Vukovar: razlika između inačica

 

=== Vukovar u Jugoslaviji ===

 

U razdoblju između dva svjetska rata, u okvirima jugoslavenske države, vukovarsko područje, kao i ostali hrvatski krajevi, nalazilo se pod izrazitim ekspanzionističkim pritiskom Beograda. Teritorijalnim podjelama na oblasti i banovine hrvatsko područje je sustavno cijepano. Intervencijama Beograda vlasti se mijenjalo sastav stanovništva. Površine dobivene agrarnom reformom dijele se solunskim dobrovoljcima i općenito stanovništvu iz srpskih krajeva. Ali su doseljavani i Srbi i dijelom Hrvati iz siromašnih ruralnih krajeva Hrvatske: Like, Korduna i Dalmacije. Zapošljavanje u tvornicama vješto se koristilo da se mijenja hrvatski značaj vukovarskog kraja.

Nakon [[1945.]] godine u novoj jugoslavenskoj državi i šidski je kotar odvojen od hrvatskih zemalja. Ostatak Srijema, koji nije u sastavu današnje Hrvatske, izdvojen je još ranije prigodom osnivanja [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]. Za razliku od predratnoga "sakaćenja", u zamjenu za šidski kotar, do tada već mahom naseljen Srbima, Hrvatska je dobila [[Baranja|Baranju]] koja nikad do tad u povijesti nije bila u Hrvatskoj. Vukovarsko-iločki kraj, ostao u sastavu Hrvatske, u upravnom pogledu činio je općinu Vukovar.

 

 

U skladu sa Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945. godine provedena je [[nacionalizacija]] dobara koja je pretvorena u državno vlasništvo. Dvije najbogatije vukovarske obitelji, Eltz i Paunović, ostaju bez cjelokupne imovine koju djelomice vlasnicima vraća Republika Hrvatska u novije vrijeme. Nakon 1948. godine, raskola sa [[SSSR|SSSR-om]] i kretanja novim putem, državno je vlasništvo postalo društvenim (koje je ''de facto'' identično radničkom dioničarstvu, bez preciziranog vlasništva u vidu dionica). U vukovarskom kraju dolazi do brze industrijalizacije, iznad prosjeka u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Nažalost, industrija je usko specijalizirana, neatraktivna s masovnim zapošljavanjem radne snage. U isto vrijeme agrarna proizvodnja je autarhična. Godine [[1990.]] od ukupno zaposlenih u gospodarstvu vukovarskog kraja oko 60% radi u industriji, a samo 12% u poljoprivredi, u društvenom sektoru.

 

Neki događaji iz doba [[Aleksandar Ranković|Rankovićeve strahovlade]] u Jugoslaviji bili su indikativni za osvajački pohod Srbije 30 godina poslije. Arhitektonski neprimjerenim zahvatom uklonjena je građevina hrvatskog atributa koju je projektirao velikan hrvatske arhitekture [[Aleksandar Freudenreich]], [[Hrvatski dom u Vukovaru]].<ref name="prostor">Zlatko Karač, Đuro Šimičić,[http://web.archive.org/web/20160815004957/http://www.arhitekt.unizg.hr/prostor/Lists/Clanci/Attachments/36/2_34_234_04_karac_simicic.pdf ''Hrvatski dom u Vukovaru arhitekta Aleksandra Freudenreicha / Croatian Cultural Centre in Vukovar Architect: Aleksandar Freudenreich''], ''Prostor'', 2[34] 15[2007], str. 213. (u međumrežnoj pismohrani archive.org, 15. kolovoza 2016.)</ref> Na mjestu gdje je bio definiran povijesni arhitektonski korpus kompleksa '''Hrvatskoga doma''', koji se je održao sve do početka [[1960-ih]], srušen je stari [[klasicizam|klasicistički]] hotel "K lavu", a nije dugo prošlo, srušeno je i barokno pročelje Hrvatskog doma.<ref name="prostor"/> Već [[1966.]] je godine na tom mjestu izgrađena arhitektonski neprimjerena građevina, aneks "Centra za kulturu", u koji se ulazilo s novoformiranoga "trga", drugim riječima, uklonjen je povijesni dio hrvatskog doma te je sa dunavske strane ostala kazališna dvorana u [[Rokoko]] stilu koja postoji i danas. Građevinski ostaci starog hotela "K Lavu" ukradeni su te je tada zabilježeno da je dvoje ljudi krivično odgovaralo za nemili događaj. Dok je pozadi, pored dvorane na mjestu starog Hotela "K Lavu" izgrađen neprimjeren modernistički objekt novog hotela "Lav". U ratu 1991. godine hotel je oštećen ali ipak nije obnovljen već je porušen a na njegovom mjestu izgrađen novi objekt sukladno potrebama grada u suvremenom dobu.