu je podržavao čak i glavni njemački general za NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji je bio šokiran zločinima koje su činili ustaše s Pavelićem na čelu, ali kojima se nije usudio izravno suprotstaviti zbog nedovoljnih njemačkih snaga u NDH.
== PočeciPočetci urote ==
Mladen Lorković, obnašajući dužnost ministra vanjskih poslova (kasnije je razriješen dužnosti i premješten na položaj ministra unutarnjih poslova), shvaća da [[Sile Osovine]] gube rat i da je vrijeme da NDH prijeđe na stranu [[Saveznici|Saveznika]] i objavi rat [[Treći Reich|nacističkoj Njemačkoj]]. Povezao se s Antom Vokićem s kojim počinje planirati [[državni udar]]. Plan je bio postaviti Lorkovića kao šefa države, koji bi tad objavio proglas o prelaskuprijelazu NDH na stranu Saveznika, dok bi Vokić osigurao vojnu potporu udara. On se urotio s časnicima [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|Hrvatskog Domobranstva]] sklonima [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-u i [[Vladko Maček|Vladku Mačeku]] i ostalima koji nisu podržavali [[Ustaše|ustaški režim]]. U stvari, neki izvori govore kako je i sam Maček bio idejni začetnik urote, te da bi on preuzeo vlast u NDH.<ref>[[Vladimir Dedijer]] et al.:, "''History of Yugoslavia"''</ref> Urotu je podržavao čak i glavni njemački general za NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji je bio šokiran zločinima koje su činili ustaše s Pavelićem na čelu, ali kojima se nije usudio izravno suprotstaviti zbog nedovoljnih njemačkih snaga u NDH.{{ni}}
 
== Planovi i tijek urote ==
Namjera je bila da se fašističke snage u NDH predaju novoformiranoj vladi i NDH bi se pripremila, zajedno sa srpskim [[četnici]]ma, dočekati savezničke snage koje su trebale izvršiti [[invazija|invaziju]] na [[Balkan]] i otvoriti drugidrugu frontbojišnicu u Europi. Postoje insinuacije da je britanska obavještajna služba u uroti odigrala određenu ulogu kao i u [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|beogradskom puču]] [[27. ožujka]] [[1941.]] godine.
 
Čini se da je Vokić ostvario neke uspjehe i da je državni udar bio ostvariv. No, pričalo se (Ante Štitič, Vokićev prijatelj i suradnik u uroti je izdao grupuskupinu), da je i [[Ante Pavelić]] saznao za urotu. Dana [[30. kolovoza]] [[1944.]] godine, sazvao je sastanak vlade, na kojem je obznanio urotničke namjere. Na sastanku je Vokić nastojao sebe braniti implicirajući Pavelića: „Poglavniče, sve što smo učinili, učinili smo prema vašim zapovijedima i s vašim odobrenjem, pa prema tome ne znam zašto bih ja trebao snositi odgovornost." U sljedećih nekoliko dana uhićeni su i Milutin Jurčić, šef državne policije, nekoliko desetaka vojnih časnika, te nekolicina vođa HSS-a, među njima i Ljudevit Tomašić i Ivanko Farolfi. Titovi partizani - koju su kod Britanaca dali negativno mišljenje o razgovorima s urotnicima i time zapravo onemogućili njennjezin uspjeh - su 1. listopada 20141944. godine uhitili istaknutog HSS-ovca [[August Košutić|Augusta KošutićKošutića]]<nowiki/>a, koji je djelovao kao osoba za vezu urotnika s [[NOVJ]] i britanskim časnicima za vezu na području pod kontrolom partizana.<ref>{{Citiranje knjige|title=RATRat Ii REVOLUCIJArevolucija Uu JUGOSLAVIJIJugoslaviji: 1941-1945;: OKUPACIJAokupacija Ii KOLABORACIJAkolaboracija|author=[[Jozo Tomasevich]]|authorlink=|coauthors=|origdate=2010.|date=|chapter=str. 365377|chapterurl=|editor=|url=http://www.znaci.net/00003/524.pdf|format=|edition=|language=|pages=365. - 377.|publisher=EPH Liber|location=Zagreb|others=|quote=|accessdate=6. siječnja 2019.|isbn= |id=}}</ref>
 
Vokić i Lorković su završili u [[Lepoglava|Lepoglavi]], gdje su i pogubljeni u travnju 1945. godine kad se vojska NDH počela povlačiti s tog područja.
 
Pavelić je nakon toga 18. rujna 1944. god.godine posjetio Hitlera, iznijevši mu svoje zahtjeve u svezi vojske. Hitler je prihvatio zahtjeve u svezi jačanja postrojbi NDH i dopustio da se postrojbe [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|domobranstva]] i [[Ustaška vojnica|ustaške vojnice]] formalno ujedine u [[Hrvatske oružane snage]] i ustroje u divizije i korpuse (to je provedeno već s 1. prosincem 1944. god.); ali nije dopustio da postrojbe NDH imaju zasebno zapovjedništvo (funkcija Glavnog zapovjednika NDH je imala tek formalni značaj) nego su postrojbe NDH i nadalje ostale pod zapovijedanjem njemačke vojske.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.znaci.net/00003/524.pdf|title=Tomasevich, op. cit., pogl. X. Oružane snage NDH, Objedinjenje Hrvatskog domobranstva i Ustaške vojnice|author=|date=|work=Rat i revolucija u Jugoslaviji: 1941-1945: okupacija i kolaboracija|language=hrvatski|publisher=EPH Liber|accessdate=6. siječnja 2019.{{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.}}</ref>
 
=== Domobranstvo u uroti Lorković-Vokić ===
 
Postrojbe Domobranstva činile su temeljnu snagu s kojom je računao [[Ante Vokić]], tada ministar oružanih snaga, u [[Urota Lorković-Vokić|puču Lorković-Vokić]]. Oporba [[Ante Pavelić|Paveliću]] našla je plodno tlo u domobranskim redovima. Suradnji s pučistima odazvali su se [[pukovnik]] [[Ivan Klišanić]], umirovljeni [[general]] [[Pero Blašković]], zrakoplovni [[pukovnik]] [[Ivan Mrak]] te mnogi drugi.<ref>[[Nada Kisić Kolanović|Nada Kisić-Kolanović]], ''Mladen Lorković - ministar urotnik'', 1998.Golden marketing - Hrvatski državni arhiv, n.Zagreb, dj1998., str. 81.</ref> Glavni zadatak pukovnika Mraka bio je "da se skinu svi časnici koji su germanofilski nastrojeni."<ref>HDAB, Okružni sud Bjelovar, k II., 75/45., Izjava Mate Hanžekovića od 21. VII. 1945.</ref> I ministar [[Ante Vokić|Vokić]] u to se vrijeme nalazio više vani nego u [[Zagreb]]u, da obiđe sve jedinice i govori sa svim zapovjednicima. Njegovi govori bili su neka vrsta senzacije, uvijek aludirajući u svojim govorima da će hrvatsko domobranstvo stati protiv svakog koji će biti na putu održanja [[NDH|države]], misleći na [[Treći Reich|Nijemce]].<ref>[[Bogdan Krizman]], ''Ustaše i Treći Reich'', knjiga 2., Globus, Zagreb, 1983., str. 94., riječ je o Elaboratu [[Ante Mškov|Ante Moškova]] koji je dan poslije rata jugoslavenskim istražnim organima.</ref> Zaključeno je da poslije "[[Urota Lorković-Vokić|puča]]" [[Hrvatska seljačka zaštita]] treba jamčiti javni red i mir, a kao regularna vojska će postati Domobranstvo, kao "[[Vladko Maček|Mačekova]] vojska u nastajanju".<ref>HDAB, Okružni sud Bjelovar, k II., 73/45., Izjava Steve Pocrnića - Izjave koje terete Luku Starčevića (bez datuma).</ref> Da bi se razlikovali od ostalih domobrana koji neće pristupiti [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-u, dogovoreno je da pobunjeni domobrani imaju bijelu traku oko rukava, kao znak raspoznavanja.<ref>HDAB, Okružni sud Bjelovar, k II., 61/45., Izjava Đure Hagljena dana kod OZNE od 21. VII. 1945.</ref> Zavjerenik Stjepan Trnski je održao i predavanja pred više domobranskih [[časnik]]a i vojnika u [[Narta|Narti]] početkom rujna [[1944.]] godine te ih pozvao da se ne predaju [[NOPOJ|partizanima]], da ustraju u borbi, jer [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]] računa na njih.<ref>HDAB, Okružni sud Bjelovar, k II., 43/45., Optužujući materijal protiv Stjepana Trnskog.</ref> Da bi zavjereničke pozicije bile jače, trebali su preuzeti na sebe domobranstvo ispod upliva [[Ustaše|ustaša]] te razoružati [[Wehrmacht|Nijemce]], tako da kod iskrcavanja [[Britanska vojska|Engleza]] pučisti prijeđu s domobranstvom na stranu [[Saveznici|saveznika]].<ref>HDAB, Okružni sud Bjelovar, k II., 68/45., 219., Izjava Luke Starčevića pred Okružnim sudom Bjelovar, 7.</ref> Međutim, pripremane su i alternative, ako akcija kod domobranstva ne uspije. Tako su ponovo pripremani i aktivirani redovi [[Hrvatska seljačka zaštita|Hrvatske seljačke zaštite]] koji "svaki dan moraju biti organizirani i spremni." Postojala je direktiva u [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-u da treba sprječavati odlazak "naših ljudi u [[NOPOJ|partizane]], dok se onome koji prijeđe iz partizana u domobrane, neće ništa dogoditi". Iznenadna propast vođa [[Urota Lorković-Vokić|puča]] [[Ante Vokić|Vokića]] i [[Mladen Lorković|Lorkovića]] djelovala je dvojako. U redovima domobranstva počeo se širiti njihov mučenički kult.<ref>HDA, “Ustaše” - Hrvatski oslobodilački pokret - ustaški logor za grad Bjelovar, isto.</ref> Propast planiranog prevrata unijela je veliki strah u redove domobranskih časnika prevratnika tako da su mnogi počeli bježati u [[NOVJ|partizanske redove]]. Prema izvorima [[NOPOJ|NOP]]-a u razdoblju od 1. do [[15. rujna]] [[1944.]] godine prebjeglo je iz raznih uporišta samo jedinicama Istočne grupe odreda ([[Bjelovar]]) 245 neprijateljskih vojnika s kompletnim naoružanjem.<ref name="bj">[[Zdravko Dizdar]], ''Teror okupatora i ustaša i aktvnost NOP-a u Bjelovaru 1941.-1945.'', ''[[Bjelovarski zbornik]]'', Bjelovar 1989., str. 50.,</ref> Posljednji poziv [[Josip Broz Tito|maršala Tita]] od [[30. kolovoza]] [[1944.]] godine u kojemu poziva hrvatske domobrane i ostale [[Kolaboracija|suradnike okupatora]] da do [[15. rujna]] pristupe [[NOPOJ|partizanima]], jer svi oni koji ostanu bit će izvedeni pred ratni sud i suđeni kao [[Kolaboracija|izdajnici naroda]], ubrzao je masovno dezertiranje.<ref name="bj"/>
 
== Teorije ==
Line 25 ⟶ 26:
 
== Urotnici ==
* [[Mladen Lorković]] - ministar unutarnjih poslova
* [[Ante Vokić]] - ministar oružanih snaga
* [[Franjo Šimić]] - general Domobranstva i bitan čimbenik urote. On je trebao dočekati britanske i američke snage nakon iskrcavanja na dalmatinsku obalu
* [[Ivan Babić (časnik)|Ivan Babić]] - pukovnik u Domobranstvu koji je bio poveznica sa savezničkim snagama u [[Italija|Italiji]]
* [[Ivanko Farolfi]]
* [[Ljudevit Tomašić]]
* [[Ivan Klišanić]] - pukovnik u Domobranstvu koji je trebao reorganizirati Hrvatske oružane snage. Kasnije uhićen i ubijen u [[Koncentracioni logor Jasenovac|logoru Jasenovac]].
* [[Branko Benzon]] - veleposlanik u Bukureštu i Budimpešti, spominje se kao blizak urotnicima.<ref name="portal Oko">[http://www.portaloko.hr/clanak/spasio-hrvate-od-komunistickih-zlikovaca-branko-benzon-bracaninu-koji-je-zavodio-zene-hitlerovih-g/0/66682/ ''Spasio Hrvate od komunističkih zlikovaca: Branko Benzon, BračaninuBračanin koji je zavodio žene Hitlerovih generala''], Portal Oko/izvor:[https://www.jutarnji.hr/vijesti/ljubavnik-evite-peron-koji-je-spasio-mengelea-prica-o-bracaninu-koji-je-zavodio-zene-hitlerovih-generala/574672/ jutarnji.hr], 3. studenoga 2014.</ref>
 
== Polemike ==
Line 41 ⟶ 42:
== Literatura ==
* [[TV kalendar]] (HRT)
* [[Nikica Barić]], ''Ustroj kopnene vojske domobranstva NDH, 1941. – 1945.''., Hrvatski institut za povijest., Zagreb, 2003.
* [[Vladimir Dedijer]] et al.:, "''History of Yugoslavia"'', McGraw-Hill Book Co., New York, 1974.
 
== Izvori==