Milan Martić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 3:
'''Milan Martić''' (Martići pokraj [[Knin]]a, [[18. studenog]] [[1954]].), srpski [[ratni zločin|ratni zločinac]], nekadašnji ministar unutarnjih poslova i predsjednik nepriznate tzv. [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]].
 
Bio je jedan od glavnih vođa pobune dijela Srba u Hrvatskoj i antagonista u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]] te stariji pobunjenički zapovjednik srpskih snaga u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskoga rata. Kada je [[1990.]], nakon prvih demokratskih izbora na vlast došao [[HDZ]] na čelu s [[Franjo Tuđman|Franjom Tuđmanom]], bio je načelnik kninske[[knin]]ske milicije. Martić postaje zapovjednikom svim policijskim postajama koje su otkazale poslušnost hrvatskoj vlasti. U ljeto iste godine tadašnja vlada RH je donijela zapovijed o razoružanju rezervnog sastava milicije na tlu [[Hrvatska|Hrvatske]]. Kninska milicija na čelu s Martićem oglušila se na taj poziv, odmetnula od Vlade RH i u suradnji s tadašnjim načelnikom općine Knin i Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like [[Milan Babić|Milanom Babićem]] proglasila ratno stanje i postavila barikade na svim cestama oko [[Knin|Knina]], koje su čuvali pobunjenički ekstremisti koje je sama milicija naoružala, te su tako ta područja postala izvan dosega legitimne novoizabrane hrvatske vlasti. Taj je događaj poznat kao [[Balvan-revolucija|Balvan revolucija]] i zbio se [[17. kolovoza]] [[1990.]] Nakon otkazivanja poslušnosti Vladi RH, skupa sa svojim pristašama formirao je kninsku miliciju koja je naoružavala srpske pobunjenike, sudjelovala u terorističkim napadima na hrvatske redarstvenike (posebno na [[Krvavi Uskrs|Uskrs 1991.]]) i koja je postala temelj za osnivanje [[Srpska vojska Krajine|Srpske vojske Krajine]]. Također surađuje i s [[Ratko Mladić|Ratkom Mladićem]], kasnijim zapovjednikom vojske bosanskih Srba, koji je u to vrijeme bio na čelu garnizona bivše JNA u Kninu. Nakon [[Operacija Bljesak|oslobađanja zapadne Slavonije]] za odmazdu naredio je [[raketiranje Zagreba]], u kojem je poginulo 7 civila, i time se osobno pohvalio pred kamerama Radiotelevizije Srbije što je kasnije poslužilo kao glavni dokaz tužiteljstva za [[ratni zločin]]. Osim Zagreba[[Zagreb]]a, odgovoran je i za raketiranje [[Karlovac|Karlovca]] i [[Jastrebarsko]]g.
 
Nakon [[Operacija Oluja|vojno-redarstvene operacije Oluje]], u kojoj su hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, pobjegao je iz Hrvatske i većinu se vremena od ruke pravde skrivao u dijelu [[BiH]] koji su držali Srbi ([[Republika Srpska|Republici Srpskoj]]).
 
Nakon neuspjeha protuudarne [[Operacija Vaganj 95|operacije Vaganj '95.]], potpisao je dokument nadnevka [[4. rujna]] [[1995.]], koji je klasificiran kao "vojna tajna" i "strogo povjerljivo", kojim je predviđeno osnivanje vojne formacije t.zv. [[Oslobodilačka vojska RSK|Oslobodilačke vojske RSK]], čija je zadaća bila obnova propalog i neuspjelog velikosrpskog projekta t.zvtzv. [[RSK]].<ref>Nenad Piskač: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/nenad-piskac/21045-hmdcdr-knjiga-17-dokumenti-vojne-provenijencije-republike-srpske-krajine.html HMDCDR, knjiga 17.: Dokumenti vojne provenijencije Republike srpske krajine. Doma radi, za čitanje s razumijevanjem srpskih vrela, spreman!], Hrvatsko kulturno vijeće, 27. kolovoza 2015.<br>{{hakave}}</ref>
 
Istog je dana naredio organiziranu (u skladu s ranije pripremljenim i uvježbavanim planom) evakuaciju stanovništva iz dijelova RSK u Dalmaciji i Lici, na područje pod kontrolom Srba u Bosni i Hercegovini. Mnogo vojnika [[Srpska vojska Krajine|Srpske Vojske Krajine]] je saznavši za tu zapovijed skinulo uniforme i pridružilo se svojim obiteljima u bijegu, što je pridonijelo slomu otpora vojnih snaga RSK.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/oluja-kako-ju-je-vidio-general-mrksic-martica-je-proglasio-izdajnikom-jer-je-naredio-evakuaciju-civila-iz-krajine/286375/|title=OLUJA KAKO JU JE VIDIO GENERAL MRKŠIĆ Martića je proglasio izdajnikom jer je naredio evakuaciju civila iz Krajine|author=Vlado Vurušić|date=31. srpnja 2015.|work=|language=|publisher=Jutarnji list|accessdate=14. kolovoza 2018.}}</ref>
 
Predao se [[Haag]]u [[15. svibnja]] [[2002.]], ali nakon što su ga srpske vlasti bile prisiljene izručiti.
 
Bio je optužen u 19 točaka za zločine protiv čovječnosti i kršenje običaja i zakona ratovanja.
 
U optužnici je glasilo, da je on, od kolovoza [[1991.]] do kolovoza [[1995.]] kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata planirao, zapovijedio i poticao progone, istrebljenje, ubojstva, zatvaranja, mučenja, deportacije, bezobzirna razaranja i pljačke na području Republike Hrvatske i BiH.
 
Nakon sudskog procesa koji je trajao par godina (suđenje je počelo [[2005.]]), Raspravno vijeće [[Haaški sud|Haaškog suda]] ga je nepravomoćno prvostupanjskom presudom [[12. lipnja]] [[2007.]] osudilo zbog ratnog zločina nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj na 35 godina zatvora[[zatvor]]a.<ref>http://www.un.org/icty/pressreal/2007/pr1162e-summary.htm</ref> Tužiteljstvo je tražilo doživotni zatvor.
 
[[8. studenog]] [[2008.]] godine je drugostupanjskom presudom potvrđena u cijelosti prvostupanjska presuda.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.icty.org/x/cases/martic/acjug/en/081008_Martic_summary_en.pdf|title=Summary of the Appeal Judgement
Prosecutor v. Milan Martić|author=ICTY|date=8. listopada 2008.|work=|language=engleski|publisher=ICTY|accessdate=14. kolovoza 2018.}}</ref> Upućen je na izdržavanje zatvorske kazne u Estoniju.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.slobodnaevropa.org/a/martic-zeli-premjetsaj-iz-estonskog-zatvora/26642721.html|title=Martić želi premještaj iz estonskog zatvora|author=Goran Jungvirth|date=17. listopada 2014.|work=|language=|publisher=Radio Slobodna Europa|accessdate=14. kolovoza 2018.}}</ref><br>
== Izvori ==