Franjo Tahy: razlika između inačica

Po svojoj ženi [[Jelena Zrinska-Tahy|Jeleni Zrinskoj]] već je vrlo mlad postao šurjak [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Zrinskog Sigetskog]]. Godine [[1564.]] kupio je polovicu susedgradsko-stubičkog vlastelinstva. Idućih se godina sukobljavao s obitelji Henning, posjednicima druge polovice vlastelinstva te sa seljacima koji su tražili da se Tahy udalji s vlastelinstva i da se uvede komorska uprava. Njegovi postupci dali su povod za tri seljačke bune (1567.-68., 1571.-72. i 1573). Vladareva komisija saslušala je [[1567]]. godine 508 svjedoka u istrazi protiv Tahyja te sastavila zapisnik dugačak šest i pol metara, no unatoč svemu nije mu se ništa dogodilo. FranjoIako Tahisu jesuvremenici biosmatrali oličenjeda mađarskogsu teroraglavni naduzrok hrvatskom[[Seljačka populacijombuna|Seljačke kojibune]] se[[1573]]. odvijaog. tijekombili 800Tahyjevi godinapostupci, mađarskognovija vladanjaistraživanja Hrvatskompokazuju da su dublji uzroci bili ekonomske prirode. Tahy je i nakon bune, iako teško bolestan, nastavio zlostavljati seljake. Dao si je još za života napraviti nadgrobnu kamenu ploču, koja se danas nalazi u Muzeju seljačih buna u [[Dvorac Oršić u Gornjoj Stubici|dvorcu Oršić]] u [[Gornja Stubica|Gornjoj Stubici]] u stalnom postavu muzeja.